TONIO TEKLIĆ (23) jedan je od najboljih igrača dosadašnje sezone SuperSport HNL-a. Ofenzivac Varaždina u 17 prvenstvenih utakmica postigao je pet golova i asistirao za jedan gol. Time je postao ključni dio momčadi trenera Marija Kovačevića, koja se nalazi na četvrtom mjestu nakon što se vratila u najviši rang domaćeg nogometa.

Teklić je u karijeri igrao za splitski Adriatic iz kojeg je 2015. došao u Hajduk. Za prvu momčad odradio je 37 utakmica te postigao dva i namjestio jedan gol. Hajduk ga je poslao na posudbe u Varaždin i Hrvatski dragovoljac, a prošle godine je i službeno postao dio varaždinskog kluba u kojem igra najbolju sezonu u karijeri.

Teklić je u intervjuu za Index govorio o iznenađujuće dobrim nastupima Varaždina i tamošnjoj publici koju je usporedio sa splitskom i zatim rekao osjeća li pritisak zbog pozornosti koju dobiva. Dotaknuo se Marka Livaje, Huga Almeide i transfer ponuda koje su pristigle za njega posljednjih mjeseci pa pojasnio zašto ne bi došao u Dinamo kada bi mu on poslao ponudu.

Ispričao je i što se dogodilo s lajkanjem komentara u kojima su navijači Hajduka zazivali njegov povratak u splitski klub pa za kraj opisao što mu je Varaždin dao kako bi njegova karijera mogla krenuti prema gore.

Varaždin je iznenađenje prvog dijela SuperSport HNL-a. Kako je to uspio?

Riječ je o uspjehu cijele ekipe koja pokazuje volju i zalaže se na treningu, od prvog do zadnjeg igrača. Izvan terena se svi držimo skupa, a pogotovo na terenu, što je jedan od glavnih faktora zašto smo iznenađenje lige. Trener Mario Kovačević je fenomenalan.

Kada se radi, radi se. Kada se zezamo, zezamo se. Na treningu smo ozbiljni i pratimo zahtjeve trenera. Desetak minuta nakon treninga kreće zajebancija. Trener je ulaskom Varaždina iz druge u prvu ligu napravio velik uspjeh, a sada ovdje radi odličan posao. Zajedno smo došli do tog rezultata.

Trener je rekao kako povisi ton kada se opustite i bude podrška kada stvari ne idu najbolje. Jesi li se našao u takvoj situaciji?

Kao što si rekao, iznenađenje smo u ligi i malo smo se znali opustiti zbog rezultata. Na početku su svi prognozirali da ćemo biti favoriti za ispadanje. Nismo se složili s time i to smo pokazali na terenu. Trener je podrška, pogotovo u lošim trenucima. Želi izvući najbolje iz nas. Ima stav, zna povisiti ton kada osjeti, recimo, nezalaganje na treningu. Sve u dobroj namjeri kako bismo se trgnuli.

Legende kluba poput Miljenka Mumleka i Nikole Šafarića kažu kako varaždinska publika cijeni lijep nogomet. Kakav je tvoj dojam?

Da, skužio sam to u dvije i pol godine koliko sam ovdje. Prije svega, riječ je o dobrim ljudima, simpatizerima koji vole lijep nogomet. Malo, kada nam ne ide, znaju poviknuti na nekoga. Ali to je normalno. Cijela ekipa osjeti njihovu podršku, pogotovo kada te navijači zovu nakon utakmice, traže dres... Vidiš kako iz nas žele izvući najbolje.

Možeš li usporediti pritisak navijača u Splitu, gdje si igrao u Hajduku, i u Varaždinu?

Doslovno neusporedivo, nebo i zemlja. Osobito u Hajduku jer je to sredina koja toliko ne trpi mlade igrače. Stoga je svaka utakmica, svaka minuta, pritisak. Misliš da moraš napraviti nešto najbolje kako bi se nekome svidio i kako bi u kontinuitetu igrao. U Varaždinu nema pritiska, već isključivo postoji onaj o sebi samome.

Mario Carević je rekao da si najbolji veznjak HNL-a, čime upadaš i među najbolje igrače lige. 

Gode mi takve riječi od ljudi koji razumiju nogomet. Nemam pritisak. Ne znam kako bih se opisao... Presretan sam što igram nogomet. Ne opterećujem se drugim stvarima, bile loše ili dobre. Gode mi dobre stvari, dok se na loše, kojih je u zadnje vrijeme bilo malo, samo nasmijem.

Od toga nemam ništa. Igrajući nogomet nikad nisam pod pritiskom jer se osjećam kao da igram ispred kuće. Volim nogomet i cijeli sam život u njemu. Ne vidim zašto bih bio pod pritiskom. Slažem li se da sam jedan od najboljih igrača lige? Teško pitanje.

Mogu biti puno bolji. Ali, eto, stručni ljudi su tako procijenili. Nemam se što slagati ili ne slagati. Drago mi je ako tako kažu. Sigurno se pronalazim u tome jer sam svjestan sebe i svojih mogućnosti. Opet, uvijek može bolje.

Predvodiš Varaždin u napadačkim statistikama, a trener je rekao kako teži tome da lopta bude kod tebe.

Iako time imam dodatnu odgovornost, ne osjećam se tako na terenu, ne obazirem se na to. Ne bih rekao da sam umišljen, ali jako vjerujem u sebe. Otkako sam krenuo trenirati s četiri-pet godina, kada me Franko Bogdan upisao u Omladinac, osjećam da mogu više od ostalih. I tako idem kroz život. Jedino vjerujući u sebe možeš nešto ostvariti. Sumnja ne vodi nikamo.

Voliš driblati, podvaliti loptu, pucati... Može te se nazvati španerom. Jesi li ciljano radio na takvom stilu igre?

Radio sam na tome, ali i prirodno sam takav. Svi su treneri prepoznali moj stil igre, nisu me ograničavali. Naporan rad pobjeđuje talent, tako da mi talent nije bio dovoljan. Radio sam i bio svakim danom sve bolji, barem ja tako mislim.

Dobar udarac? Dosta šutiramo na treningu, stvarno puno radimo na završnici. Udarac bih također pripisao samopouzdanju. Jer, kada zabiješ jedan lijep gol, pokušavat ćeš ga ponoviti na treningu i utakmicama. Vježbao sam, iako nije da sam stavio deset baluna i rokao ili radio s posebnim trenerom.

Samir Toplak ti je bio trener u Varaždinu. U razgovoru za Index te jako pohvalio. Što misliš o njemu?

O Toplaku mogu reći sve najbolje. Više puta pokazao je kako može izvući ekipu iz problema. Moja prva polusezona odrađena u kontinuitetu bila je u Varaždinu, kada je on bio trener. Dao mi je potpunu slobodu, ali morao sam mu uzvratiti igrajući fazu obrane.

Naime, prije sam zaista bio zaigran, što mi je i danas problem, iako sam se poboljšao. Pod njim sam odigrao dobru polusezonu u Varaždinu, nakon koje sam se vratio u Hajduk pa zadobio ozljedu leđa te sam se, zapravo, u Splitu više rehabilitirao. Kasnije malo jesam, malo nisam igrao.

Tko ti je bio najbolji suigrač?

U Varaždinu Michele Šego jer smo cijeli život zajedno. Uz njega bih izdvojio Frana Brodića i Jozu Stanića. A u karijeri Marko Livaja. Ističe se, prije svega, kvalitetom i poniznošću. Poznajem ga odmalena, kada smo privatno trenirali zajedno prije no što je otišao u Inter.

Tada je bio totalno drugačiji tip, malo luđi. Danas uopće ne diže samoga sebe u nebesa, već to pokazuje igrama na terenu. Podržavao je mene, a prema svakom suigraču ponaša se normalno. Miran je i ne priča puno. Zabija, asistira... Ne znam gdje se i kako dogodio klik kod njega, možda je i on shvatio neke stvari. Drago mi je što mu jako dobro ide.

U Hajduku si 2017./2018. igrao s Portugalcem Hugom Almeidom, popularnim portugalskim napadačem koji je u Split došao na kraju karijere. Kakav je on bio?

On je tada bio na zalasku karijere, priča sama za sebe. Vidjelo se da fizički ne može izdržati neke stvari, ali bi u kaznenom prostoru zabio sve što je dobio. Nogom, glavom, koljenom, ramenom... Njegova realizacija bila mi je fantastična.

Igrali smo zajedno protiv Lokomotive. Gubili smo 0:1, a on je zabio dva gola. Prvo nakon prekida, a onda i nakon skoka. U svlačionici se nije nametao, sigurno je bio svjestan da je došao u veliki klub, iako je on bio velik igrač, igrao posvuda. Bio je tih i radio najbolje što može.

Sportski direktor Varaždina Nikola Šafarić rekao je da ćeš otići iz kluba ako dođe nemoralna ponuda. Je li bilo takvih ponuda?

Bilo je ponuda, ali zaključili smo da bi bilo bolje kada bih ostao još pola godine kako bismo izvukli najviše za Varaždin. U konačnici, i ja tijekom ljeta mogu dobiti bolju ponudu. Želim se još dokazivati jer će mi ovo biti prva sezona odrađena u kontinuitetu. Time ću vidjeti koliko i što mogu napraviti.

Ne pada mi teško pozornost javnosti. Ništa me ne može poremetiti, takva sam glava. Isključivo radim ono što mislim da je najbolje. Ne znam što bi se moralo dogoditi da skrenem s puta. Pozornost mi je motiv za dalje.

Svakome se može dogoditi par loših utakmica, no sad sam dokazao da sam željan i voljan napretka. Težim da ne idem ispod razine. Ako odem, to me ne poremeti. Mislim da većina nogometaša nije takva i u tome vidim prednost u usporedbi s drugima. Poznajem puno talentiranijih igrača iz svoje generacije, ali ne mogu se sjetiti da su nastavili. Glava je bitna u nogometu.

Godine 2019. krenuo si na pripreme s Hajdukom, ali ti je pozlilo na putu te si hitno operiran. Što se dogodilo?

Večer prije me bolio trbuh, pa sam teže zaspao, kasnije nego što sam trebao, a ujutro smo kretali na put za Sloveniju. Tjedan dana ranije radili smo na Poljudu i mislim da je to bilo mojih najboljih tjedan i pol dana u Hajduku. Trener i svi igrači pitali su me što mi se dogodilo. Dva dana prije no što me zabolio trbuh igrali smo protiv Solina, kada sam ušao na poluvremenu i zabio dva gola.

S obzirom na to da sam kasno zaspao, ujutro sam kasnio na put te su me morali čekati. U autobusu sam odmah legao na pod. Oko Krke sam se probudio s grčem u trbuhu. Nisam se mogao ispraviti, povraćao sam. Bilo mi je lakše, ali sam nakon par kilometara rekao kako ne mogu izdržati.

Ostavili su me u Zadru, gdje sam otišao u bolnicu i završio na operaciji slijepog crijeva. Rutinska operacija, ali rekli su mi da bi mi, da sam pričekao još jedan-dva dana, vjerojatno puklo crijevo. Svašta se moglo dogoditi, spasio sam se u zadnji trenutak.

Krajem listopada prošle godine na društvenim mrežama lajkao si komentare navijača koji su te zvali u Hajduk. Kako je Varaždin reagirao?

Otkad imam Instagram, lajkam sve što mi netko komentira, bio to prijatelj, poznanik ili netko treći. Novinari su to izvukli iz konteksta nakon što sam odigrao nekoliko dobrih utakmica, ne znajući da tako lajkam cijeli život. Kasnije sam maknuo sve komentare i riješio se problema.

Razgovarao sam s klubom oko mojih intervjua. Jer, kada bi me netko zvao, najčešće bi me pitali o Hajduku. Toliko sam puta pohvalio Varaždin, a neki su iz intervjua izvukli samo pitanja o Hajduku. Na taj je način sve krivo ispalo, što sam rekao ljudima u Varaždinu.

S obzirom na ponude koje dolaze za tebe, rekao si da bi ti Dinamo bio zadnja opcija. Je li to zato što si igrao u Hajduku?

Da, isključivo zbog toga. Razočarao bih sebe, a onda i prijatelje. Ne igram nogomet radi drugih, već radi sebe, ali razočarao bih samoga sebe. Kao što sam rekao, kada bih imao ponudu Dinama, imao bih i nekoga drugoga.

Što ti je Varaždin dao da ovako dobro igraš?

Varaždin mi je dao kontinuitet koji u Hajduku praktički nisam mogao dobiti iz meni nepoznatih razloga. U Varaždinu se fantastično osjećam. Znao sam da to mogu, samo mi je trebao kontinuitet. Na kraju krajeva, raskinuo sam ugovor s Hajdukom kako bih došao ovamo igrati. Vjerujem u sebe, ne žalim ni za čim. Iskreno, vidim se jednog dana opet u Hajduku jer je on moj klub, on mi je sve.

Što možemo očekivati od Varaždina do kraja sezone?

Prije svega dobru igru. Nadam se da ćemo završiti na što boljem mjestu, ne bih govorio na kojem. Jednom pobjedom ništa nismo napravili, već trebamo držati takvu igru. S dobrom igrom će doći i rezultat. 

Koliko ti je bitno da Varaždin igra napadački i na gol više, kako to kaže trener Kovačević?

Ne smatram da sam na terenu jedan od glavnih igrača. Nikad se ne stavljam ispred ekipe, a pogotovo ne ispred kluba. Radim za ekipu koliko ona radi za mene. Primjerice, ja imam dobar udarac i zabio sam četiri-pet golova. S druge strane, Agon Elezi cijelo vrijeme igra do mene i ima specifičnosti koje meni pomažu. Nadopunjujemo se.

Koliko je na momčad utjecala teška ozljeda kapetana Igora Postonjskog?

U tom trenutku igrao je nogomet života. Svi smo u njemu vidjeli lidera. Potreslo nas je, ali nismo se dali omesti na terenu. Pričao sam s njim nakon ozljede i rekao mu kako ću držati sredinu onako kako ju je on držao i da će time biti zadovoljan. Nismo ga iznevjerili. Bit će jako važan kada se oporavi.

Kakva je atmosfera u svlačionici Varaždina?

Ja sam glavni za zajebanciju, uvijek bio i ostat ću. Stariji igrači poput Olivera Zelenike, Marina Pilja, Bože Radoševića ili Davida Puclina su ozbiljniji. Nismo iskusna momčad, dosta je mladih. Svi smo pomalo zaigrani. Mi Dalmatinci se dosta zezamo. No treniramo kada je trening. Ekipno se svi družimo kada možemo. Kave, ručkovi, kuglanje, kino, kuhamo večere... 

Kakve su ti želje?

Sada sam vezan uz Varaždin. Mogu imati želje, ali mogućnosti su nešto drugo. Želim pomoći Varaždinu kako bismo završili na što boljem mjestu. Poslije... Što bude, bit će. Idem iz dana u dan.