index.hr index.hr

Razbojnici, džukele, idioti, seljačine: Peta godišnjica neopisive gadosti

Zvonko Alač
11:33, 17. prosinca 2015.
Sponzor
rubrike
Razbojnici, džukele, idioti, seljačine: Peta godišnjica neopisive gadosti

Screenshot: Video Index

RIJEČIMA iz prvog dijela naslova častili su se 17. prosinca 2010. "uglednici" hrvatskog nogometa, zapravo predstavnici dva navodno suprotstavljena klana na neopisivo odvratnoj i mučnoj, cjelodnevnoj izbornoj skupštini HNS-a u zagrebačkom hotelu Westin.

Štimac je želio fotelju predsjednika HNS-a kako bi svakom hrvatskom djetetu koje se bavi nogometom omogućio šalicu čaja, te sagradio nacionalni stadion u Vukovaru
 
Podsjećamo (ako se toga uopće želite sjećati): izazivač koji je tada nesmjenjivom i vječnom Vlatku Markoviću želio uzeti četvrti mandat na mjestu predsjednika HNS-a bio je "veliki reformator" Igor Štimac, koji se, prikazujući se ćiščim od blagdana Nevine dječice, u brižno vođenoj preizdbornoj kampanji zaklinjao u vraćanje digniteta i ugleda komprimitiranom hrvatskom nogometu "šalicom čaja i dresom za svako hrvatsko dijete koje se bavi nogometom", te izgradnjom nacionalnih stadiona u Vukovaru i Kninu.
 
Naravno, iza ovih populističkih bombona, krili su se stvarni razlozi zbog kojih je klan Štimca i Sinovčića, želio smijeniti onaj Mamića i Šukera: osvajanje najpoželjnije fotelje u Hrvatskoj, odakle se upravlja desecima milijuna eura, putuje svijetom, statira na velikim natjecanjima i odsjeda u elitnim resortima. Naravno, sve za dobrobit hrvatskog nogometa.
 
Mamić shvaća kakvog konkurenta ima s druge strane i kreće u borbu svim sredstvima
 
Štimac je ozbiljnije nego ijedan aspirant na Markovićevu (točnije Mamićevu) poziciju do tada i nakon njega, prionuo izbornoj kampanji, a Mamić je, shvaćajući kakvog suparnika ima s druge strane, također aktivirao sve resurse kako bi zadržao kontrolu nad postavljanjem predsjednika, imenovanjima izbornika i ispunjavanjem kvota njegovih igrača u reprezenatciji. 
 
Dva suparnika za vladavinu hrvatskim nogometom upinjali su se tada prikazati nepomirljivo suprotnima i nepremostivo različitima, toliko da je to onima koji razmišljaju bilo sumnjivo, dok je nama koji pratimo hrvatski nogomet i njegove ključne likove, odavno bilo jasno kako između njih nema baš nikakve razlike.
 
Samo budale i naivci pali su na Štimčevu priču i povjerovali da je drugačiji od Mamića
 
Ne samo to, oni "dalekovidniji" među nama ispravno su procijenili kako nije daleko dan kada će "neprijatelji" Mamić i Štimac u crno-crnoj koaliciji "ujediniti sve snage zbog obaveze vraćanja hrvatskog nogometa na staze uspjeha", dok su budaletine i naivci bili smiješni u uvjerenju kako je Štimac "drugačiji" od Mamića, odnosno padajući na njegove jeftine štoseve i lažući same sebe da je okajao brojne grijehe i nestašluke iz mladosti. 
 
Mamić se narugao Štimcu: Pobjedu mu uzeo glasom čovjeka iz njegove baze
 
Prljava borba, puna udaraca ispod pojasa, kulminirala je 17. prosinca 2010. u jednom od najsramotnijih dana i događaja u povijesti hrvatskog nogometa, a potpisniku teksta svakako je najmučniji i najodvratniji događaj kojem je kao novinar prisustvovao: 

Pobjedniku je trebala natpolovična većina od ukupnog broja skupštinara, dakle 25 glasova. Štimac i Marković vodili su bitku za županijska središta, ali pravi zaplet je tek slijedio, jer glasanje je bilo tajno, a izaslanici županijskih saveza glasali su po vlastitom nahođenju, bez obzira na opredjeljenje svojih središta. 
 
Veliki meštar iz zadnjeg reda vrijeđa protivnike i urla na svoje pijune Vlatka i Zorka
 
Mamićeva lutka na koncu na kraju je pobijedila zahvaljujući Verifikacijskoj komisiji, koja je dopustila da u ime saveza iz Štimčeve baze, Dubrovačko-neretvanske županije, glasa Mamićev čovjek Previšić, delegat izabran samo na prvoj skupštini županijskog saveza, dok je to pravo oduzeto Štimčevom favoritu Vejiću, iako je on potvrđen na tri skupštine NS DNŽ.
 
Zbog toga je nastao kaos uoči ove Skupštine; Štimčevog pobočnka Sinovčića su čuvali zaštitari, umalo je došlo do opće tučnjave, a Mamić je iz zadnjeg reda uporno vrijeđao pojedine Skupštinare ("brkatog idiota" Bajla, "razbojnika" Štimca), ali i urlao na njegove pijune Vlatka i Zorka zbog sramotne organizacije.
 
Kako se kalio Šuker: Dok mu je ostarjeli Marković čuvao fotelju, on je odrađivao pripravnički staž kao kontrolor na kutiji
 
Za to vrijeme, Davor Šuker, Mamićeva treća istaknuta marioneta na ovoj skupštini, predodređena za Markovićevog nasljednika, iz prvog reda nadgledao je "svoje" ljude za koga su glasali. Prema zapovijedi šefa klana, listiće su prije bacanja u kutiju morali pokazati Šukeru.
 
Na početku farse Štimac i Sinovčić ušli su u dvoranu, stali ispred stola s predstavnicima Dubrovačko-neretvanskog saveza: "Gospodine Previšić, vi niste izabrani u ovu Skupštinu", rekao je Štimac, prijeko ga pogledao i zadržao ljutiti pogled više od dvije minute. Samo su se gledali nakon čega su napustili dvoranu. 
 
Cvrk je nadljudskim naporima spriječio tučnjavu
 
Štimac se potom vratio u dvoranu sa Sinovčićem. Verbalno je napao Previšića i zatražio da vrati ukradenu vjerodostojnicu. Iz zadnjeg reda digao se Zdravko Mamić i zaurlao prema Markoviću "Hoćeš li osigurati ovu Skupštinu?!", a zaštitari su prisilno odveli Sinovčića u zadnje redove, spriječivši ga da primi za ruku Matu Previšića. Fajt je spriječen u posljednjem trenutku. Oznojeni Zoran Cvrk vodio je osiguranje, a Šuker je sve iz prvog reda mirno gledao, uz ironičan smiješak.
 
Marković objašnjava situaciju začuđenom predstavniku UEFA-e, Štimac ustraje, Mamić zove policiju
 
"Ne može početi Skupština uz nelegalnog člana koji je u dvorani", Štimac je objašnjavao Zorislavu Srebriću. "Molim da gospodin Previšić preda svoje glasačka listiće gospodinu Vejiću." Marković je prišao Uefinom predstavniku i krenuo mu objašnjavati situaciju. Štimac je ustrajao na svojim zahtjevima, ali Srebrić je zatražio da Skupština počne. Nakon toga je Zdravko Mamić pozvao policiju.
 
Sinovčić nije mogao biti na skupštini jer nema potvrdu da se protiv njega ne vodi postupak, pa je otišao u kozmetički salon
 
"Džukela je došla jutros prije svih, već u HNS-u ukrao je vjerodostojnicu legitimnom skupštinaru Vejiću. Sramota!", novinarima je tada govorio Sinovčić, koji je nakon izbacivanja iz dvorane i sa Skupštine, otišao u kozmetički salon u hotelu. Zadarski čelnik i prvi Štimčev suradnik nije mogao biti na Skupštini jer nije donio potvrdu da se protiv njega ne vodi kazneni postupak, već samo onu da nije osuđivan.
 
Mamićev meštar ceremonije Vučemilović u isto vrijeme ne zna za kaznene prijave protiv braće Žužul, koji su Mamiću donijeli dva glasa
 
Ali, Mamićev osječki igrač i voditelj ove farse Ante Vučemilović, ustvrdio je da HNS nema saznanja o kaznenim prijavama protiv braće Žužul koji su donijeli većinu Udruzi pri izboru Laljka i Špehara u Skupštinu i tako Mamiću/Markoviću osigurali dva glasa i pobjedu. Dakle, za jedan kazneni postupak su znali, za drugi ne.
 
Mamić skupštinaru iz Bjelovara: Pokaži mi papirić da vidim za koga si glasao!
 
Kada je počelo glasanje, Mamić je skoro svakih pet minuta prekidao tišinu u dvorani, a predstavniku bjelovarsko-bilogorske županije, koji je prvi glasao, poručio je: "Pokaži mi da te iskontroliram za koga si glasao!"
 
Na kraju je Vlatko Marković u 73. godino dobio i četvrti mandat na mjestu predsjednika HNS-a. Igor Štimac poražen je za jedan glas, 25:24. 
 
Epilog: Crno-crna koalicija Mamić i Štimca samo godinu i pol nakon njihovog žestokog rata
 
"Nećeš razbojniče!" urlao je Mamić na Štimca, dok je ovaj nadgledao kako njegov ađutant Reno Sinovčić sa sramotne Izborne skupštine HNS-a krajem 2010. pokušava iznijeti ukipljenog i od Štimca odmetnutog zastupnika iz dubrovačkog saveza. Međutim, taj Mato iz Osojnika, Pijavičinog ili otkud već, nije se dao i njegov glas je Mamiću (Markoviću) donio pobjedu, a nama jedinstvenu priliku da svjedočimo doskora "nezamislivoj" promjeni Igora Štimca. 
 
"Vlatko i Zorko, dižite listiće, jebo vas Bog!" drečao je Mamić i na Markovića i Srebrića prilikom glasanja u finalu degutantne izborne utrke u kojoj je kao što znamo, Štimac izgubio. Ali, nakon što je gard principijelnog i nesavitljivog pravednika, točnije Mamićevog antipoda, zamijenio pretvorbom u krotkog Mamićevog poslušnika, slavio je pobjedu, odnosno postao je izbornik Mamićeve i Šukerove Hrvatske (Marković je u međuvremenu preminuo) i podanik onoga s kojim ne želi imati ništa zajedničko.
 
 
Lica su ista, mijenjaju se samo hoteli iz kojih vladaju
 
Mamić i Šuker ubrzo su se, uz asistenciju igrača, riješili Štimca i zamijenili ga novim potrošnim materijalom, koji je također uskoro bio bivši. Vodeći dvojac, koji je vlast učvrstio upravo na Skupštini u Westinu i dalje vlada hrvatskim nogometom, samo iz drugih hotela; jedan iz Hiltona, drugi iz Remetinca.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Želite li Index bez oglasa?

Brže učitavanje članaka, bez ometanja dok čitate.
Podržite Index za 10 eura mjesečno.

Učitavanje komentara