lige petice

Neki su propali, a neki postali ikone: Evo gdje su sad Zlatni dječaci nogometa

Neki su propali, a neki postali ikone: Evo gdje su sad Zlatni dječaci nogometa
Foto: Guliver Image/Getty Images

NAGRADA Golden boy za najboljeg mladog igrača na svijetu koji nije stariji od 21 godine dodjeljuje se od 2003. godine. Novinari tom nagradom odaju priznanje mladim igračima za njihova postignuća tijekom kalendarske godine.

Tu je nagradu pokrenuo talijanski Tuttosport, ali ubrzo su se u priču uključili novinari engleskog The Timesa, nizozemskog De Telegraafa, francuskih L'Équipea i  France Footballa, španjolskih Marce i  Mundo Deportiva, njemačkog Bilda, švicarskog Blicka, portugalske A Bole, grčke Ta nee i ruskog Sport Expressa.

Posljednji dobitnik prestižne nagrade je Joao Felix iz Atletico Madrida. Mladi Portugalac je uzeo trofej ispred Jadona Sancha iz Borussije Dortmund te Kaia Havertza iz Bayer Leverkusena. Felix je u dresu Benfice zabio 18 golova prije nego li je ljetos za 113 milijuna funti prešao u Atletico Madrid.

No, tko su bili Felixovi prethodnici od 2003.?

2003. - RAFAEL VAN DER VAART (AJAX)

Kakav je to talent bio. Kad se kao 17-godišnjak pojavio na nogometnoj sceni u dresu Ajaxa, Rafael van der Vaart oduševio je svijet. Stručnjaci su mu predviđali veličanstvenu karijeru i očekivalo se da će nastaviti stopama Van Bastena, Bergkampa, Davidsa, Seedorfa… nogometaša koje je čuveni Ajaxov inkubator lansirao među zvijezde.

Nakon fantastičnih pet godina u dresu Kopljanika Nizozemac je prešao u redove bivšeg prvaka Europe HSV-a u kojem se zadržao tri godine. U 74 susreta za Hamburžane zabio je 30 golova, dovoljno da ga 2008. kupi Real.

Na Santiagu Bernabeuu Nizozemac se nije najbolje snašao i nekako baš tada jedna potencijalno velika karijera počela se urušavati kao kula od karata.

U Tottenhamu Van der Vaart nije igrao loše, no ubrzo se vratio u Hamburg, a karijeru je pokušao poslije spasiti i u Betisu. Nije išlo. U zelenom dijelu Seville je odigrao samo sedam utakmica bez ikakvog učinka.

Van der Vaart je u mali danski Midtjylland stigao 2016., kao velika zvijezda, bez sumnje najveća u povijesti danskog klupskog nogometa. No, umjesto da izdominira ligom i da bude vođa momčadi, danski Ribari su ga potjerali i u mirovinu je otišao 2018. godine nakon još kraće avanture u Esbjergu.

2004. – WAYNE ROONEY (MANCHESTER UNITED)

Sa 17 godina pojavio se na velikoj sceni u dresu Evertona i zaludio je cijeli svijet. Jasno je bilo da se takav talent ne može dugo zadržati na Goodisonu pa 2004. prelazi u Manchester United za čak 25 milijuna eura. U to vrijeme bio je to najveći transfer u povijesti za igrača mlađeg od 20 godina.

S 18 godina je debitirao za Englesku, a te 2004. odigrao je fantastičan EP u kojem je Engleska nesretno ispala u četvrtfinalu od Portugala. Posebno će ga pamtiti Tomo Butina kojem je na tom Euru zabio dva krasna gola. Bijeli Pele, kako su ga zvali, nametnuo se kao jedan od najboljih igrača Uniteda u povijesti te ključan igrač Engleske u tom periodu. S Unitedom je osvojio pet prvenstava Engleske i jednu Ligu prvaka. Najbolji je strijelac Uniteda i Engleske svih vremena. Prije dvije godine nakratko se vratio u Everton, a onda je preselio u MLS ligu, gdje je do ljeta igrao odlično za DC United. U kolovozu je potpisao dvogodišnji ugovor s Derby Countyjem u kojem obnaša ulogu trenera i igrača.

2005. - LIONEL MESSI (BARCELONA)

''Nikad od jednog tinejdžera nisam vidio nešto slično'', rekao je Fabio Capello nakon što je gledao kako budući nogometni mesija razvaljuje Juventus u prijateljskoj utakmici 2005. ''Nakon utakmice sam otišao do Franka Rijkaarda i predložio mu da nam posudi tog dječaka jer su već imali tri igrača izvan EU-a. Frank mi je s osmijehom na licu poručio: 'Nema šanse.''

"Najbolji na svijetu? Nisam ni najbolji u Barci. Pogledajte njega'', nasmijao se Ronaldinho koncem 2005.  i prstom je pokazao na malenog Argentinca koncem 2005.

Sve ostalo je povijest. Deset naslova prvaka Španjolske, četiri Lige prvaka i rekordnih šest Zlatnih lopti. Messi je u 692 utakmice zabio 604 gola i pri tome je porušio sve moguće i nemoguće rekorde.

U 32. godini još je zastrašujuć i za mnoge je najveći nogometaš svih vremena.

2006. - CESC FABREGAS (ARSENAL)

Kao klinac pokušao je u Barceloninoj La Masiji, no pravu priliku nije dobio. Sa 16 godina odlazi u Arsenal gdje je dobio golemo povjerenje Arsenea Wengera i priliku da uči od Gilberta Silve i Patricka Vieire. U dobi od 19 godina odigrao je više od 100 nastupa u Premiershipu i od njega se očekivalo puno. Ipak, dojam je da je ostao dužan, da nikad svoj talent nije do kraja naplatio. U Arsenalu je igrao sjajno, ali osim jednog FA kupa, ništa nije osvojio. Vratio se u Barcelonu, imao je želju nametnuti se tamo gdje kao dječak nije dobio priliku, no ni povratak nije prošao najbolje. Igrao je, ali ne dovoljno i prelazak u Chelsea bio je pun pogodak. Na Stamford Bridgeu je igrao pet sezona, osvojio je dva prvenstva i Europa ligu, a od ove sezone igra za Monaco.

2007. – SERGIO AGUERO (ATLETICO MADRID)

Kada netko debitira s 15 godina za prvi sastav slavnog Independientea, onda je jasno da se radi o nesvakidašnjem talentu. S 18 godina za 23 milijuna eura prešao je u Atletico kao zamjena za Fernanda Torresa koji je te 2006. otišao u Liverpool. Fantastičan početak sezone 2007./08. i sedam golova u prvih 11 nastupa te spektakularna partija protiv Reala bili su dovoljni da mu osiguraju trofej Golden boy.

U svojoj posljednjoj sezoni za Atletico zabio je 20 golova, a od 2011. nastupa za City s kojim je osvojio četiri naslova prvaka Engleske. I dalje je neizostavan član prve momčadi Građana.

2008. – ANDERSON (MANCHESTER UNITED)

"Aaaaaan-deeerrrr-son, son, son, bolji je od Klebersona ...", pjevao je Old Trafford nadajući se da je mladi Brazilac koji je stigao iz Porta nova zvijezda momčadi za razliku od Klebersona koji je ostao upamćen kao jedan od najvećih promašaja u povijesti kluba.

Navijači i mediji su ga zvali ''novi Ronaldinho'', no nogometaš koji je karijeru počeo u Gremiju bio je daleko od čudesnog Brazilca. Toliko daleko da je nepristojno njih dvojicu stavljati u istu rečenicu.

Anderson je u United stigao 2007. i ostao je punih osam godina, ali na Old Traffordu se nije naigrao. Prvi pogodak zabio je tek nakon 40 odigranih utakmica, a onda je najprije posuđen Fiorentini, da bi se u veljači 2015. zauvijek vratio kući u Brazil gdje je obukao dres Internacionala.

Zadnji klub u karijeri mu je bila turska Adana Demirspor, a ove sezone, u 31. godini, otišao je u igračku mirovinu.

2009. – ALEXANDRE PATO (MILAN)

Kad je Milan 2007. za 18-godišnjeg napadača brazilskog  Internacionala platio 13 milijuna eura, svi su na San Siru bili uvjereni da su napravili posao desetljeća i da su u Patu dobili novog Kaku. Početak je bio odličan. U prvih 18 utakmica Serie A zabio je devet golova, a prve četiri sezone na San Siru bile su više nego korektne. S Milanom je osvojio naslov prvaka 2011., a onda je krenuo njegov pad. Ozljede su ga uništile. Najprije je imao problema s bedrima, zatim mu je puknuo mišić. Bio je to početak kraja. Vratio se u Brazil i pridružio se Corinthiansu, no više nije bio isti igrač. Povlačio se po posudbama, igrao je čak i u Kini, a ljetos je potpisao trogodišnji ugovor sa Sao Paulom.

2010. – MARIO BALOTELLI (MANCHESTER CITY)

Luđak i genij. Zločesti dečko talijanskog, ali i europskog nogometa. Njegovi ispadi postali su s vremenom poznatiji i popularniji od golova koje je zabio. S prozora je bacao strelice za pikado na juniore Manchester Cityja nakon treninga. Znatiželjan kakav već je, htio je vidjeti što će se dogoditi ako pokrene vatromet u kupaoni. Naravno, zapalio je cijelu kuću, morao je živjeti u hotelu dok je ne renoviraju, a kasnije je postao zaštitno lice kampanje za podizanje svijesti o opasnostima pirotehnike. Majka ga je poslala u trgovinu da kupi glačalo i još neke kućanske potrepštine, a on se vratio s kombijem u kojem su bili ogromni trampolin, skuter i mali električni automobil. Glačalo nije kupio. Mario je velik ljubitelj automobila, ali nije baš najpouzdaniji vozač. Automobili su mu zaplijenjeni nevjerojatnih 27 puta, praktički su više vremena proveli na policijskim deponijima nego u njegovoj garaži. Dok je igrao za Inter, gostujući u televizijskoj emisiji, bez grama srama na sebe je navukao dres gradskog rivala Milana. Navijači Nerazzurra, blago rečeno, nisu bili oduševljeni.

To su samo neki od ispada ludog Marija, no kao nogometaš obećavao je puno. U City je stigao 2010. s reputacijom mladića koji je zabio 20 golova prije 20. rođendana. Tih dana je debitirao i za prvu momčad Italije i u Cityju su vjerovali da su dobili igrača koji će ih voditi do trofeja. U utrci za nagradu Golden boy došao je ispred Arsenalova Jacka Wilsherea do trofeja, a nakon što je primio trofej, Balotelli je dao izjavu koja je pokazala njegovo pravo lice.

"Kako se on zove? Wil ...? Ne, ne znam ga, ali kad sljedeći put budem igrao protiv Arsenala obratit ću pažnju na njega. Možda ću mu čak pokazati i nagradu i podsjetiti ga tko ju je osvojio'', rekao je nakon dodjele Balotelli.

Za City je odigrao 54 utakmice i zabio je 20 golova, a kad je Robertu Manciniju dosadilo preodgajati luđaka, Balotelli je na godinu dana otišao u Milan. Tamo je igrao jako dobro i u 46 utakmica je zabio 26 golova. Zatim je bio kratko u Liverpoolu, pa se vratio u Milan. Tri godine je igrao za Nicu, prošle sezone je bio u Marseilleu, a ove spašava karijeru u Bresciji.

2011. - MARIO GOETZE (BORUSSIA DORTMUND)

Kad je 2011. osvojio nagradu Golden Boy, Mario Goetze je u trofejnoj riznici imao naslov prvaka Njemačke. Bio je simbol Kloppove mladenačke Borussije i revolucije koja se tih dana odigravala u Dortmundu. Iduće sezone Borussia je deklasirala Bayern u prvenstvu, a Dortmund je izgubio samo tri utakmice od prvih 16. Dva od ta tri poraza su se dogodila kad je Goetze bio suspendiran.

U finalu Lige prvaka 2013. igrali su Borussia i Bayern, a Goetze nije mogao nastupiti zbog ozljede koju je zaradio protiv Reala. Promatrao je finale koje je Bayern dobio 2:1 s tribina Wembleyja, a već je tad bilo jasno da je od iduće sezone novi član Bavaraca. Odlazak u Bayern bio je velika pogreška. Premda je bio u sastavu Njemačke koja je osvojila naslov prvaka svijeta 2014., a baš je on zabio odlučujući gol protiv Argentine u finalu, u Bavarskoj je pao u drugi plan. Nakon tri mučne sezone vratio se u kući u Dortmund, ali to više nije bilo to. I dalje je član crno-žutih, ali je daleko od glavnih uloga.

2012. – ISCO (MALAGA)

Valencia je jedan od onih klubova koji su uvijek imali dobar nos za kupovinu mladih igrača koje bi kasnije prodavala za ogromne iznose. Ipak, i njima se potkrala pogreška. Isco je bio dijete Valencije, ali za prvu momčad odigrao je samo četiri susreta. Malaga je uočila potencijal u mladom veznjaku i za šest milijuna eura ga je dovela 2011. Isco je s 19 godina bio jedan od ključnih igrača u osvajanju četvrtog mjesta u La Ligi i povijesnom plasmanu u Ligu prvaka.

Sljedeće sezone pod vodstvom Manuela Pellegrinija Malaga je bila hit Lige prvaka i sekunde su je dijelile od polufinala Lige prvaka. U ljeto 2013., unatoč silnom zanimanju Cityja, Isco je potpisao za Real s kojim je osvojio četiri Lige prvaka i prometnuo se u neizostavnog reprezentativca Španjolske.

2013. – PAUL POGBA (JUVENTUS)

Imao je samo 16 godina kad je iz Le Havrea 2009. stigao na Old Trafford, no Alex Ferguson mu nikad nije pružio šansu. Zato je to napravila Stara dama koja ga je 2012. dovela u Torino, gdje je njegov talent eksplodirao.

Francuz je nakon zimske pauze 2012./13. postao redoviti starter u Juventusu, a impresionirao je čudesnim spojem atleticizma i tehnike. Conte ga je obožavao i nije mogao zamisliti momčad bez Pogbe u sredini terena. S Juventusom je bio prvak Italije, a nagradu Golden boy uzeo je ispred Romelua Lukakua, Raphaela Varanea i Juliana Draxlera.

United ga je vratio na Old Trafford u ljeto 2016. kad ga je platio 105 milijuna eura, što je u to vrijeme bio svjetski rekord. Iste godine s Francuskom je osvojio srebro na Euru, a prije dvije godine je postao svjetski prvak. U Unitedu nije sretan i sve je izglednije da će drugi put napustiti Old Trafford. Glavni konkurenti za dovođenje Pogbe su Real i Juventus.

2014. – RAHEEM STERLING (LIVERPOOL)

Liverpool je bio na korak do naslova prvaka Engleske 2014., a uz Luisa Suareza i Daniela Sturridgea, Sterling je bio najbolji igrač uzbudljive momčadi Brendana Rodgersa. Dovoljno da zaradi svog Golden Boya.

U ljeto 2015. prešao je u City za 50 milijuna funti, no početak u Građanima nije bio obećavajuć. Napadali su ga mediji, bio je na zubu navijača i polako je propadao, sve dok plavi dio Manchestera nije zauzeo Pep Guardiola. Sterling je od tog trenutka postao drugi igrač. Danas je najveći adut Cityja i ključni igrač reprezentacije Engleske.

2015. – ANTHONY MARTIAL (MANCHESTER UNITED)

Martial je do transfera u United odigrao svega 14 utakmica u prvoj francuskoj ligi, a u trenutku kad ga je United platio 26 milijuna funti, postao je najskuplji tinejdžer svih vremena.

U Engleskoj su mnogi bili šokirani tim potezom koji su označili rizičnim. Martial je u debiju protiv Liverpoola zabio čudesan gol i nastavio je s odličnim igrama, tako da nije bilo iznenađenje kad je u prosincu dobio nagradu Golden boy.

Sljedeću sezonu je odigrao također korektno, no od tada mu se karijera počela strmoglavo spuštati. Baš kao i Manchester United.

2016. -  RENATO SANCHES (BENFICA)

Sanches je akter možda i najčudnije nogometne priče u posljednjih nekoliko godina. Bayern je mislio da je napravio senzacionalan posao kad ga je kupio za ''samo'' 35 milijuna eura. Sanches je to ljeto osvojio naslov prvaka Europe s Portugalom, a posebno je impresivno odigrao protiv Hrvatske kad je pojeo Luku Modrića. Portugal je u osmini finala slavio 1:0, a Sanches je bio proglašen igračem utakmice.

Onda je došao u Bayern i karijera mu je propala. U Bavarskoj nije igrao i tri godine karijere su otišle u vjetar. Bio je kratko na posudbi u Swanseaju, ali ni ta avantura nije sretno završila. Bayern ga je ljetos prodao u Lille za 26 milijuna eura.

2017. - KYLIAN MBAPPE (MONACO)

Monaco je bio senzacija Lige prvaka u proljeće 2017. Momčad iz Kneževine je igrala u polufinalu Lige prvaka, a 18-godišnji Kylian Mbappe preko noći je postao najuzbudljiviji igrač svijeta i napadač kojeg su tražili svi najbolji svjetski klubovi.

U ljeto 2017. PSG ga je doveo za 180 milijuna eura, a s 18 godina Mbappe je završio sezonu s 26 golova u 44 utakmice. Postao je drugi najmlađi igrač u povijesti Francuske, a bio je jedan od najvažnijih igrača Tricolora u pohodu na svjetsku krunu 2018.

PSG ga želi zadržati, spremio mu je senzacionalan ugovor, no mladi Francuz više je puta rekao kako mu je san zaigrati u dresu Real Madrida. Zidane nema ništa protiv. Štoviše, francuski stručnjak poručio je da baš voli najboljeg mladog igrača svijeta.

2018. – MATTHIJS DE LIGT (AJAX)

Nije bilo sumnje tko će prošle godine dobiti tu nagradu. De Ligt je odigrao čudesnu sezonu i vodio je Ajax do polufinala Lige prvaka. Kopljanici su bili na koračić do finala, ali senzacionalna završnica i preokret Tottenhama rasplakali su sve navijače slavnog kluba iz Amsterdama. Unatoč šokantnom porazu, De Ligt je ljetos bio najtraženiji igrač svijeta. Barcelona i Juventus vodili su rat oko mladog Nizozemca, a na kraju je pobijedio Juve koji je za 75 milijuna eura doveo lidera nove generacije nizozemskog nogometa.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara