WIMBLEDON će od sljedeće godine uvrstiti tie-break u odlučujućem petom setu, prenosi BBC.

Najveći Grand Slam sezone godinama je bio jedini turnir takvog renomea koji nije imao trinaestu igru u petom setu, nego su igrači morali protivniku oduzeti servis i stvoriti prednost od dva razlike kako bi pobijedili meč. 

U teoriji je to zvučalo pošteno, tenisač koji odigra bolje tih nekoliko gemova zaslužio bi pobjedu. Tie-break je često lutrija jer se igra do 7 osvojenih poena, pa sreća može igrati ulogu u odluci o konačnom pobjedniku. Ipak, godinama se traži uvođenje tie-breaka u petom setu mečeva kako bi se spriječila fizička iscrpljenost tenisača.

Ovogodišnje polufinale donijelo nam je meč Kevina Andersona i Johna Isnera, dva sjajna servera. Meč je otišao u peti set, gdje je Anderson slavio 26:24. Posljednji set igrao se tri sata, a Anderson je u finalu išao na Novaka Đokovića. Vjerojatno bi izgubio i da je bio na 100 % jer je Srbin cijeli turnir igrao fantastično, ali ovako ga je Novak još lakše riješio rezultatom 6:2, 6:2, 7:6. 

Inače, polufinale Andersona i Isnera bio je drugi najdulji meč u povijesti Wimbledona. Trajao je 6 sati i 35 minuta, ali to je ništa u usporedbi s najduljim dvobojem u povijesti turnira. Zanimljivo, Isner je ponovno bio jedan od sudionika.

2010. u prvom kolu igrao je protiv Francuza Nicolasa Mahuta. Meč se igrao tri dana, igrači su ukupno na terenu proveli 11 sati i pet minuta. Isner je slavio 70:68 u petom setu. Zbog rasporeda, turnir je njegov meč drugog kola postavio za manje od 24 sata. Naravno da Amerikanac nije imao šanse. Izgubio je 6:0, 6:3 i 6:2, od Thiema de Bakkera, solidnog tenisača koji je inače puno lošiji od Isnera.

Takvi mečevi se u budućnosti neće događati. Wimbledon je ipak zadržao jedinstvenost pa se tie-break petog seta neće igrati kod rezultata 6:6 nego 12:12. Tako će igrači ipak imati priliku riješiti pitanje pobjednika prije lutrije tie-breaka, a u isto vrijeme neće patiti od prevelike iscrpljenosti.