PREMDA je Oklahoma u šaci držala aktualne NBA prvake iznenađenje se nije dogodilo i u noći s četvrtka na petak gledat ćemo prvu utakmicu reprize lanjskog finala između Golden Statea Warriorsa i Cleveland Cavaliersa.

 

Cleveland se doslovce prošetao, tek mu je u finalu Istoka donekle zaprijetio hrabri Toronto, no više od časnog poraza protiv LeBrona, Lovea i Irvinga nisu mogli.

 

S druge strane posve drugačija priča na Zapadu. Oklahoma je fantastičnom igrom uništavala Warriorse i bili su na korak do velikog finala. Vodstvo od 3:1 u konferencijskom finalu se uglavnom ne propušta. Ipak, pobjednički mentalitet Warriorsa i nevjerojatne partije Klaya Thompsona i Stepha Curryja bili su ključ velikog preokreta.

 

Cijela je Amerika očekivala ovo finale i eto, dobila ga je. O tome tko je favorit u finalu i zbog kojih razloga, razgovarali smo s Nevenom Spahijom, našim trofejnim košarkaškim stručnjakom koji u Atlanti radi kao pomoćnik Mikeu Budenholzeru.

 

''Najprije, Oklahoma je u tom trenutku za protivnika imala Golden State, a ne neku bezveznu momčad. Naravno, Oklahoma je do te prednosti došla sjajnom igrom, no moramo biti svjesni činjenice da se u tim trenucima Steph Curry zapravo tek vraćao u formu i rekao bih da je osnovni razlog lošije igre Golden State u prve četiri utakmice bila baš njegova ozljeda. Ključna utakmica je bila ona šesta, koja se igrala u Oklahomi. Bila je to utakmica najviših tenzija. U tom trenutku maksimalan pritisak je bio na Oklahomi i ne mislim čak ni da su oni to loše odigrali. Eksplodirao je Klay Thompson.

Način na koji je on tu večer zabijao trice nije normalan i kad igraš protiv takvog protivnika, to je užasno deprimirajuće. Također, izgubili su nekoliko važnih lopti, a Golden State je svaku od tih pogrešaka kažnjavao s tri poena. U tom trenutku je bilo jasno da utakmica odlazi na stranu Warriorsa, a teško je bilo za očekivati da je Oklahoma u zadnjoj utakmici u San Franciscu mogla napraviti još jedan break. Rekao bih da se Oklahoma nije uspjela othrvati strašnom pritisku, koji je bio posljedica te velike prednosti koju su imali, ali i neviđenom talentu igrača Golden Statea.

 

Ipak, izdvojio bih jedan detalj, možda i ključan koji Oklahomu dijeli od osvajanja titule prvaka. Andre Roberson je fantastičan obrambeni igrač, međutim, u fazi napada ja igrač manje i njegovo nepružanje pomoći Durantu i Westbrooku u tom segmentu igre nenadoknadiv je hendikep kad igrate protiv momčadi kao što je Golden State. Warriorsi su momčad koja igra na puno napada i uvjeren sam da bi Roberson i njegov stil igre puno više radio problema Clevelandu, koji želi igrati igru pet na pet, odnosno koji ne želi igrati košarku baziranu na velikom broju napada, nego što je to bio slučaj protiv Warriorsa.

 

U igri s velikom frekvencijom izmjena napad-obrana Roberson nema šanse. Ne znam jeste primijetili scenu u šestoj utakmici finala Istoka kad je Roberson ostao sasvim sam na šutu, no nije želio šutirati i produžio je loptu negdje u kut. Kamera je zumirala Duranta koji je u tom trenutku potpuno poludio, podivljao je na Robersona i ta jedna zaista ružna scena možda je i najtočniji opis ovoga što sam sad rekao. Kad bi na toj poziciji imali kvalitetnijeg šutera mislim da bi imali puno veće šanse čak i za naslov prvaka.''

 

 

''Sjajna forma Oklahome i ozljeda Curryja doveli su Thunder do tih 3:1, no Golden State je i prije finala Istoka bio veliki favorit i malo tko je davao šanse Durantu i društvu. Tako da ne mislim da će ulazak u finale, pa makar i na ovako pomalo dramatičan način, nešto previše utjecati na igrače Warriorsa. Ono što je puno važnije za finale i što bi moglo biti presudno, činjenica je da Golden State ima igrače koji jedini mogu bez pomoći suigrača čuvati LeBrona i za razliku od svih ostalih momčadi u NBA-u ti ga igrači mogu zaustaviti i u realizaciji, ali i u kreiranju igre u čemu je on najbolji. 

 

Momčadi Golden Statea i Clevelanda njeguju potpuno drugačiji stil igre. Dok se Warriorsi oslanjanju na pas igru, igru konstantnog ''up and down'' ritma te igru suludih šuteva kakvu niti jedan drugi trener na svijetu osim Kerra svojim igračima ne bi dozvolio, a on im to pušta jer koševi koje zabijaju Thompson i Curry su van svih rezona i zakona fizike, Cleveland igra potpuno drugačiju košarku. Cavaliersi zabijaju također puno trica, no način na koji oni dolaze do šuteva dijametralno je suprotan. Cleveland na zabija iz kontre, polukontre, dotrčavanja, oni traže priliku za šut u igri pet na pet. 

 

Ako LeBrona čuva niži igrač napast će ga leđima i položit će, ako ga čuva viši igrač ili će ga probiti ili dolazi do udvajanja, a to je ono što LeBron želi jer tada može podijeliti pasove Irvingu, Loveu ili Smithu, a svi su oni fantastični šuteri koji će bez problema zabiti svaku otvorenu tricu.

  

Međutim, Golden State ima nešto što niti jedna druga momčad na svijetu nema. Harrison Barnes, Festus Ezeli, Draymond Green, Andre Iguodala, koji je lani bio presudan čovjek u finalu, sve igrači koji su sposobni čuvati LeBrona bez udvajanja, bez pomoći suigrača. Toronto je donekle u tome uspio, Biyombo je u dvije utakmice uspio čuvati LeBrona, ali u serijama na sedam pobjeda to je strahovito fizički teško, rekao bih i nemoguće.

 

Golden State nema samo jednog takvog igrača, ima ih više i to je problem za koji mislim da Cleveland nema rješenje i ta širina po meni je osnovni razlog zbog čega u finalu dajem prednost Golden Stateu. Jednostavno, neće imati toliko otvorenih šuteva kao što su imali protiv svih ostalih ekipa. Ako bih govorio o postotcima, onda bih dao 55 Golden Stateu, a 45 Clevelandu, ne više, jer danas će za razliku od lani u finalu igrati Love i Irving, a njih dvojica su dva velika, zaista velika igrača i sigurno će to finale izgledati drugačije nego što je bilo ono lani.''

 

''Slažem se, ali čisto sumnjam da se radi o istom broju pokušaja za tri. Postotak je jedno, a broj pokušaja je nešto drugo. Cleveland je u doigravanju trice pogađao 43 posto, ali ukupan broj šuteva bio im je 81.4 pokušaja, a od tih 81.4 bilo je 33.2 za tri poena. U isto vrijeme Golden State je šutirao tri trice manje po utakmici, ali ukupan broj šuteva od 86.8 lopti ide na stranu Golden Statea.  Druga stvar, Cleveland je zabio 104.7 poena u play-offu, dok je Golden State prosječno ubacivao 111 poena. Cleveland je u play-offu imao 22.9 asista po utakmici, Warriorsi 25. Nije sad to neka spektakularna razlika, ali generalno, ta dva tima igraju posve drugačiju košarku. Warriorsi idu na što veći broj napada, igraju brže, ne trebaju toliko izrađene situacije jer imaju više igrača koji mogu sami sebi kreirati šut. Također, taj postotak asistencija Clevelanda u finalu bi mogao biti drastično manji, ako ništa, onda zbog toga što su Cavaliersi do sada igrali protiv momčadi koje su udvajale Jamesa i on je imao otvoren prostor za razigravanje. Protiv Warriorsa to neće biti tako.''

 

''Tako razmišljaju samo u Ohiou (smijeh). Također, moram te ispraviti u jednoj stvari. Cleveland možda i nema naslov u profesionalnom timskom sportu, no titulu svjetskog prvaka donio im je Stipe Miočić. Šalim se malo. Naravno, ako Cleveland osvoji naslov sigurno ne bi bilo nezasluženo. Ono što je Dan Gilbert napravio da bi ovaj tim izgledao kako danas izgleda zaista je fascinantno. Neviđene cifre su u pitanju i ponavljam, ne bi bilo nezasluženo da osvoje napokon taj naslov. Međutim, bit će jako teško. Steph Curry se vratio, Green i Thompson igraju sjajno, a imaju još Igoudalu, Barnesa, sve ono što su i lani imali plus što igraju zaista krasnu, učinkovitu i prepoznatljivu košarku. Mala prednost je na strani Warriorsa, ali ako i Cavaliersi osvoje naslov, neće to biti neko veliko iznenađenje.''

 

''Ne vjerujem da će Tyronn Lu trošiti LeBrona na Curryju. U igri Clevelanda ima dosta preuzimanja, ali u takvoj igri Golden State je nemjerljivo bolji od njih. Tu je najveća snaga Warriorsa, u tom machupu. Na bilo koji stil igre protivnika imaju adekvatan odgovor. Cavaliersi s druge strane dolaze do otvorenih šuteva isključivo kreacijom Irvinga i Jamesa, iz pick and roll igre te nakon preuzimanja protivničke obrane. LeBron je klasa, jedan je od najvećih igrača svih vremena i sigurno je da će sve pokušati, međutim, Andre Iguodala, Draymond Green i Harrison Barnes, njih trojica mogu odgovoriti na Jamesovu igru jedan na jedan i ne treba im dolaziti pomoć. Osnova igre protiv Clevelanda je da pokušate u što većoj mjeri svesti igru da ne pomažete igraču koji čuva Jamesa. Ako pak to napravite, oni će vas brutalno kazniti. James je u stanju preko cijelog terena dati pas, samo ako se na milimetar odvojite od vašeg igrača i pokušate pomoći suigraču koji čuva LeBrona.

Međutim, u NBA-u kad idete pomagati to se vidi iz aviona zato što ne možete stajati u reketu duže od tri sekunde. To pravilo defenzivne tri sekunde po mom mišljenju najbolje je pravilo i ono je nevjerojatno unaprijedilo košarku u NBA-u. Ubrzalo ju je, učinilo ju je atraktivnijom i ne mogu vjerovati da u Europi to pravilo još nije uvedeno. U NBA-u ako želite čuvati reket, morate biti nevjerojatno brzi, dok u Europi možete u reketu stajati cijeli dan i nikome ništa. To ubija košarku i nikad mi neće biti jasna tvrdoglavost FIBA-e po tom pitanju. Ne znam koja je njihova računica, možda žele dokazati da su pametniji od Amerikanaca, koji su najprije izmislili košarku, a onda su je unaprijedili. No, računica im je kriva. Jer dok oni više ne mogu prodati taj proizvod nikome, NBA iz sezone u sezonu raste i bilježi rast po svakom pokazatelju. A to pravilo od defenzivne tri sekunde je najveća razlika u komparaciji europske i NBA košarke. 

 

''Bilo je točno tako kako je LeBron rekao. Imali su do tada 10-0 u play-offu, došlo je do logičnog opuštanja, a Toronto je solidna momčad koja kad odigra na svom maksimumu može zasmetati Clevelandu. Ali samo zasmetati, ne i pobijediti, jer vidjeli ste kako su završile zadnje dvije utakmice čim su se ovi malo uozbiljili. LeBron je jedan od najvećih igrača u povijesti i njegova dominacija je nestvarna. Imam čast sve to pratiti iz prve ruke i bio sam sudionik bezbroj sastanaka na temu kako ga zaustaviti. Ljudima koji gledaju Jamesa na televiziji mogu samo poželjeti da jednom dođu i pogledaju ga iz prvog reda. Bit će im sve jasno. Kad on odluči igrati, to je noćna mora za protivnika.''

 

 

''Jako je teško predvidjeti što će se dogoditi, ali ako uzmemo u obzir da su ove sezone došli na korak do velikog finala, mislim da bi ta činjenica mogla itekako utjecati na njega da ostane u Oklahomi. Međutim, ako se to i dogodi, ne vjerujem da će potpisati višegodišnji ugovor.''