U NOĆI s utorka na srijedu započinje nova, 70. sezona najjače košarkaške lige na svijetu, a naslov NBA prvaka branit će Golden State Warriorsi. Za najavu nove sezone zamolili smo proslavljenog hrvatskog košarkaškog stručnjaka i pomoćnog trenera lanjskih finalista Istoka Atlanta Hawksa Nevena Spahiju.

 

Spahija se s nevjericom i čuđenjem osvrnuo na sve češća podcjenjivanja NBA lige od strane nekolicine bivših proslavljenih košarkaša, pokušao je predvidjeti mogućnosti svojih Hawksa u novoj sezoni, izdvojio je nekoliko momčadi koje bi se trebale ''potući'' za naslov, a nije zaboravio nešto reći i o hrvatskom kvartetu (Bogdanović, Rudež, Hezonja i Dukan), koji će ove sezone igrati na NBA parketima.
 

Prije nego što li nešto kažem o samom početku sezonu moram se osvrnuti na čitav niz za mene čudnih i šokantnih izjava od nekih bivših košarkaša, legendi, koji sve češće u posljednje vrijeme tvrde kako NBA nije nešto čemu europska košarka treba danas težiti, kako se drastično srozala kvaliteta u NBA-u te kako su se europske momčadi približile onim američkima. Zaista, ne mogu vjerovati, u šoku sam. Odmah ću reći kako nemam namjeru ulaziti u nikakve prijepore, pogotovo ne s nekim ljudima koji su u svoje vrijeme obilježili europsku, pa i svjetsku košarku, svatko ima pravo na svoje mišljenje, međutim same brojke potpuno negiraju sve to što oni pričaju. NBA nikad u svojoj povijesti nije imala veću gledanost. NBA nikad u svojoj povijesti nije imala jače ugovore. Po novome ugovoru koji će vrijediti od sezone 2016./17. samo od TV prava Liga će zaraditi 20 milijardi dolara na devet godina. Također, već je siguran ulazak brojnih novih jakih sponzora i sama organizacija NBA danas nemjerljiva je sa NBA ligom kakva je ona nekoć bila.

 

 

Drugo, mi ovdje pričamo o kvaliteti NBA. Ne mogu vjerovati da to netko uopće dovodi u pitanje. Bez namjere da uvrijedim ikoga, ali kad netko dovodi u pitanje igračke kvalitete LeBrona, Curryja, Duranta, Davisa, Hardena… jednostavno moram reći da sam šokiran. U redu, ostavljam svakome za pravo da misli što želi, ali kazati kako NBA liga nije najbolja košarkaška liga na svijetu u kojoj se igra najkvalitetnija košarka i u kojoj igraju daleko najbolji igrači na kugli zemaljskoj, meni je neshvatljivo.

 

Čak i ako zanemarimo činjenicu da NBA iz godine u godinu ruši sve rekorde po gledanosti te po visinama ugovora, ako samo usporedimo posljednje Svjetsko prvenstvo na kojem je američka selekcija osvojila zlato pobjeđujući s više od 30 koševa razlike u prosjeku, onda mislim da je sve jasno. Ista stvar će se desiti i na Olimpijskim igrama u Riju. Jednostavno, ljudi moraju shvatiti da je NBA liga uz NFL vjerojatno jedino natjecanje na svijetu u kojoj zaista igraju svi najbolji. S tim, da je američki nogomet ipak njihov nacionalni sport, dok je košarka globalna.

 

Zaista ne znam zbog čega mnogi danas tvrde da je NBA u kvaliteti pala od vremena Jordana, Magica, Birda i ostalih košarkaša tog vremena. Razlog možda leži u tome što je tada NBA bila na neki način mit, teško se dolazilo do snimaka tih igrača, Europljani su bili rijetkost na NBA parketima, pa vjerojatno mnogi na to gledaju s nekog romantičnog diskursa. Kao, danas kad je sve postalo tako lako dostupno, onda to više nije to i sve je bilo bolje u dobra stara vremena. Pa su samim tim nekadašnji igrači automatski bolji od ovih današnjih.

 

 

Ne znam, zatečen sam i koliko god se trudio takav stav ne mogu detektirati. Kad čitam ili čujem da ovo što danas igraju San Antonio ili Golden State da nije TOP svjetske košarke, dođe mi da se uhvatim za glavu. Ili, znate li možda da jedan  Dominique Wilkins nikad nije igrao čak ni finale Konferencije, a kamoli da je osvojio naslov. Međutim, da te silne ''stručnjake'' danas pitate da usporede njega ili jednog Kylea Korvera, vjerujem bi se svi bez razmišljanja odlučili za Wilkinsa. Ono što sam naučio kroz sve ove godine bavljenja sportom je da se nikako ne smiju uspoređivati generacije. Idiotski je uspoređivati Pelea, Maradonu i Messija, kao što je jednako glupo povlačiti paralele između Jordana, Birda sa Durantom ili LeBronom. Svako vrijeme nosi neke svoje heroje i neka tako ostane.
 

 

Nakon što sam ovo morao izbaciti iz sebe, krenuo bih s nekakvom analizom i ako mi dopustite, počeo bih s mojim Hawksima. Mnogi me danas pitaju može li Atlanta ponoviti lanjsku briljantnu sezonu. Dvije su tu odvojene stvari koje nužno treba razlikovati. Najprije naš rezultat u regularnom dijelu sezone od 60 pobjeda bit će jako teško ponoviti. Druga stvar je rezultat u play-offu. Iskreno, vjerujem da ponovno možemo doći do finala Istoka. Mislim da ove sezone imamo čak i bolju momčad nego lani. Iz petorke nam je otišao DeMarre Carroll, a sa klupe su otišli Pero Antić, John Jenkins i Elton Brand koji se umirovio. Došli su nam Tim Hardaway Jr. iz New York Knicksa, Justin Holiday iz Golden State Warriorsa i Tiago Splitter iz San Antonio Spursa. Po imenima trebali bi biti i jači, no u sportu je mnogo puta ključan faktor bila kemija u momčadi.

 

Upravo je ta kemija možda i važnija od individualne kvalitete koju imate u rosteru. To vam govorim iz vlastitog iskustva, na primjeru Atlante lani. Bilo je igrački puno jačih ekipa od nas, no mi smo upravo zbog činjenice što smo disali kao jedan došli do finala Istoka. Ponavljam, čini mi se da smo igrački možda i jači nego lani, no treba vidjeti kako će ekipa reagirati i koliko će se brzo novi igrači adaptirati. Ono po čemu smo mi pomalo specifični i što bi možda i mogao biti problem što brže prilagodbe novih igrača je to što mi ne igramo tradicionalnu košarku, kod nas ne postoji taj jedan sustav kakav njeguje većina momčadi.

 

 

Atlanta igra jednu specifičnu košarku u kojoj sudjeluju na jednaki način svi igrači. Igramo s puno kretanja, rotacija, uigranih akcija, no vjerujem da će sve to doći na svoje. Lani nas je dobio Cleveland s brutalnim LeBronom, pa su neki govorili da uzalud Atlanti ta krasna timska košarka kad ih je pobijedio jedan igrač. U redu, nemamo igrača poput LeBrona, njega nema nitko, no isti je taj LeBron u finalu izgubio od momčadi koja je igrala prekrasnu timsku košarku. Nismo mi izgubili zato što nismo imali neki veliko, mega ime kao odgovor na Jamesa, izgubili smo jer smo imali kratku klupu i suženu rotaciju, posebice nakon ozljeda Kylea Korvera i Ala Horforda. Ove sezone imamo puno dužu klupu i mislim da bi to mogao biti jezičac na vagi ako ponovno bude s njima igrali finale.

 

 

Također, jedno od ključnih pitanja uoči ove sezone je mogu li Warriorsi obraniti naslov prvaka. Iskreno, ne znam hoće li, jer je povijest pokazala kako je užasno teško obraniti tituli, jako malo momčadi je to uspjelo, no da mogu, itekako mogu. Za mene su oni u najužoj konkurenciji za prsten, kvalitetu imaju i ne bi me čudilo da obrane naslov. Posebice ako se uspiju kroz pakleni žrvanj Zapada probiti do finala. Već dugi niz godina na Zapadu je puno veći koncentrat kvalitete, istina, u posljednje vrijeme ta je razlika manja, no i dalje su na Zapadu bolji timovi nego na Istoku i tamo puno više momčadi legitimno pretendira na naslov, dok se na Istoku kvalitetom najviše ističe Cleveland.

 

 

Uzmimo jedan San Antonio. Popovich uz male promjene godinama na okupu drži istu momčad koja je osvojila sve što se može i premda ih svake godine svi otpisuju, mislim da su i oni jedan od najozbiljnijih pretendenata za naslov. Ne volim ta paušalna i površna gledanja na košarku. Danas igrači pravu igračku zrelost dostižu nakon 28 godine, rosteri su sve stariji i nejasne su mi teze da je San Antonio momčad staraca koja nema nikakve šanse. S LaMarcusom Aldridgeom u petorci ozbiljan su konkurent za naslov prvaka. 

 

Na Zapadu nema neke veće promjene od lani kad pričamo o favoritima za naslov. Oklahoma s oporavljenim Durantom i Westbrookom, pa nikad jači Clippersi i Houston s sjajnima Howardom i Hardenom. Kad njima pridodamo Golden State i San Antonio, mislim da je to petorka iz koje treba tražiti momčad koja će igrati finale NBA.

 

 

Na Istoku je puno manja koncentracija momčadi koje mogu do finala, no uz Cleveland, naši najveći konkurenti sigurno će biti užasno jaki Chicago, Toronto i Washington. Iza njih dolaze mlade i potentne momčadi koji možda nemaju kvalitetu za sam vrh, ali će sigurno pomrsiti račune mnogim ekipama. Pri tome mislim na Boston, Miami i ponajviše na Detroit.

 

Za kraj sam ostavio ono što vjerojatno najviše zanima poklonike NBA u Hrvatskoj. Bogdanoviću i Rudežu ove sezone su se priključili Mario Hezonja i mali Duje Dukan i rekao bih da je to velika stvar za hrvatsku košarku. Ove sezone će u NBA igrati rekordnih 55 europskih košarkaša, a čak četiri Hrvata.

 

 

Za Dukana i Rudeža mi je jako teško procijeniti koliko bi mogli igrati ove sezone. Osobno, priželjkivao sam Dukana u Atlanti, očekivao sam da ćemo ga izabrati u drugoj rundi, no otišao je u Sacramento i treba vidjeti kako će se snaći. Ljetnu ligu je odigrao jako dobro, no trenutno ne znam što se zbiva u Kingsima, ali vidim da je jako malo igrao u ovim pripremnim utakmicama. Teško mi je predvidjeti što bi mogao napraviti, ali u svakom slučaju nadam se da ga čeka lijepa budućnost.

 

S druge strane, Rudež je veteran koji je došao u jednu od najmlađih momčadi u Ligi. Na svojoj poziciji ima izuzetno jaku konkurenciju, ne veseli da je imao dobru minutažu u pripremnom razdoblju, premda pripremni period i sezona dva su sasvim odvojena pojma.

 

 

Što se tiče Bojana i Hezonje, tu sam poprilično upoznat sa situacijom. Bojan će igrati dosta, to je sigurno. Prva, najteža sezona je iza njega, a Bojan se već u drugom dijelu prošle sezone nametnuo kao jedan od ključnih igrača Netsa i očekujem da ove sezone napravi još jedan iskorak.

 

Od Hezonje u Orlandu puno očekuju. Bio je peti izbor na draftu i došao je u jednu mladu momčad koja se stvara. Očekujem da će igrati oko 20 minuta po utakmici, no bude li igrao više to će biti sjajno jer to će značiti da Orlando želi što prije da se potpuno adaptira te da im u budućnosti bude jedan od nositelja igre. Mario mora samo biti strpljiv i što bezbolnije prebroditi prvu sezonu. Prva sezona je najteža, tako je bilo i Bojanu, ali i Draženu, Toniju, svim našim igračima koji su poslije imali sjajne karijere. Međutim, na račun ovoga što je pokazao u pripremnom periodu mislim da bi to mogla biti jedna super priča.