DERBI je bio na europskoj razini samo po ambijentu. Puno taktiziranja, što je i za očekivati, ali na kraju ostaje osjećaj da su i jedni i drugi zadovoljni bodom. Kad je Hajduk uveo Kalinića, izgledalo je kao da će ići u pritisak, ali to se nije dogodilo. Dinamo je s druge strane igrao na posjed, također kao da je zadovoljan bodom. Da nije bilo tako, da je htio pobjedu, Dinamo bi do nje danas i došao.

Hajduk je u početku bio agresivan, ali je zapravo bio prestrašen, nije mogao napraviti pritisak dulji od 20 minuta, a Dinamo je odigrao najslabiji derbi zadnjih godina u Splitu. Svojim pristupom je dozvolio Hajduku da ga pritisne i napadne, ali Hajduk to nije uspio iskoristiti.

Treba reći da Dinamo ne igra dobro u kontinuitetu. Ima više loših utakmica nego dobrih, možda je psihološki slabiji nego zadnjih godina. Poteže se uvijek pitanje formacije s 3 ili 4 nazad, ali Dinamo je protiv Seville i protiv West Hama s 3-5-2 došao do nivoa igre koji je bio sjajan.

Sada se ipak vidi da se još traži u tom sustavu. Vrlo malo igrača je išlo u zadnju trećinu, Dinamo je napravio dvije dobre šanse u prvom dijelu, ali ne na osnovu svoje igre, nego na račun pada Hajduka u zadnjih 10 minuta prvog poluvremena.

Zašto je nestao Livaja?

Livaja je glavni čovjek Hajduka, ali danas se nije vidio. I za to nije samo on kriv. Dinamo danas nije želio igrati, to je jako specifična situacija. To je situacija u kojoj je Livaji bilo vrlo teško igrati.

Hajduk nije uspio izvršiti na Dinamo kontinuirani pritisak i stvoriti situaciju u kojoj Livaja može nešto riješiti. On se previše trošio na duele i na smirivanje dugih lopti koje su dolazile do njega i dobar dio utakmice bile jedini plan Hajduka prema naprijed.

Utjecalo je to na Livaju, kako fizički tako i psihički. Vidi se nezadovoljstvo kod njega, a pogotovo je teško igrati kao danas kad imaš ipak malo bolje igrače za protivnike nego inače. Kod Hajduka je puno toga danas bilo "ako se nešto desi", bilo je ideja, vidjelo se po zamjenama da se pokušava, ali nije funkcioniralo.

Nije se vidjela šampionska ambicija

Hajduk sada lovi još tri momčadi, teško da će prestići baš sve tri do kraja prvenstva. A bili drugi, treći ili četvrti, sada im je svejedno. Danas se u ideji trenera ni u razvoju događaja na terenu nije vidjela ambicija Hajduka da bude prvak Hrvatske, posebno s obzirom na atmosferu u kojoj se igrala utakmica.

Nije dovoljno reći "bit ćemo prvaci" i dovesti dva-tri igrača, to je proces. Hajduk već godinama ovakve utakmice ne zna pobjeđivati. Može pobijediti sve utakmice do kraja i iznenaditi, ali sada ne izgleda kao momčad koja može biti prvak Hrvatske. Umjesto sve više rizika, Hajduk ga uzima sve manje.