DINAMO je u nevjerojatnoj uzvratnoj utakmici osmine finala Konferencijske lige izgubio u Solunu od PAOK-a s 5:1 i ispao iz Europe. Do ove sezone Dinamo je u svojoj povijesti samo dvaput prokockao dva gola prednosti iz prve utakmice. Prije 30 godina nije mu bilo dosta 2:0 protiv Auxerrea, a onda je i 1996. u Moskvi protiv Spartaka prosuo prednost 3:1 iz prve utakmice.

Ove sezone momčad Sergeja Jakirovića u tome je uspjela dvaput. Ljetos je Dinamo smijenio Igora Bišćana nakon šokantnog ispadanja iz Lige prvaka od AEK-a. Momčad je preuzeo Jakirović i nakon pobjede nad Rijekom dobio je i Spartu u Maksimiru 3:1 u play-offu Europa lige.

Dinamo je tu utakmicu odigrao jako dobro, iako su Česi poveli, okrenuo je susret i u Prag otišao s velikom prednošću. Manje-više, već su se zbrajali milijuni od igranja skupina EL-a, a onda je uslijedio šok.

Identične utakmice

Sparta je pregazila Dinamo 4:1 u uzvratu, ali šokantniji od samog rezultata bio je način na koji je hrvatski prvak igrao. Osobito u prvom poluvremenu, u kojem se momčad nije pojavila na terenu. Pravo je čudo da Česi do poluvremena nisu zabili više od ta dva gola.

Dinamo se razbudio tek u drugom poluvremenu, imao je par dobrih šansi, ali Sparta je zabila i treći gol. Nakon toga Dinamo je proigrao, smanjio, imao još jednu dobru šansu, ali je opet katastrofalno pogriješio i Sparta je prošla dalje.

"Od tada smo napredovali, svaka utakmica je priča za sebe. To je bilo jedno gorko iskustvo, ali vjerujem da nećemo ponoviti takve greške. Važna je momčadska igra", rekao je Jakirović uoči uzvrata protiv PAOK-a.

No, njegova je momčad u Solunu odigrala identičnu utakmicu kao u Pragu. Nije se pojavila u prvom poluvremenu, griješila je na juniorskoj razini, protivnik je izgledao kao Real Madrid, a momčad se probudila tek kad je sve već otišlo k vragu.

Vjerojatno bi sve drukčije završilo da je Dario Špikić dvije minute nakon gola Hoxhe zabio čisti zicer ili da Kotarski nešto kasnije nije obranio dobar udarac Petra Sučića. No, problem je što se Dinamo ponovno doveo u poziciju da mora spašavati živu glavu, a to mu se ove sezone dogodilo previše puta da bi bilo slučajno.

Puno toga ide na dušu Dinamovih igrača

Da se razumijemo, nije samo trener kriv. Puno toga ide na dušu Dinamovih igrača koji neshvatljivo reagiraju u nekim situacijama i koji su se previše puta skrivali iza trenera. No, isto tako je činjenica da u Dinamovoj igri puno toga ne funkcionira, a recimo u obrambenim prekidima vlada potpuna anarhija. To još nekako prolazi u HNL-u, ali u Europi to protivnici odmah uoče i brutalno kažnjavaju.

AEK je na Maksimiru zabio gol za pobjedu 2:1 nakon grozne reakcije obrane na korner. U Ateni mu je jedan gol iz prekida bio poništen, ali je iz kornera u nadoknadi zabio za 1:2. Penal za 2:2 iznudio je nakon još jednog kornera. Bišćan je dobio otkaz, došao je Jakirović, ali problemi s prekidima su ostali.

Sparta je u Maksimiru povela iz penala koji je skrivljen nakon kornera, a u Pragu je nakon kornera iskoristila kaos u Dinamovoj obrani i povela 2:0. Konačno, PAOK je u Solunu zabio prvi i četvrti gol iz kornera, nakon nevjerojatnih pogrešaka Dinamove obrane. Jednom može biti peh, dvaput može biti slučajno. Sedam puta?

Jakiroviću je ovo bio osmi poraz na Dinamovoj klupi ove sezone, od čega treći s barem tri gola razlike. U svim tim utakmicama momčad mu je izgledala kriminalno, a Dinamov trener se nakon utakmice čudio takvoj reakciji svojih igrača. Pravdao se da su se jedno dogovorili u svlačionici, a drugo radili na terenu, i tako iz poraza u poraz.

Argumenti postoje i za smjenu i za Jakirovićev ostanak

Nijedan drugi trener na Dinamovoj klupi to ne bi preživio. Dinamova uprava, odnosno Vlatka Peras već ga je dvaput spasila od otkaza, a novi predsjednik Velimir Zajec podržao ga je nakon što je pobijedio na izborima.

Odluka da se stane uz Jakirovića u krizi jesenas i nakon debakla protiv Lokomotive bila je razumljiva, iako je taj teški poraz od Lokomotive upalio sve alarme. Treći trener u jednoj sezoni previše je, a na tržištu nije bilo previše opcija koje bi uskočile u ovako delikatnoj situaciji u sezoni.

Nije neuspjeh ispasti u osmini finala europskog natjecanja, ali poraz 5:1 i ispadanje protiv ekipe koja ti je po mjeri - debakl je. Sigurno Jakirović nije rekao Mišiću i Teophileu da ne čuvaju igrače na prekidima, ali previše je utakmica ove sezone izgubio ili odigrao slabo da rasprava o njegovoj smjeni ne bi bila aktualna.

Bila bi to još jedna otpremnina koju bi Dinamo ove sezone morao isplatiti, bez jasne ideje koga bi doveo kao Jakirovićevu zamjenu. Argumenti postoje i za smjenu i za njegov ostanak, a svaka od tih odluka može se protumačiti i kao dobra i kao pogrešna.

Vrijeme u kojem je smjena mogla donijeti nešto više od famoznog psihološkog šoka davno je prošlo. Sada bi donijela samo nove potrese u ionako turbulentnoj sezoni koja se može spasiti obranom naslova prvaka.