VIŠE od šest tisuća čitatelja Indexa jučer je glasalo u jednoj našoj anketi. Pitanje je bilo kratko i jasno - Kakav vam je SHNL ove sezone? Čak 71 % čitatelja, odnosno oko 4400 ljudi, glasalo je da je ovo napeta sezona uz loš nogomet i klubove kojima prijeti debakl u Europi.

Sedam posto vas reklo je da je liga ove sezone ista kao i uvijek, dok je tek 22 % čitatelja pozitivnim ocijenilo ovu sezonu, ukupno oko 1340 ljudi. Takvi rezultati su u skladu s općim dojmom i komentarima kakvi prevladavaju na društvenim mrežama, ali sve češće i u emisijama.

Tako je Joško Jeličić prije par dana rekao: "Hrvatski klubovi bit će sretni kada u Europi uspiju izboriti korner." Komentari o ligi ove sezone pretežno su loši zbog vodeće trojke. Statistički je dokazano da ćemo dobiti najlošijeg prvaka u povijesti otkad se igra liga 10. Ali vrlo lagano se može obraniti i suprotna teza - da gledamo nikad bolji SHNL i da možemo biti sretni s prvenstvom ove sezone.

Nikad napetija borba za prvaka i Europu. Pet kola prije kraja četiri ekipe mogu ispasti

Već je opjevana borba između Rijeke, Hajduka i Dinama. Tri vodeća hrvatska kluba kao da igraju trešetu "u manje", iz tjedna u tjedan nižu kikseve i džentlmenski nude rivalima da ih izbace iz utrke za titulu.

No, nitko od vodećeg trojca nije dovoljno dobar da to iskoristi zbog čega i imamo šeprtljavu, ali nikad uzbudljiviju utrku za naslov. Veliki se boj bije i za pozicije koje vode u Europu. U polufinalu kupa nakon dugo vremena nismo vidjeli ni Hajduk ni Dinamo, a Slaven i Rijeka su se probili do finala.

Slaven bi trijumfom tamo postao tek šesti različiti osvajač Rabuzinovog sunca u povijesti. To bi mu donijelo izlaz u Europa ligu, što je jako važno jer ona nudi "padobran" i mogućnost popravnog ispita u Konferencijskoj ligi.

U slučaju da kup i prvenstvo uzme Rijeka, u Europu će ići i četvrtoplasirani klub prvenstva. Glavni favoriti su Slaven Belupo, Varaždin i Istra. Upravo je igrački i taktički rast tog drugog ešalona lige jedno od najljepših iznenađenja sezone.

Koliko god mučno bilo gledati vodeći trojac, nogomet koji prikazuju četvrti, peti i šesti klub lige vjerojatno nikad nisu bili bolji. Prije sedam ili 12 godina utakmice Istre i Slaven Belupa na televiziji gledao je samo onaj tko ih je čekao kao zadnji par na kladionici.

Za razliku od prethodnih par sezona, liga je konačno dobila rezultatski kvalitetnu desetu momčad prvenstva. Šibenik će vjerojatno ispasti, ali je ove sezone uzeo bodove Rijeci, namučio je Hajduk dvaput, a Osijek je tek šokantnom pobjedom na Rujevici došao do šest bodova prednosti i nešto komotnije situacije.

Da postoji infrastruktura za to, bilo bi zanimljivo i gledati borbu za osmu poziciju, kada bi deveta vodila u razigravanje za ostanak u ligi.

SHNL klubovi će doživjeti debakl u Europi? A što je tu točno novo?

Argument da će nesposobnost vodeće trojke da se odvoji na vrhu donijeti debakl hrvatskim klubovima u Europi može se lako obraniti, ali što je tu točno novo? Izuzmemo li Dinamo, jedini klub koji bilježi ikakve europske uspjehe u ovom tisućljeću je Rijeka, ali i ona vrlo sporadično.

Efekt slabije igre najboljih domaćih ekipa u prvenstvu je upitan jer SHNL nije imao ništa bolje rezultate kada je Dinamo u Mamićevoj eri još oko Božića osiguravao naslov prvaka. Štoviše, najbolji rezultati Dinama u Europi dolaze u pravilu u onim periodima u kojima ima dobru konkurenciju.

Tako je bilo krajem devedesetih i u zadnjih par godina, kada su Hajduk i/ili Rijeka bili blizu Plavima i dali im određeni podražaj za napredak i u domaćem prvenstvu. Ljudski mozak funkcionira tako da ama baš ništa ne valja kad situacija nije najbolja i da nema baš nikakvih problema kada je situacija dobra.

Ukratko, u pravilu u kontinuitetu precjenjuje ili podcjenjuje ono što se događa sada, obilježen raznim vrstama pristranostima u opažanju i u razmišljanju. Kao što SHNL nikad nije bio takav da plačemo za nekom slavnom prošlošću, tako se ove godine preko svake mjere gazi po njoj.

Da je bar svake godine liga ovakva

Tako ljudi, primjerice, lako zaboravljaju kakvi su travnjaci relativno nedavno krasili stadione naših prvoligaša, koliko se perfidno sudilo i koliko je igrača, dužnosnika i sudaca popadalo ili se inkriminiralo u Aferama Offside ili Pošteno suđenje.

Zaboravljaju i to da se "nikad jači Dinamo" u Mamićevoj eri borio da dođe do prosjeka od tri i pol tisuće gledatelja, a ove sezone ima 12 tisuća. Otvorio se navijačima i umjesto crnih torbi i USKOK-ovih optužnica, konačno se priča o igrama, pa makar one bile loše.

Istovremeno Hajduk na domaćim utakmicama prati skoro 22 tisuće ljudi, što bi debelo srušilo rekord lige u povijesti. Rast posjete bilježe praktički svi drugi stadioni. Liga nikad nije bila praćenija ni na stadionima ni na televiziji ni medijski.

Navijači danas ne poznaju samo svoju ekipu, nego odbrojavaju dane do derbija, znaju kojim suparničkim igračima prijeti treći žuti karton i po prvi put u povijesti znaju nabrojati po barem tri igrača svake momčadi u ligi.

Hrvati su godinama dresirani da stalno traže vanjsku validaciju. Nauštrb "svete Europe" izgubio se kult lige koji se polako vraća. 36 kola potpunog ludila mijenjam za bilo koji europski dvomeč u srpnju.

I Hajduku i Rijeci i Dinamu bi ovo bila daleko najslađa titula od osamostaljenja, a na korzu, rivi ili trgu bi ih dočekalo više desetaka tisuća ljudi. Nikad gora liga? Da je bar svake sezone ovakva. Onaj kojem je do turbonogometa ionako ima 30 TV boljih kanala za to.