Nikad viđene snimke iz '98. pokazuju zašto je Hrvatska bila treća na svijetu

Nikad viđene snimke iz '98. pokazuju zašto je Hrvatska bila treća na svijetu

''NAKON utakmice protiv Francuske, do mene je došao Igor Štimac i rekao mi je: 'Šefe, ne dirajte Bobana. On je vaše dijete.' Tada sam shvatio da sam uspio. Štimac je tad bio vođa nekog dalmatinskog klana, dok su Boban i Šuker i ostali bili na drugoj strani. Kad mi je Igor rekao to što mi je rekao, jasno mi je bilo da su postali obitelj i jasno mi je bilo da Nizozemci nemaju šanse.''

Tako je nepoderivi Ćiro, nekih 20 godina kasnije, opisao što se događalo uoči utakmice za treće mjesto na svijetu, najvažnije u povijesti hrvatske reprezentacije. 

14. lipnja obilježava se točno dvadeset godina od prvog nastupa Hrvatske na SP-u, utakmice i pobjede protiv Jamajke (3:1) u Lensu.

Toliko puta ispričana priča, ali ipak nikad do kraja. 

U suradnji s ekipom meksičkog redatelja Edsona Ramireza, koji je snimio dokumentarac Vatreni o hrvatskoj neovisnosti i nogometu, objavljujemo nikad viđene snimke FIFA-inih kamera s terena u Francuskoj 1998. godine. 

Zašto su toliko posebne? Jer u tri kadra opisuju zašto i kako je Hrvatska prije 20 godina napravila takav uspjeh i postala nogometna velesila. Prikazuju igrače koji su se borili za više od nogometa. Igrali su u transu.

Prosinečki zabio pa pretrčao pola terena da spasi gol 

FIFA je na SP-u u Francuskoj prvi put pokrivala prijenos sa 16 kamera, a neke emotivne snimke prikazane su tek sad. 

Jedna od njih je uklizavanje Roberta Prosinečkog, neposredno nakon što je zabio sjajan gol za vodstvo protiv Jamajke. Pretrčao je cijeli teren i klizećim startom zaustavio protivnika. Robi u karijeri nije često trčao sprintove s jednog kraja na drugi. Ovo je bila scena za povijest.

Druga snimka prikazuje odnos igrača tijekom turnira, a treći nikad viđen kadar Ćire i Bobana koji su nakon pobjede protiv Rumunjske u osmini finala plakali jedan drugome u zagrljaju. Boban, gol do pasa, nosio je dres rumunjskog igrača, a Blažević je u ruci držao žandarmerijsku kapu u čast francuskog policajca Davida Nivela, kojeg su nekoliko dana ranije uoči utakmice između Njemačke i SR Jugoslavije, brutalno pretukli njemački huligani. Bila je to želja njegovog francuskog kolege koji je došao u hrvatski kamp i Ćiri donio njegovu kapu. 

"Nikada više neće biti takav osjećaj igrati za Hrvatsku i teško je opisati što su naše pobjede tada značile navijačima. Zato nije moguće uopće uspoređivati ovu i onu generaciju", rekao nam je Dario Šimić, jedan od igrača kojem je Ćiro vjerovao na putu do bronce.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

''Nikad u životu nisam doživio takvu atmosferu u nekoj momčadi. Na pripremama s klubom uvijek se zalomi neka svađa, ali ovo naše je bilo nestvarno. Bili smo najbolji prijatelji. I u najboljim momčadima na dan utakmice netko je nezadovoljan jer ne igra. Tada to nije bio slučaj. Zaista smo svi disali kao jedan'', objasnio je Slaven Bilić.

Svatko je drugačije proživio francusku priču iz '98. Mario Stanić pobjegao je od rata iz Sarajeva. 

'"Na neki način bio sam sretan što odlazim iz grada jer sam želio nastaviti baviti se onim što je bilo ispunjenje mog sna, ali bio sam i nesretan i tužan jer sam morao otići dok moj grad krvari. Cijelu karijeru me proganjao neki moj unutarnji glas da sam na neki način ratni profiter", kazao je strijelac prvog, povijesnog gola za Hrvatsku na SP-u.

Slaven Bilić opisuje da je u jednu ruku osjećao sram. 

"Ljudi vani tada nisu imali pojma gdje je Hrvatska i za što se mi borimo. No vrlo brzo su saznali. Ja sam tada igrao u Njemačkoj, u Karlsruheu, a tamošnji navijači su saznali za rat i za želju Hrvatske za slobodom jer sam ja tamo igrao. Tako je bilo i u drugim sredinama gdje su igrali naši. Ipak, premda smo bili svjesni da je i naš zadatak važan, kroz čitavo to vrijeme osjećao sam sram, odgovornost. Dok su moji vršnjaci ginuli na bojištima, a hrvatski gradovi i sela bili razarani, ja sam igrao nogomet. Znam da nisam ja kriv bio za ništa, ali svejedno me proganjao strašan osjećaj srama. Zato smo za Hrvatsku igrali s tolikim ponosom'', otkrio je.

Ćiro tvrdi da su to bile njegove riječi.

"Stalno sam im to govorio. To je bila moja misao, to su bile moje rečenice. Vršnjaci vam ginu, a mi se isto borimo."

Potom je rekao ključnu stvar.

"Da im nisam stalno ponavljao da ćemo biti prvi na svijetu, mi nikada ne bismo bili treći. Da nisam na presici rekao 'Jebo vas Batistuta, mi imamo najboljeg napadača na svijetu', Šuker to nikada ne bi postao. Volio bih da Dalić opet pusti igračima ove kadrove", rekao je Ćiro, a u videu iz '98. pogledajte i zašto.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara