Nismo zaboravili što je napravio Slaven Bilić! Ako nas Hrvati izbace, za njih navijamo do kraja
INDEX SPORT ima razgranatu mrežu novinara u Europi i svijetu koji kao gostujući komentatori najavljuju i analiziraju važne sportske događaje. Uoči četvrtfinala SP-a, u našoj rubrici Na gostovanju kolega Evgeny Markov, novinar ruskog "Sporta" javlja posljednje novosti iz ruskog tabora.
Rusi nisu hladni. Rusi plešu po ulicama
Pobjeda protiv Španjolske najveća je u povijesti samostalne Rusije, a prolazak u četvrtfinale Svjetskog prvenstva uspjeh je koji nema premca niti se može mjeriti s bilo kojim drugim sportskim dosegom ove države. Ljudi često kažu da smo mi Rusi hladni ljudi koji ne znaju izražavati emocije, međutim nakon Španjolske zavladala je neviđena euforija. Ljudi su plesali po ulicama, grlili se i ljubili. Bili su to čarobni prizori. Mislim da smo tih dana bili najujedinjenija zemlja na svijetu.
No lagao bih kad bih rekao da euforija vlada i danas. Nažalost, mi nismo zemlja poput Brazila, Argentine ili Kolumbije, gdje se za vrijeme Svjetskog prvenstva život doslovno zaustavi. Na moskovskim ulicama tako danas nećete vidjeti gotovo nijednog čovjeka u dresu. Ljudi su se vratili svojoj životnoj rutini, obitelji i poslovima čekajući dan utakmice za novi izljev emocija. Naravno da smo svi iznimno ponosni na ovu momčad i nervozni jer nas očekuje jako težak susret protiv Hrvatske.
Hrvatska? Nešto poput Urugvaja
Hrvatska igra iznimno odgovoran nogomet i u svakom se trenutku zna tko što treba raditi. S obzirom na to koliko su prilika stvorili, zabijaju jako puno golova, a što je najvažnije - najbolji su kada je to najpotrebnije. Mislim da nas očekuje susret vrlo sličan onom protiv Urugvaja, s nadam se nešto boljim ishodom. Zapravo Hrvatska i Urugvaj igraju prilično sličan nogomet. Ne teže toliko posjedu, snažni su i čvrsti, a istovremeno posjeduju nogometnu magiju. Daju ti prostor da igraš, ali taj prostor odlično kontroliraju i onda te kontriraju.
Svjestan sam da navijači i kritičaru smatraju kako je Rusija najlošija momčad među posljednjih osam, ali ne bih se složio s tim. Kao prvo, po čemu je to Švedska bolja od Rusije, a kao drugo, zar tako nisu govorili i za Južnu Koreju prije petnaestak godina? Domaću momčad nikad se ne smije podcijeniti. Ljudi ne poznaju naše igrače jer ih većina igra u Rusiji, da ne govorim o fantastičnoj atmosferi i potpori koju imamo na svakom stadionu. Zbog toga smo barem 15 posto jači u odnosu na druge ekipe.
Destrukcija dovedena do umjetnosti
Također mi smetaju novinski napisi koji pljuju po našoj igri protiv Španjolske. Kažu kako nismo stvorili nijednu jedinu priliku i kako je naš nogomet smrtno dosadan. Kakve su to gluposti? Pa što smo trebali napraviti? Nadigravati se s jednom od najboljih momčadi na svijetu i vjerojatno ponajboljim veznim redom u zadnjih pola stoljeća? Pa to bi bilo ravno suicidu. To možda mogu Francuska i Brazil, a mi ih jedino možemo proći na onakav način. Destrukcija dovedena do umjetnosti, kontranapadi i prekidi, to je bila ideja i uspjeli smo u tome. Nitko sretniji od nas.
Ako me u tom svjetlu pitate koje su najsnažnije karike ruske reprezentacije, moj odgovor će biti emocije koje svaki igrač posjeduje. Svi reprezentativci igraju s takvim žarom da se takve reprezentacije ne sjećaju ni najstariji Rusi. Ipak, Dzyuba i Akinfeev su vođe ove momčadi i njihova energija jako puno znači ostalim igračima. Oni su ljudi koji se uvijek osjećaju snažno, ne zamaraju se protivnikom, njegovom veličinom niti se boje odmjeriti snage s bilo kim. Tu su još iskusni Ignjašević te neugodni dvojac Golovin - Čerišev. Oni mogu iznenaditi svaku obranu na svijetu.
Ako su visoki presing, dobro organizirana obrana i kontranapad naše najveće snage, onda je igra na postavljenu obranu svakako hendikep. Između ostalih, nekoliko je tu igrača poput Kutepova i Kudrjašova, koji su kvalitetom daleko od ostatka momčadi. Za rusku ligu su dobri, ali za bilo što više od toga ne. Nažalost, nemamo bolje, njima jednostavno nedostaje kvalitete, ali to za sada prilično dobro skrivaju tako što na terenu daju sve od sebe.
Ne treba nam pomoć sudaca, nadam se da je nećemo imati
Koliko daleko Rusija može otići? Nema Rusa koji vam u ovom trenutku neće odgovoriti - finale. Uvjereni smo kako ova ekipa na čelu s izbornikom Čerčesovom može preskočiti Hrvatsku, pa onda Švedsku ili Englesku. Da, vjerujemo u čuda, a s obzirom na to što su dosad pokazali, rekao bih da ova momčad zaslužuje ući barem u polufinale pa da ponovimo onaj uspjeh Korejaca 2002. Jedino što se nadam jest da nećemo imati sudačku pomoć kakvu su oni imali. To nam jednostavno ne treba.
Na koncu moram objasniti zašto me ekipa Zlatka Dalića oduševila. Najstabilnija ste momčad ovog Svjetskog prvenstva, dok je pobjeda protiv Danske srušila psihološku barijeru igrača. Sada su svi svjesni da mogu jako daleko i znaju da se ovakav ždrijeb rijetko dobije. Protiv Danske sam vidio da su Hrvati gladni pobjeda i uspjeha, i to je ono što me prilično plaši jer o njihovoj kvaliteti nema nikakvog spora.
Mislim da nema potrebe da sad nabrajam strašna imena ili izdvajam Luku Modrića kao redatelja opasne i sposobne momčadi. Sve vi to već znate, ne treba vam dodatno laskati. Samo želim dodati da Hrvatska u Rusiji ima jako puno navijača i da ćemo ako ispadnemo, dalje navijati za vas. Vuče to korijene još tamo iz 2008. godine kad ste sa Slavenom Bilićem ponizili Englesku na Wembleyju, izbacili ih s Eura te nam otvorili put za europsku smotru.
Ruski kolega Engeny Markov, iz Rusije piše za Index
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati