JEDNA od najzanimljivijih tema na 7. Olimpijskom summitu u Lausannei je bila mogućnost uključivanja esporta kao discipline za medalju na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. Međunarodni olimpijski odbor smatra kako je prerano za takve korake, ali poručuje i da će nastaviti pratiti razvoj esporta, u suradnji s vodećim akterima globalne industrije videoigara. Zašto bi esport uopće trebao biti na Olimpijskim igrama i što obje strane od toga dobivaju?

Igre koje nitko ne želi

Olimpijske igre danas više ne uživaju ugled kao nekad. Potvrđuje to i činjenica da se sve teže nalaze gradovi koji bi ih uopće ugostili. Tako su za Zimske olimpijske igre 2022. svoje ponude povukli Oslo, Stockholm, Lavov i Krakow. Hamburg i Boston su prije nekoliko godina napravili isto za ljetno izdanje Igara, a Calgary je javno izglasao da ne želi biti domaćin 2026. Igre su jednostavno preskupe i gradovi se nakon njih teško oporavljaju. Kao pozitivan primjer najčešće se navode one 2012. u Londonu, koji je Igre iskoristio za obnovu sportske infrastrukture i turističku promidžbu. 

Nove discipline za mlađu publiku

Drugi problem s kojim se suočava Međunarodni olimpijski odbor je podizanje atraktivnosti i popularnosti Igara s ciljem privlačenja mlađe publike. BMX freestyle i skateboarding ćemo tako prvi put moći gledati u Tokiju 2020. Uz skateboarding dodani su još baseball, softball, karate, sportsko penjanje i surfanje. U istom smjeru je krenula i rasprava o uključivanju esporta u Olimpijske igre u Parizu 2024., pogotovo nakon što je na Azijskim igrama ove godine u Jakarti esport kao demonstracijski događaj privukao veliku pozornost. Azija je posebno tržište. Južna Koreja i Kina zajedničkim naporima pokušavaju izjednačiti sport i esport, a kako su tvrtke poput Tencenta često sponzori takvih događaja definitivno imaju utjecaj i na uvođenje esporta na velike sportske događaje, posebno igara koje su u njihovom vlasništvu, poput League of Legendsa. Što bi za Tencent i sve ostale značilo da League of Legends postane službena disciplina na Olimpijskim igrama?

League of Legends kao sport

Prvo bi se masovno osnivali nacionalni i kontinentalni League of Legends savezi kako bi igrači iz tih zemalja mogli pristupiti i sudjelovati na Olimpijskim igrama. Bez obzira na to što se radi o esportu, u svakom aspektu bi ta igra i njeni igrači imali povlaštenu poziciju jer bi ona nosila definiciju sporta. Sport se bez problema uvodi i u obrazovne sustave, a igrače treba početi rano profilirati. Sav prihod od mikrotransakcija u igri i dalje ide Riot Gamesu, čiji je vlasnik upravo Tencent. Uz to, ista kompanija zadržava sva prava za mijenjanje igre, balansiranje pravila i svega ostalog. Kao da sutra nečija privatna tvrtka odluči da bi nogomet trebalo igrati s pet igrača u timu umjesto 11 jer njima tako više odgovara. League of Legends je nečije vlasništvo i ne može ga se tretirati kao sport. 

Esport nije sport, ali nije ni ništa manje

Je li esport uopće sport? Iako dijele određene vrijednosti, ne radi se o istoznačnicama. Esport se najlakše može regulirati sličnim zakonskim okvirima kao sport. Igrači dolaze na natjecanja, osvajaju turnire, postoje prava za prijenos natjecanja i bezbroj drugih sličnosti. Nedostatak fizičke aktivnosti je u ovom aspektu potpuno nebitan. Međutim, u esportu se igrači natječu u videoigrama koje su proizvele privatne kompanije, a natjecanja organiziraju ili one same ili druge privatne tvrtke. Niti jedna od tih kompanija neće dobrovoljno prepustiti upravljanje svojom igrom nekom nezavisnom tijelu. Jedina je svrha igara zarada. Bez nezavisnog tijela koje bi bilo zaduženo za nadzor i provedbu određenog seta pravila, mi ne možemo razgovarati o sportu. Esport je komercijalna industrija vođena profitom, a sport bi trebao biti utemeljen na vrijednostima. Profesionalni igrači, bilo da se radi o gamerima ili nogometašima, trebali bi imati jednake uvjete i mogućnosti. Za to se zalaže većina esport industrije. 

Olimpijske igre opterećene prošlošću i tradicijom

Međunarodni olimpijski odbor rado bi privukao publiku koju privlači esport. Milijun ljudi je istovremeno gledalo neslužbeni prijenos finala u League of Legendsu na Azijskim igrama između Kine i Južne Koreje. Prepreke su zasad nepremostive. Dio igara je nasilno i ne promoviraju olimpijske vrijednosti, esport industrija se razvija eksponencijalno i donositi odluke pet godina unaprijed je praktički nemoguće. Igre su privatno vlasništvo, a industrija fragmentirana i komercijalno konkurentna. 

Olimpijske igre označene su nekim drugim stvarima i vrijednostima, koje ne dozvoljavaju impulzivne i brze promjene, a takve se u ovakvim slučajevima moraju donositi. S druge pak strane, bude li proglašen službenom disciplinom za OI, esport benefit prije svega donosi vlasnicima igara koje se nude. Time se uvodi disbalans u ionako već pomalo kaotičnu industriju. Upravo zato što u esport industriji ima toliko faktora, ona se može slobodno razvijati. To ne znači da ne bi trebala postojati regulatorna tijela, ali ona će uvijek zastupati interese samo određene skupine, poput igrača ili organizatora natjecanja. Igra, ona će uvijek ostati u nečijem vlasništvu, a bez vlasnika nema ni esporta. 

Za esport nema straha. Industrija videoigara je najmoćnija zabavna industrija na svijetu, a esport će, kao njen kompetitivni dio, sigurno dobivati dovoljno kapitala za nesmetan rast. Publika, prihodi, investitori, sponzori, sve je u porastu. Puše li se balon koji će puknuti i malo smiriti stvari tek ćemo vidjeti. Olimpijske igre će, čini se, morati proživjeti neke promjene. Društvo se mijenja, baš kao i način konzumacije sadržaja i profil publike. Na te promjene svi traže odgovore, a morat će i Igre. Vidjeti esport natjecanje nacionalnih timova na Olimpijskim igrama sigurno bi privuklo gledatelje, ali u trenutnoj situaciji to ćemo vrlo teško doživjeti. Uključenje sportskih simulacija je puno izglednije. Međutim, one ne ulaze među najpopularnije esportove današnjice. Esport već ima svoje mjesto i ono će u budućnosti biti puno jasnije. Zbog svih nabrojanih razlika to mjesto vjerojatno nije na Olimpijskim igrama.