Nisu ga mogli zamijeniti ni arapskim milijunima
GOVORILI su mu da ne šutira. Ni Pep Guardiola nije želio da Vincent Kompany okuša svoj udarac s tolike udaljenosti. Lijevo od njega otkrivali su se Ilkay Gundogan i Sergio Aguero, desno se otvarao Raheem Sterling, Leroy Sane je već bio podigao ruku na lijevom krilu očekujući pas... Nitko od igrača Leicestera mu nije išao u blok - ni lukave Lisice se, dakle, nisu bojale eventualnog udarca.
S kapetanskom trakom na ruci, tolikim brojem velikih mečeva iza sebe i sa samopouzdanjem većim od svake sumnje, Kompany je donio odluku. I s oko 25 metara udaljenosti poderao mrežu Kaspera Schmeichela, a samim tim i srca navijača Liverpoola. Manchester City pobijedio je Leicester 1:0 i zadržao bod prednost nad Redsima kolo prije kraja, u kojem "samo" treba još pobijediti na gostovanju kod Brightona, koji je jedva ostao u ligi.
Čak 11 godina je čekao na sličan gol
Na Etihadu je sve eksplodiralo. Navijači koji su već vidjeli mnogo drame na svom stadionu posljednjih godina, i ovaj put su se raspametili. Bilo je jasno da se radi o golu za titulu iako je do kraja utakmice ostalo još 20 minuta. Kad kapetan preuzme stvari u svoje ruke i postigne gol sezone u utakmici sezone, jasno je što je sudbina odlučila.
Jedna sjajna sezona - pod uvjetom da posljednje kolo ne donese čudo - ostat će tako zapečaćena fenomenalnim pogotkom čovjeka koji je u City stigao na ljeto 2008. godine i kojem je trebalo 11 godina da postigne svoj prvi klupski gol nakon udarca izvan kaznenog prostora. Vrijedni statističari čak kažu da je Kompanyjev šut protiv Leicestera njegov prvi udarac nakon 2013. godine koji je išao u okvir gola i bio upućen s udaljenosti veće od 16 metara.
A nije ovo jedini gol kojim je Kompany odlučivao najveće utakmice. On je 2012. godine u derbiju Cityja i Uniteda na Etihadu, odigranom tri kola prije kraja prvenstva, postigao gol za pobjedu (1:0) čime je City zauzeo prvo mjesto na ljestvici s jednakim brojem bodova kao United. To je ona sezona koja je okončana onim "Agueroooooooo" trenutkom i ludnicom na Etihadu.
Čovjek za kojeg nema zamjene
Gol protiv Leicestera je, na neki način, metafora svega što Kompany predstavlja u Cityju. On je jedini igrač koji je bio u klubu za vrijeme Thaksina Shinawatra, bivšeg Cityjeva predsjednika koji je prije dolaska arapskih vlasnika imao san da Građane uvede u nogometnu elitu. Kompany je, uz Davida Silvu i Sergija Aguera, jedini igrač kojeg nijedan drugi nogometaš plaćen hrpom arapskih novčanica nije mogao zamijeniti.
Dovodio je City u eri svih svojih trenera, posebno od Marka Hughesa, pa preko Roberta Mancinija, Manuela Pellegrinija i sad Pepa Guardiole, velik broj golmana, braniča, veznjaka i napadača, uloženo je više od milijarde eura na pojačanja, ali samo tri čovjeka - Kompany, Silva i Aguero - nikada nisu ispadala iz prvih planova.
Osim toga, Kompany, koji se od početka istaknuo kao istinski lider jer takav se rodiš, ujedno je bio i onaj dio koji Cityjevoj plastici daje život. Onaj koji unosi srce tamo gdje imate osjećaj da je sve hladno, da sve diše kroz novac i transakcije. Kompany je kapetan vrele krvi i čistih emocija, čovjek koji je dostojan predvoditi dinastiju.
Njegov gol je metafora i zato što je i Guardiolinom timu, u tom sustavu u kojem je sve precizno kao u laboratoriju, na kraju ipak potreban netko da potegne obarač kada noge klecaju. Guardiolin tim je monstruozan, ali je već nekoliko puta pokazao da u utakmicama koje život znače itekako zna podbaciti.
Sjetite se ispadanja od Monaca i Liverpoola u Ligi prvaka, ispadanja od Tottenhama ove sezone, a osobito se vrijedno prisjetiti onog prvog dvoboja u Londonu. Sjetite se i okršaja s Manchester Unitedom prošle godine na Etihadu kada je City porazom odgodio osvajanje titule i tako propustio slavlje nad najvećim rivalom.
Valjanje u blatu i golovi za titule
U jednoj takvoj momčadi i sustavu koji smo spomenuli, potrebno je da netko donese neočekivanu odluku, da izađe iz kalupa. Da pošalje projektil s 25 metara onda kada mu svi govore da to ne čini. Taj netko mogao je biti samo Vincent Kompany.
Ali to nije sve. Nije samo taj gol ono po čemu treba pamtiti Kompanyjev učinak protiv Leicestera. Ne zaboravite onaj detalj iz osme minute kada desni bek Leicestera Ricardo iz igre poput marionete izbacuje 65 milijuna eura plaćenog Aymerica Laportea i s 11 metara iskosa poteže udarac, pri čemu se ledi krv navijačima Cityja na tribinama. Tada - a kad bi inače - nastupa Kompany, koji se poput vojnika baca cijelim tijelom u blok i tako brani svoj gol.
A zaštititi gol svojim tijelom i kasnije odlučiti susret koji gotovo sigurno donosi obranu titule Premiershipa i jest - kapetanov posao. Zato ni Stonesi, ni Mangale, ni Otamendiji, ni Demichelisi... Ma nitko nije mogao zamijeniti 33-godišnjaka koji je 2008. godine za mizernih 8,5 milijuna eura stigao iz HSV-a i od tada sa Cityjem osvojio tri titule prvaka Engleske, FA kup, četiri EFL kupa i dva Community Shielda. Nitko mu nije mogao ni uzeti kapetansku traku. Nitko, pa ni ozljede koje se čine kao jedini protivnik kojem ne može zavrnuti uši i reći: "Dosta više."
Najvažnije od svega, Kompany je, vođen svim uzornim karakteristikama koje posjeduje, postao igrač na kojeg nećete gledati kao na plaćenika u timu u koji se nemilosrdno pumpa novac, u timu koji je narastao na arapskim petrodolarima. On je za sve one koji ne vole City postao ono što je, primjerice, za navijače Lazija bio Francesco Totti - "najbolji među neprijateljima".
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati