Nogomet bez navijača je sranje
BUNDESLIGA je prva elitna liga koja se vratila na scenu nakon izbijanja pandemije koronavirusa. Briljantna Borussijina partija protiv Schalkea ili posustajanje Red Bulla nisu dominantna tema dana, iako smo tjednima nestrpljivo čekali da možemo ponovno gledati nogomet.
Najjači dojam nakon prvog dana korona nogometa je da je nogomet bez navijača totalno sranje.
Najveći derbi djelovao je kao trening-utakmica
Ruhrski derbi između Borussije Dortmund i Schalkea je svake sezone jedna od najiščekivanijih utakmica u natjecateljskom kalendaru. Osim sudara dvije vrhunske momčadi na terenu, ona je popraćena snažnim navijačkim antagonizmom koji kreira jedinstvenu atmosferu napetosti zbog koje igrači paze na svaki potez na terenu, a čak i neutralni navijači gledaju utakmicu s više žara.
Derbi je djelovao kao trening-utakmica u kojoj je početno zadovoljstvo činjenicom da ponovno gledamo nogomet ubrzo zamijenio proganjajući osjećaj da gledamo trening-utakmicu bez ikakvih napetosti. Bilo je teško ostati pri misli da se pred nama uistinu odigrava jedna od utakmica koja će svojim rezultatom potencijalno odlučiti budućeg prvaka Njemačke. Mlitavo slavlje za treći pogodak Borussije više je djelovalo kao zezancija nakon dobrog poteza na treningu nego kao reakcija na gol u najvećem njemačkom derbiju.
Umjesto žestokog koktela naboja i emocija, dobili smo mlaku i rijetku limunadu kojoj nakon dva gutljaja zaboravimo okus.
Ne bismo trebali čuti kako je netko nekome opsovao baku
Jedna od najupečatljivijih scena s Ruhrskog derbija bila je ona u kojoj je stoper Schalkea Todoiba opsovao baku Halandu, nenaviknut da pred praznim tribinama mikrofoni puno lakše ulove ono što im pobjegne kada postoji navijanje na tribinama.
Koliko god taj detalj bio zanimljiv ili poluduhovit na prvu, on se izvrsno uklopio u pomalo tužan pejzaž praznog stadiona.
Svađe na relaciji igrač-sudac ili one između dviju ekipa sada možemo pratiti uživo, ali mi to zapravo ne želimo. Volimo nagađati što je rečeno, zašto se dva igrača čitavu utakmicu međusobno udaraju ili je li povlačenje ekipe bilo usred direktne trenerove upute.
Ljudski um voli intrigu i podražaj na temelju kojeg može kreirati priču prema svojim uvjerenjima. Ovdje tog nema. Sve je golo i dostupno na pladnju. Nogometaše koje doživljavamo kao polubožanstva sada vidimo u njihovom punom ljudskom izdanju, bez ikakve šminke zbog koje ponekad izgledaju kao superheroji. Baš nikada nismo čitali strip u kojem je netko Supermanu opsovao baku.
Klopp je samo djelomično u pravu, Favre je vidio kako je to
Liverpoolov trener Jurgen Klopp danas je izjavio kako jedva čeka nastavak natjecanja, uz komentar kako je nogomet bez navijača i dalje sjajna igra: "Svi smo počeli igrati nogomet zbog igre, ne zbog atmosfere na stadionu. Sada je situacija specifična, ali to ne znači da nogomet i dalje nije prekrasna igra."
Klopp je velikim dijelom u pravu. Nogomet je sam po sebi prekrasan sport. Dribling kroz noge, fino pogođen volej ili lob prekrasni su potezi koji ne ovise samo o tome gleda li vas 50 tisuća ljudi ili nitko.
Ali to je samo jedan aspekt igre. Nju ne čini samo set vještina, nego emocije pomoću kojih ćemo te vještine vrednovati.
Nogomet koji tražimo na televiziji je proizvod koji ima sve – i izvanserijski talent i vrhunsku produkciju koje će nam ono što gledamo upakirati na što interesantniji način. Tako nešto je bez gledatelja nemoguće. To je danas primijetio i trener Borussije Lucien Favre: "Pobjeda nad Schalkeom 4:0 – to je prilično dobro. Ključ je bio u našem kolektivnom nastupu, pogotovo obrambeno. Ipak, bila je to drugačija utakmica nego obično, teško je i procijeniti je li bila dobra. Šutneš na gol, napraviš vrhunsko dodavanje, daš gol – i ništa se ne dešava. Vrlo, vrlo čudno, zaista nam nedostaju naši navijači.
A ako nogomet bez gledatelja ne može biti vrhunski proizvod, tada bi kriza koja nogometu slijedi mogla udariti mnogo jače nego što su brojni stručnjaci prognozirali."
Oni pred TV-om često su podcjenjivali one na tribini. Sad će biti u još većoj krizi
Kada su se radile projekcije kakvu će štetu nogomet bez gledatelja izazvati, dio ekonomskih i sportskih stručnjaka nije razmišljao dovoljno dugoročno. Istina je da današnji nogomet živi prije svega od TV-prava.
U Premiershipu "matchday" prihodi (ulaznice za utakmicu, suveniri, ponuda hrane i pića na utakmici) čine 13% prihoda. Za većinu HNL klubova "matchday" prihodi su skoro pa sasvim irelevantni. Na tom tragu se moglo zaključiti kako udarac za nogomet neće biti presnažan.
Međutim, docent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Tomislav Globan je u intervjuu za Index sjajno primijetio: "Također, treba imati na umu da TV-prijenos utakmice pred praznim tribinama i bez atmosfere nije isti proizvod kao utakmica odigrana pred punim stadionom. Vrijednost takvog proizvoda je znatno manja, a to je i empirijski dokazano – slabije posjećene utakmice manje su gledane na televiziji od onih s rasprodanim tribinama, čak i kad kontrolirate važnost utakmice, jačinu protivnika itd. Ako se igranje pred praznim tribinama produlji i na iduću sezonu, takav TV-ugovor intrinzično vrijedi manje."
Gledatelji, ali i medijski djelatnici i analitičari koji su navikli nogomet konzumirati isključivo preko televizije često su navijače na tribinama doživljavali kao usputni privjesak i nužno zlo jednog susreta. Vodili su se logičnom, ali površnom premisom da su oni ti koji generiraju većinu prihoda, ali nisu uzeli u obzir činjenicu da su jedna od glavnih osnovica tog proizvoda upravo navijači na tribinama.
A danas smo mogli vidjeti nogomet bez njih - sranje.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati