"Nogomet je kao stvoren za homoseksualce"

"Nogomet je kao stvoren za homoseksualce"

DANAS 37-godišnji umjetnik Markus Urban, do prije pet godina Schneider, bio je jedan od najtalentiranijih istočnonjemačkih igrača na kraju 80-ih godina, ali i najveća žrtva spolne diskriminacije.

Urban je jedini homoseksualac koji je priznao da je nogomet bio prisiljen napustiti, jer se nije mogao nositi s teretom predrasuda. Tome je posvećena njegova biografija pod naslovom Versteckspieler (Igrač skrivača), koju će jedan njemački izdavač objaviti 15. listopada po cijeni od 9.90 eura.

Autor je Ronny Blaschke, a u izdavačkoj kući Die Werktstatt očekuju da će štivo postati veliki bestseller, s obzirom da je prva knjiga koja o nogometu govori iz perspektive nogometaša-gaya.

"Jedan od najtalentiranijih istočnonjemačkih nogometaša"

Urban je bio jedan od najtalentiranijih istočnonjemačkih nogometaša na prijelazu iz osamdesetih u devedesete godine prošlog stoljeća. Pažnju je na sebe skretao igrajući u dresu Rot Weissa iz Erfurta, dok je klub početkom devedesetih igrao u drugoj nogometnoj Bundesligi ujedinjene njemačke države. Nijemci ga i danas pamte kao klasičnu desetku, a njegov su talent smatrali superiornijim onome Matthiasa Sammera ili Ulfa Kirstena, ponajvećih istočnonjemačkih zvijezda prije i nakon njemačkog ujedinjenja.

Godine 1994. Urban, tada prezimenom Schneider, odjednom je objavio prekid karijere u 23. godini zivota. Objasnio je tada da više ne može izdržati teret neprihvaćanja stoga što je homoseksualac. Iza sebe je tako ostavio samo nekoliko nastupa u mladim selekcijama DDR-a.

"Bio je to balast svijeta kojega sam napokon uspio skinuti s leđa. I posljedice su na kraju ispale pozitivne. Od tog sam trenutka postao sretniji čovjek. Bila je to moja titula svjetskog prvaka", izjavio je za njemački Bild nogometaš koji još uvijek aktivno igra u ETSV-u Hamburg, sastavu koji je osnovan s intencijom da širi toleranciju spram spolnih manjina na sportskom polju.

Niti danas, toliko godina nakon Urbanove profesionalne kalvarije, homoseksualci se u nogometu ne mogu osjećati sigurnima.

"Ne želim pametovati i sugerirati ljudima u Njemačkome nogometnom savezu (DFB) što im je činiti. Oni to najbolje znaju. Ono što bi po meni bilo najbolje je da nogometaši-heteroseksualci javno kažu: "U mojoj momčadi ima homoseksualac(a). U tome ne vidim nikakav problem". To bi najviše pridonijelo smanjenju diskriminacije. A kad su u pitanju navijači i njihove pogrdne osude, nogometna se organizacijska tijela moraju prema tome ponijeti jednako kao što se odnose prema problemu rasizma: oštrim kaznama!"

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nogomet stvoren za gayeve

Kad je u pitanju prisutnost homoseksualaca u nogometnim svlačionicama, Urban kaze da se statistike od deset do 15 posto homoseksualne populacije ne mogu strogo prenijeti na travnjake. Ranije je u jednom intervjuu izjavio da zna za trojicu aktualnih nogometaša u Bundesligi koji su homoseksualci i koji su prisiljeni to tajiti.

U ovom je kazao da je nogomet zapravo stvoren za gayeve.

"Nema sporta u kojemu je muška ljubav toliko izražena kao što je nogomet", načeo je temu Urban, a na pitanje novinara kako to misli, pojasnio: "Pogledajte, primjerice, kako nogometaši proslavljaju golove: ili se intenzivno grle, ili se ljube, ili si skaču u naručje! Ne velim sad da su zbog toga svi oni homoseksualci, već da jednostavno iskazuju dozu emotivne privrženosti u trenucima radosti i zadovoljstva: demonstriraju mušku ljubav. Ako baš hoćete, u tenisu ili gimnastici, a niti u ostalim momčadskim sportovima, nema takvih slika.

Urban je danas umjetnik. Bavi se slikarstvom i ima vlastiti atelje u Hamburgu. Na pitanje o tome kada je shvatio svoju nagnutnost muškarcima, odgovorio je iskreno: "S prvim nagovještajima svjesnosti o vlastitoj seksualnosti. Sjećam se jednog izleta na plaži kao dijete, nakon čega mi se slika jednog muškarca duboko urezala u pamćenje. Kao 13-godišnjak zaljubio sam se u profesora geografije", rekao je.

O naslovu knjige je komentirao:

"Igrao sam cijelo vrijeme nogometne karijere igru skrivača, skrivajući se od svoje 'najmračnije istine'. Priznati homoseksualnost značilo je priznati bolest. No, učinio sam to: skinuo sam masku i oslobodio se!", završio je kroz smiješak danas zadovoljni nogometaš.

Totalsport

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara