ODIGRANA je prva utakmica hrvatske reprezentacije nakon devet godina u kojoj izbornik nije bio Zlatko Dalić. Slaven Bilić je u svojem drugom debiju pobijedio Čehe u Pragu s 2:1 i došao do potencijalno ključnih bodova u Ligi nacija. Hrvatski izbornik već je u svojem predstavljanju rekao kako Ligu nacija vidi kao pripremu za kvalifikacije za Euro, a onda i za sam turnir.

Iz te perspektive možemo reći da je Hrvatska odigrala sasvim solidnu, ali ne i briljantnu utakmicu. Vidjeli smo indikatore da bi ova reprezentacija u nekim fazama mogla izgledati bolje nego pod Dalićem, ali smo vidjeli i da su neki problemi i dalje jako prisutni.

Bolji presing i brži nogomet

Bilić se odlučio na stoperski par Gvardiol-Vušković ispred Livakovića, dok su na bokovima bili Perišić i Stanišić. U sredini su ordinirali Luka Modrić i Mateo Kovačić, a ispred njih bio je Petar Sučić, koji se vrlo često ponašao kao drugi napadač uz Igora Matanovića.

Luka Sučić dobio je šansu na desnom krilu nakon sjajnih igara u Španjolskoj, a najveće iznenađenje bio je Franjo Ivanović na lijevom krilu. On je tehnički pretvrd za tu poziciju. Njegov forte nije stvaranje viška driblingom, nego razaranje obrana centralnim kretnjama bez lopte.

No, s njim i Matanovićem te Petrom Sučićem, koji se dizao u ravninu s napadačem, Hrvatska je dobila sjajan presing. Matanović i krila radili su pritisak, Sučić je odsijecao linije dodavanja, a Kovačić i Modrić su u pozadini bez većih problema kontrolirali strukturu.

Česi su prvo poluvrijeme završili bez ijednog udarca prema vratima. Nije riječ o fantastičnoj reprezentaciji, ali nalazi se u elitnoj skupini Lige nacija, plasirala se na Svjetsko prvenstvo i daleko je od bezveznjaka. U prvom poluvremenu izgledali su kao San Marino, a ključ je bila sjajna i koordinirana obrana.

U posjedu je Hrvatska igrala brže nego što je to radila pod Dalićem. Nerijetko i prebrzo. U nepripremljenim situacijama gurala je dubinski pas i na silu tražila okomitost pa je, unatoč 62% posjeda u prvom dijelu, imala tek jednu ozbiljniju šansu iz igre.

Zanimljiva je bila ideja s asimetrijom u napadu, u kojoj se Perišić s beka dizao na krilo, a Stanišić uvlačio u sredinu kao treći stoper. To je nešto što dosad nismo vidjeli od reprezentacije, a moglo bi riješiti problem nedostatka krila koja mogu stvarati višak.

Kovačić i prekidi

Presing su, i to čovjek na čovjeka, igrali i Česi. To su idealni uvjeti za Kovačića, koji je pokazao kakav prvi korak ima, koliko je otporan na presing i koliko dobro može stvarati višak u takvim situacijama. Modrić je krasnim golom preuzeo pažnju, ali Kovačić je i danas i već neko vrijeme motor ove reprezentacije.

Hrvatska je nedavno zaposlila i trenera za ofenzivne prekide. Detaljno smo pisali o talijanskom stručnjaku Gianniju Viu, koji je zadužen za prekide. Njegovo imenovanje moglo bi se pokazati dodatnom vrijednošću koju prošli stožer nije imao.

Hrvatska nije zabila iz prekida, ali pohvalno je što su bile vidljive uigrane, neobične kombinacije i kretnje koje su stvarale paniku u češkim redovima, iako je Češka notorna upravo po tome da su joj prekidi jedna od najvećih snaga.

Fali ista figura kao i prije

Kasnijim uvođenjem zamjena i djelomičnim promjenama formacija utakmica se razvodnila. Česi su u drugom poluvremenu zabili dva gola, od kojih je jedan poništen, i imali su još nekoliko šansi. Zabrinjavajuće je koliko su lako stizali u opasne situacije.

Čak i kad maknemo na stranu individualne greške Gvardiola i Vuškovića, problem je kadrovske i strukturne naravi. Ako Hrvatska želi igrati visoku obranu, s 40 metara brisanog prostora iza stopera, onda u sredini terena mora imati figuru koju ni Dalić nije stavljao u igru nakon odlaska Brozovića.

Figuru koja će davati veću stabilnost u posjedu, koja će kupiti druge lopte i koja će moći zaustaviti suparničku tranziciju u začetku. Bez nje će svaka dubinska lopta suparnika biti nesrazmjerno velika opasnost za ovu momčad. Bilić je zvao Josipa Mišića, koji može pomoći po tom pitanju, ali nije zvao ni Darka Nejašmića, koji igra u formi života, ni Nikolu Moru.

Koliko god Kovačićev i Modrićev sitni vez bio oku ugodan, na dulji rok njih dvojica ne mogu sami kontrolirati utakmicu u oba smjera.

Not great, not terrible

Bilićev drugi debi imao je više pluseva nego minusa, ali pravi testovi tek dolaze. Hrvatsku sada čekaju utakmice sa Španjolskom i Engleskom, reprezentacijama koje će puno strože kazniti rupe koje su Česi tek povremeno otvarali. Protiv njih će se najbolje vidjeti je li ono dobro iz Praga početak stvarnog pomaka ili tek učinak novog impulsa.

"Not great, not terrible" proslavio je Anatolij Djatlov kod reaktora broj 4 u Černobilu, zadovoljan očitanjem koje je zapravo bilo ograničeno mjernim instrumentom. Hrvatska nakon Praga također ima razloga biti zadovoljna, ali nema razloga zavaravati se. Bilić je dobio utakmicu i pokazao nekoliko dobrih ideja. Sad mora dokazati da iza njih postoji i sustav koji može preživjeti puno jaču radijaciju od češke.