U POSLJEDNJE vrijeme hrvatska nogometna javnost puna je žustrih rasprava o razini domaćeg prvenstva. Je li HNL nikad bolji ili "samo" nikad neizvjesniji? Je li liga nikad praćenija ili je samo porastao broj i kvaliteta medijskih platformi na kojima je moguće pratiti domaće klubove?

Praćenost i gledanost, barem onu na tribinama, u eri interneta svatko može precizno izračunati. U prva četiri kola, u kojima su otkazana oba susreta koja su se trebala odigrati na tradicionalno najispunjenijem Poljudu, 18 utakmica HNL-a pratilo je pedesetak tisuća ljudi, odnosno u prosjeku 2819. Vodeći je trenutno Varaždin, čiji su navijači bilježili solidne brojke i u nižem rangu.

Eliminiramo li gostujuće utakmice Hajduka u Puli i Varaždinu, kluba koji i izvan Splita privlači značajan broj svojih i suparničkih navijača, dolazimo do prosjeka od 2472 gledatelja. Ukupni prosjek broja gledatelja prošle sezone, uključujući Poljud, iznosio je 2841, a bez Hajdukovih utakmica 1351. 

Na prvi pogled može se zaključiti da su navijači ove sezone dodali gas, osobito u utakmicama klubova koji nisu Hajduk. Međutim, nešto detaljniji pregled otkriva da je rast posjećenosti stadiona HNL-a, ako ga uopće i ima, vrlo skroman. 

HNL trenutno nije značajno gledaniji u usporedbi s razdobljem prije pandemije

Zbog faktora kao što su uobičajeni entuzijazam, želja ljudi za nogometom na početku sezone i lijepo ljetno vrijeme, prosjek prva četiri ovosezonska kola nije sasvim pošteno uspoređivati s prosjekom svih 36 prošlosezonskih. Kako trenutno nikakve korona-mjere nisu na snazi, za usporedbu je najbolje uzeti početak sezone 2019./20. 

Hajduk je i tada dominirao, a prve dvije domaće utakmice na Poljudu protiv Istre i Lokomotive pohodilo je više od 23 tisuće navijača. Pretvaramo li se da prve dvije utakmice na Poljudu, kao i ove sezone, nisu odigrane, dolazimo do prosjeka 2473 u prva četiri kola ljeta 2019., što je samo za tristotinjak gledatelja više od trenutnog ovosezonskog prosjeka.

Ligu su tada činili isti klubovi, jedino je umjesto Šibenika član prvoligaškog društva bio sada pokojni Inter. Radi se o dva kluba s vrlo slabom gledanosti, što ide u prilog usporedbi te dvije sezone, no treba napomenuti da Zaprešić u srpnju i kolovozu nije živahno mjesto poput Šibenika. 

Tribine Šubićevca su u prva dva kola ove sezone u značajnom omjeru napunili i turisti te tako doveli klub do prosjeka od 1488, ali za očekivati je da u nastavku sezone Šibenik padne bliže prošlosezonskom prosjeku od 800 gledatelja. To nas dovodi do zaključka da domaće prvenstvo trenutno nije znatno gledanije od razdoblja neposredno prije pandemije. 

Hajdučka anomalija

Jedini klub koji proteklih godina bilježi značajne skokove u ovom segmentu je Hajduk. Bijeli su odgovorni za većinu prodanih ulaznica u Hrvatskoj te su enormna pozitivna anomalija u kategoriji posjećenosti. Na svijetu postoji svega nekoliko zemalja u kojima je jedan klub odgovoran za toliko velik udio navijača na domaćim stadionima.

U samo nekoliko proteklih mjeseci u Splitu je srušeno više rekorda. Zabilježena je rekordna sezona prema prosječnom broju gledatelja otkako klub igra na Poljudu (12.668), a dva puta je srušen rekord pretplatnika, kojih je trenutno više od 10 tisuća. Prošle sezone Hajdukov stadion posjetilo je više od 228 tisuća navijača, odnosno više nego Maksimir, Rujevicu i Gradski vrt zajedno. 

Hajduk je u 2022. godini izdao više od 80 tisuća članskih iskaznica, što je više od ukupnog broja prodanih ulaznica u Zagrebu, Rijeci ili Osijeku tijekom prošle sezone. Gdje će se zaustaviti Hajdukove brojke, koje su relevantne i u europskom kontekstu, nemoguće je predvidjeti.

Donekle će sigurno ovisiti o učinku i rezultatu Dambrauskasovih izabranika na terenu, ali prilično je izvjesno da će i aktualnu sezonu Hajduk zaključiti kao debelo najpraćeniji hrvatski klub. Što se ostatka prvoligaške družine tiče, trenutno ne možemo govoriti o značajnom rastu praćenosti HNL-a.

Hrvatska u europskom kontekstu

Proširimo li pregled na brojke gledanosti najviših rangova diljem Europe, vidjet ćemo da je HNL daleko od gornje polovice na toj tablici. Od svih 18 liga koje su trenutno bolje plasirane na rang ljestvici UEFA-inog koeficijenta, HNL je prošle sezone bio gledaniji jedino od srpske Superlige. 

Naše prvenstvo je po posjećenosti stadiona daleko iza Danske, Norveške, Češke, Austrije, Švicarske, ali i mnogih, barem po koeficijentu, slabijih zemalja poput Rumunjske, Izraela, Mađarske ili Kazahstana. Bez "hajdučke anomalije" brojke HNL-a bile bi slabije od najviših rangova u Finskoj ili Bosni i Hercegovini. 

Nažalost, na zaključak o nikad praćenijem HNL-u trebat će pričekati još neko vrijeme. Kako bi tribine postale ispunjenije u značajnijem kontinuitetu, nedvojbeno će biti potreban porast kvalitete igre i uspjeha na europskom frontu. Tu je još jedan, ključan faktor. Više hrvatskih klubova proteklih godina vuklo je poteze čija je direktna posljedica bila manje ljudi na tribinama. Promjena tog pristupa nužna je kako bi porast praćenosti domaćeg prvenstva imao ikakvih izgleda.