ZLATKO DALIĆ je prije nekoliko dana objavio popis igrača za utakmice Lige nacija koje se igraju u lipnju. Na njima je nekoliko debitanata, a među njima je i 24-godišnji stoper Martin Erlić koji igra za Speziju na posudbi iz Sassuola. Posljednje kolo Serie A ujedno će mu biti i posljednja utakmica u klubu u kojem se etablirao.

U razgovoru za klupsku stranicu i talijanski fantacalcio.it opisao je svoje emocije uoči odlaska iz La Spezije, ali se dotaknuo i drugih tema poput najtežih napadača za čuvanje, Domovinskog rata, njegovog dolaska u Italiju, igranja s Lukom Modrićem...

"San mi je zabiti Napoliju u zadnjem kolu. Lakše dišemo otkad smo osigurali ostanak. Borit ću se za svaku loptu, stalno ću unositi nered i učiniti sve da ostvarimo pobjedu u zadnjoj utakmici pred našim navijačima", započeo je.

"Dajte mi Ibrahimovića. Njega je lakše čuvati nego Mertensa"

Rekao je kako mu se La Spezija jako sviđa kao miran i lijep gradić uz more. Na pitanje o najtežim napadačima u Serie A, dao je zanimljiv odgovor: "Igrače poput Mertensa ili Laura Martineza je najteže čuvati, jako su brzi u međuprostoru. Dajte mi radije Ibrahimovića, Zapatu i Immobilea. Oni su jači, ali s njima se lakše nosim."

Hrvatska reprezentacija u zadnje vrijeme počela je eksperimentirati s trojicom u zadnjoj liniji. "Igrao sam skoro uvijek u obrani od četiri braniča. Igrati s trojicom je lijepo jer možeš duboko izlaziti i ići u napad, ali ipak sam navikao igrati u liniji s četiri", dodao je.

Opisao je i svoj težak put u talijanskom nogometu: "Počeo sam u Serie C. Nije lako tamo početi jer sanjaš puno više. Ali sada savjetujem mladima da probaju to iskustvo. Mene je učinilo boljim i zrelijim igračem."

"Otac nije imao 50 centi da mi da za užinu. Morao je renovirati bombardiranu kuću"

"Zašto nosim broj 28? U Čast Paolu Cannavaru, jako puno mi je pomogao kad sam stigao u Italiju. Na posudbi u Studirolu sam prvi put počeo nositi taj broj. Najdraže jelo? Ragu. Koga bih uzeo na fantasyju između sebe i De Ligta? Ma sebe", nastavio je novi Dalićev izabranik.

Prisjetio se i teških dana u poraću. "Kada mi je bilo osam godina, otac mi nije imao ni 50 centi za užinu. Godine 1995. završio je teški rat u mojoj zemlji i on je morao sav novac uložiti u renoviranje bombardirane kuće", započeo je pa dodao: "Braća i rodbina našli su spas u Udinama." 

"Vjerojatno ću igrati na velikim europskim stadionima, ali Spezijin će za mene ostati esencija nogometa. Nema puno ljudi, 'samo' 11 tisuća, ali stvaraju emociju i buku kao da ih je puno više. Ovi ljudi imaju strast i podsjećaju me na Splićane. Ako pobijediš, ti si za njih bog. Ako izgubiš, a dao si sve od sebe, poštovat će te", zaključio je.