LIAM ROSENIOR, stručnjak koji je danas postao trener Chelseaja, svojedobno je bio i cijenjeni kolumnist. Dok je igrao kao branič za Brighton, za The Guardian je pisao o širokom spektru tema, od nogometne taktike do Donalda Trumpa. Njegovi tekstovi sada nude uvid u razmišljanja 41-godišnjaka i način na koji bi mogao voditi Chelseajevu momčad. The Guardian je izvukao neke od tih tekstova, uz napomenu da su se njegovi stavovi s vremenom možda i promijenili. U jednom je pisao o Slavenu Biliću.

"Zlostavljanje Bilića tjera me da preispitam želju da budem menadžer"

"Svi na London Stadiumu, kao i milijuni ljudi diljem svijeta, vidjeli su kritike, uvrede i ismijavanje kojima je Slaven Bilić bio izložen prošlog petka navečer, kad smo upisali sjajnu pobjedu protiv West Hama. Ono što nisu vidjeli jest kako isti taj čovjek nakon utakmice stoji ispred svlačionice Brightona i čeka svakog našeg igrača i člana stožera da im čestita i pruži ruku", navodi se u kolumni iz listopada 2017.

"Nekoliko minuta ranije sjedio sam iza tehničkog prostora dok su se s tribina prema Biliću obrušavali povici "sutra ujutro dobivaš otkaz" i "nemaš pojma što radiš". A onda je, u tišini tunela, stajao tamo i pokazao skromnost i pristojnost koju bi u takvim okolnostima malo tko mogao naći u sebi. I prvi put u životu počeo sam preispitivati vlastitu ambiciju da postanem trener.

"Vidio sam Bilića, prošli su me trnci"

Posljednjih pet godina učim i pripremam se da postanem trener, nešto o čemu sanjam i na čemu radim još dok igram. Bio sam snažno motiviran da položim licence i da se možda jednog dana nađem uz aut-liniju kao trener u Premier ligi. Ali kad sam vidio Bilića kako stoji sam, dok njegovi navijači traže njegovu glavu, prošli su me trnci pri pomisli da bih to jednog dana mogao biti ja. Želim li se zaista izložiti boli, stresu i medijskom pritisku koji trener mora prihvatiti kao dio posla?

I, još važnije, je li moja obitelj spremna na stalna nagađanja o mom poslu i propitivanje svake moje odluke od strane gladne javnosti i medija?

U nedjelju sam odletio u Belfast, a ta su mi pitanja i dalje zujala u glavi dok sam išao na sljedeću fazu tečaja za Uefa Pro licencu u organizaciji IFA-e. Otkad sam krenuo s trenerskim licencama, mnogi su me pitali što taj program zapravo uključuje, kako je strukturiran i uči li te uopće kako biti trener. Odgovor bi mnoge iznenadio jer barem 90% tečaja nema baš nikakve veze s nogometom.

Tečaj Pro licence koji pohađam ja, kao i mnogi drugi budući treneri, temelji se na upravljanju stresom, radu s medijima, psihologiji, izgradnji momčadi i razvoju odnosa s igračima i osobljem na svim razinama kluba, svim vještinama i alatima potrebnima da se izdrži posao pod ogromnim pritiskom na najvišoj razini.

"Može li baš svatko biti trener?"

Predavanja i zadaci koje moramo odraditi koliko god je moguće udaljeni su od nogometa. Radi se o tome da shvatiš što pokreće tvoje igrače, odnosno zaposlenike, kako upravljati u prevrtljivom, stresnom i na rezultate opsjednutom poslu, kako izvući maksimum iz momčadi i o samoj umjetnosti podučavanja, vještinama potrebnima za menadžment u svakoj industriji, ne samo u nogometu.

Ironično, upravo se te sposobnosti ne analiziraju, ne mjere i ne prežvakavaju među navijačima ili među "stručnjacima" i komentatorima u medijima. Od pojave slavne računalne simulacije Football Manager količina statistike i taktičke analize dostupna ljudima dovela je milijune do uvjerenja da je treniranje samo stvar proučavanja brojki, odabira momčadi i formacije, i to je to. Svi su danas stručnjaci i svi imaju mišljenje o najboljoj postavi i formaciji svojeg kluba.

Ali može li baš svatko ući u svlačionicu punu jakih karaktera, koji seciraju i ismijavaju svaku slabost, stati pred njih i povesti ih do uspjeha? Može li baš svatko izaći na kraj s glasnim igračima koji su nezadovoljni i misle da bi trebali igrati umjesto "beskorisnog magarca" kojeg si ti odabrao ispred njih? Može li baš svatko biti lice kluba, u nekim slučajevima tvrtke vrijedne više milijuna funti, i nositi goleme financijske pritiske koji dolaze sa svakim rezultatom, iz tjedna u tjedan?

Može li baš svatko stajati uz aut-liniju, ponekad i s obitelji na tribinama, dok ga tisuće ljudi vrijeđaju, a sve to podnijeti s dostojanstvom kakvo je Bilić pokazao prošlog petka?

Lekcija

Jasno, poznavanje sustava, nogometnih filozofija i taktike presudno je važno u ovom poslu. Ali kroz polaganje licenci shvatio sam i naučio da su moj karakter i primjer kao osobe, sposobnost da izdržim okruženje pod velikim stresom te da inspiriram i povežem se s igračima iz različitih zemalja, vjera i kultura, jednako važni.

Prošlog petka, bez obzira na rezultat ili momčad koju je odabrao, naučio sam od Slavena Bilića vrlo važnu lekciju o karakteru i skromnosti, jednako vrijednu kao sve moje trenerske licence zajedno, i to će ostati sa mnom godinama", piše u kolumni novog Chelseajevog trenera.