TEŠKO JE izdvojiti jednog Dinamovog igrača u povijesnoj pobjedi protiv Benfice (1:0). Dani Olmo ponovno je odigrao fantastično. Bruno Petković je dobio vjerojatno sve skokove protiv Benficinih stopera. Mislav Oršić je vrhunski pomagao Leovcu, a Dominik Livaković je intervencijom u uvodnim minutama usmjerio utakmicu onako kako je Dinamo želio. Ako trebamo izdvojiti samo jednog igrača koji najbolje prezentira ovaj Dinamo, to je bio Ivan Šunjić. Sve dobre strane Bjeličinog Dinama možete vidjeti u liku i djelu tog igrača, koji je sinoć odigrao za sebe i za ozlijeđenog kapetana Ademija. Bio je hrabar, odlučan, jednostavan, učinkovit. Ključan igrač u srcu terena.

Dvaput je ove sezone morao uskočiti u ključnim utakmicama i oba puta odigrao maestralno.

U uzvratnoj utakmici protiv Viktorije Plzen bio je iznenađenje Nenada Bjelice u početnoj postavi s Arijanom Ademijem, odradio je to bez greške. Protiv Benfice je sam držao leđa petorici igrača. Žuti karton koji je dobio u 83. minuti eliminirao ga je za uzvrat, a to će biti ozbiljan hendikep za Dinamo. Sve osim tog problema za Šunjića je bilo fantastično.

Nevjerojatna moć ponavljanja

Kad bi zaškripilo, kad god bi netko neoprezno izgubio loptu, Šunjić je bio tu. Napravio bi pametni prekršaj na centru u bezopasnoj zoni. Oduzeo bi loptu ili bi se “zdravoseljački” bacio pred udarac pa što bude. Svaki put je bilo dobro. Ima nevjerojatnu moć ponavljanja, poput stroja. Istrčava, zatvara, uklizuje, ponavlja.

Razgovarao sam sa Šunjićem uoči utakmice, rekao mi je da mu je lakše igrati nego davati intervjue. Rekao je i da mu je svejedno igrao protiv Benfice ili Rudeša. Djeluje kao tip kojem je svaka utakmica ista. Nogometaši vole fraze, ponavljaju “bit će teško” i “ići ćemo maksimalno”, ali Šunjiću vjerujete kad kaže da mu je svejedno tko je preko puta.

To se vidjelo protiv Benfice. Šunjića, baš kao i svakog njegovog suigrača, ništa ne može impresionirati, pa ni momčad koja je u zadnjih devet utakmica upisala osam pobjeda i jedan remi. Sve do Maksimira. Zagrebački stadion je postalo mjesto gdje padaju “benfice” kad u momčadi imaš tipove poput Šunjića. Igrače koji potpuno raznesu protivničku veznu liniju, u zubima nose jednog ili dva protivnička igrača i nakon utakmice kažu: “Pa, dobro je bilo, da.”

U Dinamu nisu znali što će s njim

Prije nešto manje od dvije godine u Maksimiru nisu znali što bi sa Šunjićem. Transfer u Brugge u ljeto 2017. bio mu je praktički dogovoren. Bio je tada igrač Lokomotive, a Dinamo je imao pravo prvokupa. Iz današnje perspektive Šunjiću je na sreću propao transfer u Brugge i našao se u rotaciji s Lokomotivom, gdje je momentalno iskočio i postao ključni igrač. 

Danas je jedan od ključnih igrača u maksimirskoj svlačionici na kojeg Bjelica može računati, baš u svakom trenutku i za svaki zadatak. Šunjić igra toliko dobar i jednostavan nogomet da je prostor za kardinalnu pogrešku srezao na minimum. Od njega nećete vidjeti atraktivan dribling ili golčinu u rašlje, ali to mu i nije posao u ovoj momčadi. On je tu za posebne zadatke, a da mu Bjelica u dva ujutro kaže da se mora popeti na Sljeme, ovaj bi to vjerojatno napravio. Njemu je svejedno protiv koga igra i što treba napraviti.