Obična cura s Pujanki puca visoko u Riju: Sat vremena prije puta, još sam bila u moru
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Index, HJS
POSLJEDNJI dani uoči polaska za Rio de Janeiro su prava ludnica. Potvrđuje to i hrvatska judašica Barbara Matić, koja će sa svoje 22 godine prvi puta osjetiti Olimpijske igre.
''Sat vremena prije polaska za Zagreb, a nakon toga i za Rio još sam bila u moru'', otkrila nam je Barbara, čiji splitski kvart Pujanke valjda jedini ima dva olimpijca – nju i rukometaša Jakova Gojuna.
''Sve mi je to nekako proletjelo, od početka bavljenja judom do Olimpijskih igara. Gojunovu i moju zgradu dijeli 500 metara zračne linije. Upoznali smo se kada je, mislim 2008. godine, došao u moju, našu osnovnu školu i tamo nam podijelio autograme. Sada ćemo zajedno biti u olimpijskom selu'', objašnjava studentica FESB-a.
Kako je sve počelo s Barbarom i judom?
''Bila sam u 1. razredu osnovne škole kada je trener došao na sat tjelesnog i bila je opcija judo ili balet. Bila sam mala buca, pa sam odabrala judo. Nitko mi nije trebao tjerati. Uvijek sam sama išla na sve izvannastavne aktivnosti koje sam mogla: engleski, informatika, zborovi... Pa sam tako išla i na judo. Mama mi je rekla da se trebam baviti sportom i bilo mi je blizu, tako da mi je i roditeljima ta opcija bila odlična.''
Iz prikrajka je sve to promatrala mlađa sestra, koja je ''naslijedila'' naslov svjetske juniorske prvakinje:
''Došla je na nekoliko mojih treninga i krenula je trenirati par mjeseci nakon mene, još na razini predškolskog juda.''
Od sedme godine Barbara je u judu. Je li bilo trenutaka u tih 15 godina da joj je došlo da odustane?
''Nije mi nikad došlo da odustanem. Bilo mi je teško, da mi se ne da, ali nikad nisam došla do granice odustajanja. Jednostavno uživam.''
Veliki doprinos tome dao je i trener Vladimir Preradović, koji je od početka Barbarin trener.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
''Sjećam se prvog turnira u Samoboru, Vlado je molio mog tatu da me pusti da idem. Uvijek je bio uz mene i odlično se nadopunjava sa svojim ocem Slavkom, koji je uvijek tu za logistiku. Nije onaj tip zločestog trenera. Uvažavam ga, imamo super odnos i mogu mu sve reći. Da nije takav, ne znam tko bi mi mogao biti trener '', kaže Barbara uz smijeh.
Jesi li od samih početaka bila tako dobra?
''Odmah sam imala super rezultate. Gubila bih mečeve protiv starijih, pa bih plakala jer baš jako ne volim gubiti. Kad pobjeđuješ ništa te ne boli, a kad gubiš sve te boli. Čak i ono što te inače ne boli. Ja kad nešto radim, onda ću raditi kako treba. Nema kod mene nešto napola i jako sam ambiciozna'', objašnjava starija sestra Matić.
Vrlo brzo je došao iskorak u seniorski judo. Što se tebi promijenilo u pogledu na judo i život?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
''Ništa. Mnogi pričaju kako sam postala vrhunski sportaš, ali ja sebe ne vidim još tako. Ja sam obična cura s Pujanki, imam svoje prijatelje i uživam. Sjećam se kad sam s mamom na YouTubeu gledala snimke npr. Lucie Decosse. I onda se za godinu dana borim protiv nje. Čudesno.''
Takav iskorak u sportu je napravila i Janica Kostelić, najbolja hrvatska skijašica svih vremena. Kada smo počeli razgovarati o velikim sportašima, Barbara je odmah spomenula upravo nju:
''Da mogu napraviti upola dobru karijeru kao ona odmah bih potpisala. Prije nje, metaforički, nitko nije čuo za skijanje, a sad svi prate skijanje, a ona nakon završetka karijere živi svoj život. Idealan scenarij.''
Kako se Barbara osjeća prije svog prvog olimpijskog nastupa?
''Početkom godine sam bila cijela ''napola''. Trebalo mi je i sparinga i fizičke pripreme i snage. Na olimpijskog trening kampu u Poreču, pa na treninzima u Splitu i Solinu, a posljednjih dana i u Pragu sam sve vratila i sad se osjećam odlično'', kaže Matić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Nakon napornih priprema slijedi odlazak u Rio, gdje će biti 17 dana.
''Prije pola godine sam mislila «Ima još do tad», a sad je sve «zbilja idem!». Ispratili su me sestra Brigita, mama, tata i prijateljica, judašica Matea Borozan. Mama me ljubila koliko god je mogla, tata je bio čvrst, a Brigita i Matea... Kako će me ispratiti sestra i prijateljica nego emotivno'', smije se Barbara koju čeka 10-tak dana priprema u Brazilu pred nastup u kategoriji do 70 kilograma.
Na tatami izlazi u srijedu 10. kolovoza. Kvalifikacije su od 10 do 13 sati, a finalni blok je na rasporedu od 15.30 do 18.10 sati.
''Nadam se da dvorana nije predaleko od sela zbog transporta. Svaki dan ćemo trenirati, pripremati se za olimpijski turnir kojem ću pristupiti kao i bilo kojem drugom. Kako su svaki dan po jedna muška i jedna ženska kategorija, sigurno ću ići osjetiti dvoranu, ali neću gledati baš sve borbe'', najavila je bivša dvostruka svjetska prvakinja u juniorskoj konkurenciji.''
Osim samog natjecanja Olimpijske igre su i mjesto gdje se sastaju ponajbolji sportaši svijeta. Kažu da je odlika velikih sportaša da ih svi vide većima nego što se oni osjećaju. Tako je i Barbara pokazala svoju veličinu kada je došla tema o drugim sportašima na Igrama.
''Mislim da ću biti kao dijete. Kao volonteri na Igrama. Htjet ću se fotografirati sa svima. Posebno mi je ''velik'' Usain Bolt. On i plivač Michael Phelps. Zašto? Jer nisu samo pobjednici i osvajači medalja nego su i najbrži na svijetu. Jedan na zemlji, drugi u vodi. Uživat ću i u činjenici da sam dio hrvatske reprezentacije. Vjerujem da ću se sprijateljiti sa svima.''
Pozdrav hrvatskih judaša je ''Iznad svih – Hrvatska!''.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Facebook
Google
