SVJETSKO PRVENSTVO U RUKOMETU

Od građevine i petardi do akademije: Gdje je danas zlatna generacija iz 2003.?

Od građevine i petardi do akademije: Gdje je danas zlatna generacija iz 2003.?
Foto: Guliver Image/Getty Images

Sve o Svjetskom prvenstvu pratite na Indexovoj temi klikom ovdje.

PRVI put od SP-a u Portugalu 2003. Hrvatska na neko veliko natjecanje ne ide kao jedan od favorita. Kladionice nas guraju na sedmo mjesto. A sedmo mjesto je i osnovni cilj ove Červarove ekipe. S njim u rukama imamo osigurane kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokiju sljedeće godine.

Prvi put od Portugala prije 16 godina hrvatski rukometaši na jedan veliki turnir idu kao autsajderi, što možda nije ni toliko loše. Mogu igrati bez nepotrebnog pritiska, a na koncu, svi jako dobro pamtimo što se dogodilo u Portugalu te za hrvatski rukomet bajkovite 2003.

Ono što su tada napravili hrvatski rukometaši bez dvojbe možemo svrstati u sportska čuda. Pobjeda Zapadne Njemačke u finalu SP-a u nogometu 1954. protiv Puškaševe Mađarske, poraz godinama nepobjedivog sovjetskog hokejaškog stroja protiv američke sveučilišne reprezentacije na Igrama u Lake Placidu, Goranov Wimbledon… U sportu su iznenađenja moguća, senzacije također, ali čuda su rijetka. Jer da su česta, onda ne bi bila čuda. Navedena tri slučaja svakako spadaju u red prvorazrednih sportskih čuda o kojima se pišu knjige, snimaju filmovi. Slučaj hrvatskih rukometaša sa SP-a u Portugalu 2003. svakako spada u ovaj krug najnevjerojatnijih sportskih priča.

No, idemo redom.

Nakon što je u (opet) Portugalu 1994. osvojena europska bronca, a na Islandu 1995. veliko svjetsko srebro, kruna te velike generacije hrvatskog rukometa bila je zlatna olimpijska medalja osvojena u Atlanti 1996. Generacija koju je vodio Velimir Kljajić, a predvodili je Zlatan Saračević, Irfan Smajlagić, Iztok Puc i Patrik Ćavar, u velikom se stilu popela na rukometni Olimp.

Katastrofalna smjena generacija. Posljednji u Europi!

Nakon Atlante uslijedila je smjena generacija koja nije prošla bezbolno. Štoviše, šest punih godina Hrvatska nije bila ni blizu postolja na velikim natjecanjima, a kulminacija kraha hrvatskog rukometa zbila se na EP-u u Švedskoj 2002., kad je momčad pod vodstvom izbornika Josipa Milkovića osvojila posljednje, 16. mjesto.

Na povratku u domovinu Milković je napustio klupu, a kao glavne krivce za debakl optužio je igrače proglasivši ih neperspektivnima.

Otpisane preuzeo anonimni Lino Červar

Donedavno perjanica hrvatskog sporta, rukometna reprezentacija, postala je predmet sprdnje koju nitko nije želio preuzeti. No, HRS je pozvao do tada relativno anonimnog Linu Červara, koji je trenerski kruh zarađivao u Conversanu, u nerukometnoj Italiji, da sjedne na klupu reprezentacije.

Na aerodromu, uoči puta na Svjetsko prvenstvo u Portugal 2003., gotovo da nitko od novinara nije došao ispratiti reprezentaciju, valjda držeći se Miljkovićeve teorije o izgubljenoj generaciji, predviđajući im još jedan krah.

Ipak, s tim se nije slagao Lino Červar, koji je baš tada, pred sam put u Portugal, izjavio da će njegovi igrači cijelom svijetu pokazati kako Hrvati igraju rukomet.

Naravno da je Červarove riječi malo tko shvaćao ozbiljno, no najvažnije je da je on zaista u to vjerovao.

Horor se pretvorio u najljepšu bajku

Hrvatska je bila smještena u grupu s moćnim reprezentacijama Rusije i Francuske, jakom Mađarskom te autsajderima Argentinom i Saudijskom Arabijom. Predviđanja rukometnih stručnjaka bila su jasna: za prvo mjesto ''potući'' će se Rusi i Francuzi, a tko bude bolji između Mađarske i Hrvatske, bit će treći. Preostale dvije reprezentacije nitko nije ni analizirao, one su tu bile samo da popune kvotu takozvanih egzotičnih zemalja koje moraju nastupati na SP-u.

Ždrijeb je odlučio da Hrvatska odigra prve dvije utakmice baš protiv Argentine i Arabije.

I odmah na početku, na otvaranju prvenstva, šok. Senzacija nad senzacijama. Argentina, koja do tada, ali ni poslije toga, nije ni postojala na rukometnoj mapi svijeta, pobjeđuje Hrvatsku 30:29 i činilo se da su Miljkovićeve riječi zaista imale pokriće. Horor se nastavio i u drugoj utakmici protiv Saudijaca. Nakon prvih 30 minuta Saudijska Arabija je imala vodstvo 10:8, a pritom je crveni karton dobio Ivano Balić.

Pitanje za milijun kuna: Što je Lino rekao igračima u poluvremenu protiv Saudijske Arabije?

Što je Lino Červar u svlačionici rekao svojim igračima, ostat će vjerojatno najveći misterij u povijesti rukometa kao sporta. Jer od te 31. minute utakmice protiv Arabije, hrvatski rukometaši pretvorili se u stroj za mljevenje protivnika i osvojili su senzacionalno zlato.

Najprije je srušen olimpijski prvak Rusija (28:26), zatim su pali Francuzi (23:22), a u zadnjem kolu u skupini Hrvatska je u dramatičnoj završnici golom Pere Metličića pobijedila Mađarsku 30:29.

Hrvatska je u drugi krug prenijela maksimalni broj bodova, a u četvrtfinalnoj skupini Balić, Metličić i ekipa nastavili su uništavati sve rivale. Doslovce uništavati. U to vrijeme jaki Egipat zamrznut je na -6 (29:23), baš kao i Danska (33:27). Furiozna Hrvatska izborila je polufinale, a tamo ju je čekala možda i najjača Španjolska u povijesti predvođena Talantom Dušebajevom, Masipom, Iñakijem Urdangarinom, Ikerom Romerom… Nakon prvih 30 minuta izgledalo je da će Hrvatska doživjeti katastrofu. Furija je vodila 14:9 i činilo se da Červar nema nikakvu ideju što i kako napraviti. No, ono što se dogodilo u nastavku utakmice samo dodatno pojačava priču o čudu s početka teksta. Malo po malo Hrvatska je stizala prednost i na kraju ga je dostigla. Červar je u igru uveo Golužu, a ovaj je odigrao utakmicu života i s osam golova nakon dva produžetka odveo Hrvatsku u finale. Na Njemačku.

"Ljudi, pa mi imamo srebro! Tko se tome nadao!? Pokazali smo karakter, pokazali smo da smo nesalomljivi", poručio je Červar nakon dramatične polufinalne pobjede protiv Španjolske nakon dva produžetka.

Doista, otpisana i ''besperspektivna'' momčad koja je samo 365 dana ranije bila posljednja u Europi, a samo dva tjedna prije izgubila od rukometnog liliputanca Argentine, došla je u situaciju da igra za svjetsko zlato.

Protivnik je bila sjajna i moćna Njemačka, do tada neporažena na turniru. Nijemci su se u finale plasirali preko Francuske i protiv momčadi Line Červara bili su favoriti.

Nijemci su bolje otvorili utakmicu i vodili sve do 9. minute, kada su naši poveli. Tijekom cijele finalne utakmice naši su bili bolji, vodili su po 3-4 razlike, Nijemci su uz pomoć sudaca stizali rezultat, ali suci nisu mogli sami, a Nijemci nisu uspijevali zadržati vodstvo dulje od dvadesetak sekundi. Na poluvrijeme smo otišli s dva gola prednosti.

Čarobni Džomba uništio je njemački san o zlatu

U nastavku je Nijemce izluđivao Vlado Šola svojim obranama, a onda su suci dosudili nekoliko sedmeraca protiv Hrvatske za izjednačenje. Jović i Džomba zabijaju, a Lacković ponovo s posljednja dva gola postavlja konačnih 34:31 za prvo svjetsko zlato.

Mirza Džomba, koji je u finalu zabio čak osam golova uz nevjerojatnih 100 posto šuta, izabran je idealnu postavu prvenstva, a finale s Njemačkom bilo je najefikasnije finale do tada.

Idealna momčad turnira:

Henning Fritz (Njemačka), Eduard Kokšarov (Rusija), Carlos Pérez (Mađarska), Enric Masip (Španjolska), Patrick Cazal (Francuska), Mirza Džomba (Hrvatska) i Christian Schwarzer (Njemačka)

Početak nove generacije

Bio je to nevjerojatan uspjeh hrvatskog rukometa i hrvatskog sporta, koji je označio novo vrijeme, eru Line Červara i njegovih Kauboja koji su postali rukometna velesila.

Prvo, povijesno svjetsko zlato za hrvatski sport osvojili su sljedeći igrači pod vodstvom Line Červara:

Ivano Balić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Božidar Jović, Nikša Kaleb, Mario Kelentrić, Blaženko Lacković, Valter Matošević, Petar Metličić, Vlado Šola, Denis Špoljarić, Renato Sulić, Goran Šprem, Tonči Valčić, Igor Vori i Vedran Zrnić.

GDJE SU JUNACI NAŠE PRIČE DANAS?

Ivano Balić

Jedan od najboljih rukometaša svih vremena. Čovjek koji je redefinirao rukomet i igru namijenjenu grubijanima učinio prekrasnim sportom koji igraju umjetnici. Nakon Splita i Metkovića, Balić je tada kao najbolji igrač svijeta mogao birati destinaciju. Tražili su ga svi, nudili su svašta. Ali, Balić je odabrao Pamplonu i Portland San Antonio. Zašto? Zato što je želio igrati uz još jednog umjetnika rukometa, njegovog uzora Jacksona Richardsona. Nakon Pamplone Balić je otišao u Zagreb gdje je igrao četiri sezone. Jednu sezonu je odigrao u Atletico Madridu, da bi se od igračke karijere oprostio u njemačkom Wetzlaru 2015. S reprezentacijom je osvojio sve osim europskog zlata, a za Hrvatsku zadnju je utakmicu odigrao protiv Mađarske u utakmici za treće mjesto na Igrama u Londonu 2012.

Balić je i danas u rukometu. S Perom Metličićem ima rukometnu akademiju u Splitu, a njih dvojica su za vrijeme izborničke ere Željka Babića bili koordinatori HRS-a.

Embed from Getty Images

Davor Dominiković

Jedan od najboljih obrambenih rukometaša svog vremena. Dominiković je bio bedem pred svojim vratima, a kad bi se zaletio u napad, najčešće bi to bio gol. Sjajnu karijeru je imao Dominiković. Metković, Zagreb, Barcelona, Kiel, Portland San Antonio, Ivry, PSG. Karijeru je 2016. završio u HSV-u. Dominiković je i danas u rukometu. Izbornik je juniorske reprezentacije, jedan je od asistenata u A vrsti i trener je Sesveta.

Mirza Džomba

Možda i najbolje desno krilo svih vremena. Karijeru je počeo u Zametu. Zatim Zagreb, Veszprem, Ciudad Real, a karijeru je 2011. završio u Kielcu. Džomba je proteklih godina oduševljavao u ulozi stručnog komentatora u duetu s Goranom Špremom, no nije aktivan u rukometu. Danas se bavi građevinom.

Embed from Getty Images

Slavko Goluža

Jedan od najtrofejnijih rukometaša u povijesti. Spojio je obje zlatne generacije hrvatskog rukometa – onu Saraćevu i Smajlagićevu i ovu Balićevu. Sa Zagrebom je dva puta bio prvak Europe, godinama je igrao u Njemačkoj i Mađarskoj, a aktivnu igračku karijeru završio je u Zagrebu 2006. Odmah se počeo baviti trenerskim poslom. Bio je godinama pomoćnik Linu Červaru u reprezentaciji, vodio je Sisciju, a od 2010. do 2015. bio je izbornik Hrvatske. Danas je na klupi Tatrana iz Prešova.

Embed from Getty Images

Božidar Jović

I on ima zlato iz Atlante 1996. Karijeru je počeo u Borcu iz Banje Luke 1989., sa Zagrebom ima dva naslova prvaka Europe, a tri godine je igrao u Veszpremu. Karijeru je završio 2004. u Zametu.

Godinama je sportski direktor Zagreba, a na zagrebačkoj Kajzerici ima prekrasan kafić u kojem se prati Hrvatska kad igra na velikim natjecanjima.

Embed from Getty Images

Nikša Kaleb

Fantastično lijevo krilo. Mogao je podjednako dobro igrati u oba smjera. Počeo je u Metkoviću, a karijeru je završio 2008. u Zagrebu. Ne bavi se rukometom. Osim ako ga novinari nešto pitaju.

Embed from Getty Images

Mario Kelentrić

Zahvalan i dobar rezervni golman. Već dugi niz godina je trener vratara u Zagrebu i reprezentaciji.

Blaženko Lacković

U svoje vrijeme najbolji lijevi bek na svijetu. Haubica iz Marofa. Igrao je za Varteks, Zagreb, Flensburg, Vardar i Kiel, a i danas je s 38 godina aktivan. Igra u posrnulom velikanu HSV-u u njemačkoj drugoj ligi.

Valter Matošević

I on ima zlato iz Atlante i srebro iz Islanda. U Portugalu je branio sjajno, a protiv Španjolske čudesnom špagom obranio je Masipu šut koji bi Furiju odveo u finale. Od rukometa se oprostio 2010. u Zametu, a danas je trener Mornara iz Crikvenice.

Embed from Getty Images

Petar Metličić

Desni vanjski koji je igrao obranu-napad svih 60 minuta. Neuništiv. Počeo u Splitu, nastavio u Metkoviću, a onda je igrao u Ademar Leonu i Ciudad Realu s kojim je bio prvak Europe. Bio je član Celja, a oprostio se u Montpellieru 2013. S Ivanom Balićem ima rukometnu akademiju u Splitu, a njih dvojica su za vrijeme izborničke ere Željka Babića bili koordinatori HRS-a.

Embed from Getty Images

Vlado Šola

Počeo karijeru davne 1984. u Sesvetskom Kraljevcu. Iz Medveščaka upao u reprezentaciju 1995., a te je godine na Islandu bio jedan od najzaslužnijih za svjetsko srebro. Branio je potom u Sisku, Mindenu, Chamberyju, Veszpremu, a karijeru je 2008. zaključio u Zagrebu. Danas je trener u Dubravi.

Embed from Getty Images

Denis Špoljarić

Ministar obrane te generacije i poslovično dobra zamjena na srednjem kad bi Balić morao vani. Igrao u Zagrebu, Winterthuru, Celju, a karijeru je završio u berlinskom Fuchseu prije dvije godine. Polaznik je trenerske akademije, ima svoju malu firmu, a tijekom novogodišnjih blagdana bavi se prodajom pirotehnike.

Renato Sulić

Najveća enigma hrvatskog rukometa. Jedan od najboljih kružnih napadača svijeta koji godinama ne igra za reprezentaciju. Šteta, jer smo sigurni da bi s njim u reprezentaciji Hrvatska imalo koje zlato više. Počeo je u Zametu, čak devet godina igrao je u Veszpremu, a od ove sezone je član Wisle.

Embed from Getty Images

Tonći Valčić

Još jedan osobenjak iz Červarove zlatne ekipe. Nakon zlata dugo ga nije bilo, pa se vratio u reprezentaciju 2008. S reprezentacijom ima svjetsko zlato, svjetsko srebro i dva europska srebra. Igrao je u Zagrebu, Grosswallstadtu, Torreviejau, Ademaru, a posljednjih deset godina nosio je dres Zagreba. Od ove sezone jedan je od trenera u svom matičnom klubu.

Embed from Getty Images

Goran Šprem

Uvijek pouzdano lijevo krilo koje je rijetko griješilo. Posebno u najvažnijim trenucima. Nakon Zagreba otišao je u Njemačku gdje je igrao godinama, a karijeru je završio u nekad najboljem klubu svijeta Gummersbachu. Šprem se danas bavi sportskim turizmom, a kad su velika natjecanja, oduševljava svojim stručnim komentarima i analizama na RTL televiziji.

Igor Vori

S Červarom je u paketu došao u reprezentaciju iz talijanskog Conversana. Tada nitko nije imao pojma tko je Igor Vori. Onako visok i krakat djelovao je pomalo nezgrapno, ali Červar je s njim pogodio. Itekako je pogodio. Možda ne toliko u Portugalu, gdje su u prednosti bili Sulić i Jović, ali na Igrama u Ateni Vori se silom prilika nametnuo kao najbolji pivot svijeta. Naime, Jović se oprostio nakon Portugala, a Sulić je uoči odlaska u Atenu doživio lakšu prometnu nesreću zbog koje je otpao s popisa. Vori je ostao sam na pivotu, a dalje je sve povijest. Nakon Zagreba Vori je igrao u Barceloni, PSG-u, HSV-u, a karijeru je okončao u dresu Zagreba prošle sezone. Danas je direktor reprezentacije.

Vedran Zrnić

Džombina rezerva i dobri duh reprezentacije. I dalje igra s 40 godina na leđima u Nexeu. I to igra sjajno.

Embed from Getty Images

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Svjetsko rukometno prvenstvo, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: sp rukomet 2019.

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara