U RUJNU 1999. godine Wimbledon je tonuo prema ispadanju iz Premier lige, a stalne su bile i glasine o selidbi kluba.

Jedan umorni navijač Donsa, Marc White, odlučio je sa svojim subotama učiniti nešto drugo: "Zašto ne započeti nešto sa svojim prijateljima i malo se nasmijati?"

Tako su rođeni Dorking Wanderersi. Priključili su se danas ugašenoj Crawley&District ligi te su domaće utakmice igrali na Big Fieldu, općinskom igralištu, izloženom vjetru, koje se moglo unajmiti za 50 funti po utakmici. Nije bilo ni navijača ni nekog velikog plana. "Bilo nas je 14, svatko je platio po pet funti. Za nogomet subotom nije bilo niže razine. I tako je sve započelo", govori Marc White za The Guardian.

U 19 godina 11 puta izborili viši rang natjecanja

Dvadeset godina kasnije White sjedi na glavnoj tribini Meadowbanka, blistavog klupskog stadiona. Klub kojem je vlasnik i trener igra u Nacionalnoj ligi jug, šestom razredu engleskog nogometa. "U 19 godina 11 puta smo izborili viši rang natjecanja, kao da igramo Football Manager u pravom životu", govori White, dodajući kako se radi o britanskom rekordu.

Meteorski uspon započeo je vodoravnim pomakom u West Sussex ligu 2000. godine, odnosno u 12. razred. U roku od pet godina stigli su do vrha liga i udarili u prvu prepreku. "U prvih sedam utakmica te godine imali smo sedam poraza. Bili smo čvrsto na dnu ljestvice i postalo mi je jasno da ne mogu dalje igrati. Uspjeli smo se te godine izvući, a sljedeće sezone osvojili smo titulu. Danas imamo četiri trenera, tri fizioterapeuta i ekipu skauta", kaže White.

Moderni Dorking Wanderersi izgrađeni su vlastitim snagama, korak po korak. "Kako se krećete kroz ligaški sustav tako neprestano morate graditi infrastrukturu. Sve je počelo na Big Fieldu. Kad smo izborili viši rang, morali smo staviti konopac oko igrališta. Kasnije se to pretvorilo u čvrstu ogradu, potom staze, reflektore, sjedala, a danas imamo stadion s 3000 mjesta", objašnjava White.

Obično polje bez struje i vode pretvorili u igralište, pomogao im i Beckham

Kroz Sussex County ligu Dorking je prošao u svom drugom domu, u obližnjem Westhumbleu. Bilo je to i najzahtjevnije razdoblje u klupskom razvoju. White kaže kako se radilo o običnom polju, bez struje i vode. Izgraditi igralište između ekskluzivne rezidencijalne četvrti i zaštićenog prirodnog krajolika bila je prava noćna mora. Za svaki stup i svako sjedalo trebalo je dobiti dozvolu. White je išao na sastanke s ljutitim sugovornicima. Jedan je susjed rekao kako će reflektori uništiti njegov pogled na zvijezde. No, to je sudbina u stvaranju niželigaškog kluba.

Trudeći se pronaći izlaz, White se obratio nekim poznatim imenima: "Prijatelj sam s Calumom Bestom, sinom Georgea Besta pa smo otišli na Old Trafford na utakmicu s PSG-om. David Beckham upravo je započeo suradnju sa Salfordom pa smo malo popričali. Rekao je kako je i Gary Neville imao iste probleme kad je pokušao izgraditi trening-kamp u Stretfordu."

Momčad bez skupih prinova

Whiteov ambiciozni projekt privukao je zavidne poglede konkurenata, baš kao i u slučaju Salforda, ali White naglašava kako nije mogao računati na pomoć moćnih zaštitnika. Rekao je kako je iskoristio svoje poslovne veze kako bi izgradio opsežnu mrežu lokalnih sponzora, spremnih na ulaganje u momčad.

"Prvi igrač kojeg smo platili bio je Jason Prior iz Havanta, koji nas je koštao 15.000 funti. Trebali smo plodnog centarfora, koji će završavati naše akcije. Platili su ga naši partneri. Je li vrijedilo? Da, bio je nevjerojatan", govori White.

Današnja Whiteova momčad ne sastoji se od skupih prinova. Veznjak Jerome Beckles u klubu je već 10 godina. White kaže kako je klupska financijska stabilnost zatvoreni krug: "Ako pobjeđujemo, više nas ljudi dolazi gledati i postajemo komercijalno atraktivniji, više zarađujemo i možemo investirati u igrače."

Klub je 2016. godine ušao u Isthmian ligu, ali ostao je vezan za Westhumble. U to vrijeme Meadowbanks je bio posve drukčije mjesto. Prvobitni gradski klub Dorking FC zapao je u financijske probleme, stadion je propadao i gradsko vijeće je zaključalo vrata. U okrutnoj niželigaškoj stvarnosti u gradu nije bilo mjesta za oba kluba.

"Mi smo bili na dobrom putu, a Dorking FC se ugasio. Udružili smo se, iako je zapravo samo nekoliko njihovih igrača prišlo nama. Potom smo se preselili ovamo. Imali smo koristi od propasti Dorkinga, ali vrata stadiona bila su zatvorena već mnogo prije nego što smo mi došli ovamo", priznaje White, dodajući da je selidba bila dio plana lokalnih nogometnih dužnosnika da na Meadowbanku otvore svoje novo sjedište.

Dotaknuli su dno, ugasili se, a sada ih u prosjeku gleda oko 1000 ljudi

U prvoj sezoni na novom stadionu Wanderersi su kroz Isthmian Premier ligu izborili 11. promociju u viši rang. U modernom stadionu u centru grada, s barom i navijačkom zonom, sada prosječno imaju oko 1000 gledatelja. Whiteov je primarni cilj bio osigurati stabilnu nazočnost kluba u srcu grada: "Kad se vozim kroz Dorking, vidim očeve i njihovu djecu u dresovima. Klub je postao središte zajednice. Iza stadiona je igralište s umjetnom travom za lokalnu djecu."

"Imamo 1150 djece u našim mlađim dobnim uzrastima, počevši od 4-godišnjaka. S nama su i djeca mojih nekadašnjih suigrača. Na to smo ponosni. Ne smijemo sve prodati i staviti uspjeh ispred održivosti. Imali smo svakakvih novčanih ponuda, partneri su nam govorili: 'Samo recite koga želite dovesti.' Ali mi se ne želimo progurati u League Two i onda gledati kako se sve ruši“, objasnio je White.

Whiteov uspjeh nije prošao nezapaženo kod većih klubova

Čini se da Dorkingu ide dosta dobro na ovoj razini, ali White smatra da ima još dosta posla: "Naš je cilj ove sezone je ostati u ligi, a to govorim otkako smo krenuli. Da bismo samo ostali u ligi, moramo izgraditi još jednu tribinu iza gola. Ako se probijemo u doigravanje, morat ćemo imati još više sjedećih mjesta."

Whiteov uspjeh nije prošao nezapaženo kod većih klubova: "Imao sam dvije-tri ponude, čak i od klubova iz League Two. Volio bih doći do te razine, ali samo s Dorking Wanderersima."

Prije 20 godina to je bila fantazija, ali danas se doima kao dostižan cilj. Ima li White ikad slobodan dan?

"Uspjeh nije bio moj, ali je imao ogroman utjecaj na moj život. Preuzeo me. Moj posao bi išao puno bolje kad ne bih toliko vremena provodio ovdje. Ali svatko ima svoje interese i strasti. Ovo je moja strast", zaključio je White.