NOGOMETAŠI Hajduka izborili su europsku jesen poslije 16 godina čekanja, nakon što su u dvije utakmice doigravanja za plasman u Konferencijsku ligu svladali poljski Rakow ukupnim rezultatom 5:4 (2:2 u Splitu, 3:2 u produžetku dramatične uzvratne utakmice).

Za Hajduk su u uzvratu zabili Ron Raci, Michele Šego i Rokas Pukštas. Za domaćine, koji su se dva puta vraćali u utakmici, pogodili su Mohamed Fadiga-Diaby i Mahir Emreli. O aktualnim temama nakon velikog trijumfa Hajduka razgovarali smo s ikonom Bijelih, Nikicom Cukrovom. 

Cukrov je nekadašnji reprezentativac Jugoslavije i zvijezda Rijeke i Hajduka iz sedamdesetih i osamdesetih godina. Rođeni Šibenčanin bio je jedan od ključnih igrača generacije Rijeke koja je na Kantridu donijela dva Kupa maršala Tita, što su bili prvi trofeji u povijesti kluba.

Iako je Cukrov, koji nikada nije krio da je hajdukovac, s Kvarnera otišao u Hajduk, gdje je osvojio još jedan Kup i imao zapažene nastupe u Europi, i danas ga publika podjednako cijeni i u Rijeci i u Splitu. 

Koje su vaše prve reakcije nakon Hajdukova plasmana u Europu?

Najvažnije je da se prošlo. Nakon 16 godina ušlo se u europsku jesen. Imali smo dva puta pozitivan rezultat i oba puta smo dopustili da se oni vrate. Međutim, u produžecima smo treći put poveli i uspjeli smo to zadržati do kraja.

Zaslužili smo da se napokon i mi veselimo. Iako je bilo teško, odigralo se ratnički, trčalo se, borilo se. Imali smo u pojedinim trenucima i sreće, ali bez sreće ne možeš ništa napraviti u životu. Rijetko je da i nas jedanput nešto posluži.

Vi ste tijekom 80-ih više puta predstavljali Hajduk u Europi, zabili ste i poznati gol protiv Bordeauxa. Nadate li se da ovo može biti prekretnica nakon koje će Hajduk biti redovniji sudionik europskih natjecanja i da se na temelju samopouzdanja i novca koji će klub zaraditi može napraviti baza za budućnost?

Vidjet ćemo. Daj Bože da to bude tako, da nam postane uobičajeno igrati svaku jesen, ulaziti u Europa ligu ili Konferencijsku ligu, a ultimativni cilj nam mora biti i Liga prvaka. Svi to čekamo i valjda ćemo dočekati, kao što smo sada dočekali europsku jesen.

Ali sve zavisi od novaca, jer danas, ako nemaš novaca, ne možeš imati kvalitetne igrače. Ako nemaš kvalitetne igrače, ne možeš konkurirati ozbiljnim ekipama.

Koliko sada Hajduk može? Čeka ga borba na tri fronta, u Kupu, prvenstvu i Europi. Među potencijalnim protivnicima ima izrazito jakih momčadi, ali i nekih protiv kojih bi Hajduk sigurno mogao tražiti bodove.

U Konferencijskoj ligi nema slabih ekipa, naravno da nisam sve gledao, ali rezultat pokazuje da imaju nešto, da igraju. Mislim da smo tanki s brojem igrača za tri natjecanja. I kvalitetom. Mislim da ćemo jako teško igrati na tri fronta s ovakvom ekipom.

Za psihičko stanje ekipe nije dobro previše ponavljati da je utakmica previše i da je teško igrati. Kad sam sebi govoriš da je nešto teško, onda ti je duplo teže. To je normalan ritam, igraš nedjelja, srijeda. Tako treniraš, tako pripremaš glavu, tako si se pripremio i ideš. To je normalan život.

I ljudima koji rade u smjenama je teško. Jedanput radi jutarnju, drugi put drugu, treći put treću, ali navikne se i njemu to postane normalno. Znači, morate se naviknuti i prihvatiti: to je tako, život je takav. Igrate nedjelja, srijeda, nedjelja, srijeda i nema tu ništa teško. Morate biti fizički spremni. Na koncu, to vam je posao. Svaka tri dana igrati, pa što ćeš? Imaš lakše treninge zbog toga.

Kako vidite kraj epizode Rokasa Pukštasa u Hajduku? Ostvario je veliki transfer u Englesku, a mogao je otići nekoliko dana ranije. Tražio je da odigra ovu posljednju utakmicu i oprostio se golom koji je odveo Hajduk u Europu. Kako generalno gledate njegove godine u Hajduku i njegov razvoj?

Mislim da je momak pošteno radio i pošteno se odnosio prema klubu i prema svojim suigračima. I taj zadnji potez, gdje je tražio da igra tu zadnju utakmicu, dokazuje da posjeduje ozbiljnu količinu ljubavi prema Hajduku. Igrao je super, fer i korektno. Možda bi se neki bojali da se ne povrijede u toj zadnjoj utakmici pa da im propadne transfer.

Je li sada još bolnije prisjetiti se pretprošle sezone, kada je Pukštas kod Gennara Gattusa bio zakovan na klupu? Je li taj potez Hajduk ostavio bez titule?

Sigurno da je to u velikoj mjeri utjecalo, po meni. Jer Pukštas je igrač koji u ovome Hajduku, a i u onome Hajduku, ima svoje mjesto gdje god hoće. To je igrač kakvog trenutačno nema u Hajduku.

To je igrač koji se iz veznoga reda bez problema ubacuje u prvu liniju, pretvara se u napadača i zabija golove. U zadnjoj utakmici zabio je odlučujući europski gol za Hajduk, koji mu je nakon 16 godina donio prolaz u europsku jesen. Mi takvih veznih igrača nemamo. Kako će se sada to nadomjestiti, vidjet ćemo.

Pukštas ima i fazu obrane i fazu završnice. Ima duel i sve. Ima izvanredan skok glavom, fizički je moćan i brz. Ima sve te kvalitete.

Kako vidite situaciju s trenerom? Gonzalo Garcia ponovio je uspjeh Špace Poklepovića od prije 16 godina. U tom razdoblju Hajduk je promijenio brojne trenere, ali teško je sjetiti se nekoga kojemu se toliko zviždalo.

Publika ima prava na svoje mišljenje. Kao što on ima pravo na svoje mišljenje, publika ima pravo na svoje mišljenje. I ja imam pravo na svoje mišljenje. Je li ono ispravno ili nije, pokazat će vrijeme.

Znamo zašto mu zvižde. Zvižde mu zbog Livaje, koji je pet godina najbolji igrač lige, kojeg su takvim proglašavali struka i treneri. Među najboljim je strijelcima Hajduka svih vremena, a ulazi kao peta zamjena u utakmici koja odlučuje o toliko toga.

Ja ne mislim da se može tako odnositi prema njemu i da on to, s obzirom na svoju kvalitetu, zaslužuje. Garcia je jučer pobijedio i sada mu se ne smije ništa reći. Ali što bi bilo da nismo pobijedili? Da nismo dali taj treći gol? Ja se ne slažem s ograničenom minutažom koju Livaja dobija.