PRVA asocijacija na Danielea De Rossija? Ona njegova brutalna mentalna kolona ocjena u profilu na Football Manageru gdje se nevjerojatne brojke guraju jedna na drugu.

Samo, jedan je tu problem - da Daniele ovo pročita, ne bi mu se svidjelo.

Nije taj fan igrica i društvenih mreža. To je jedan od posljednjih vitezova old school kova, mentalna gromada autentičnog karaktera, neponovljivi lider dokazan djelima ili, najslikovitije, nogometni Clint Eastwood.

Frajer koji dok su svi uplašeni ima muda utrčati u gomilu i napraviti reda. Makar i sam ponekad dobio po glavi. I kad dobije, neće kukati. 

"Kada vidim svoje suigrače da se prije utakmice iz svlačionice snimaju za Instagram, uzeo bih bejzbolsku palicu i s njom im razbio zube", rekao je jednom prilikom Romin kapetan koji ljubav svog života napušta nakon 18 godina, kao 35-godišnjak.

Klub mu je ponudio fotelju, ali njemu se još ostaje u kopačkama pa je do rastave došlo poslije 615 utakmica i tri zajednička trofeja.

"Nogomet treba ljude poput tebe", poručio mu je Andrea Pirlo na Facebooku i time zapravo sve objasnio.

Ušao je Daniele danas u press salu preplavljen emocijama i na trenutke mu je drhtao glas.

Dogodi se to i takvim frajerima, koji bi pravili reda bejzbolskim palicama ili koji na listu desne noge imaju tetovažu koja najbolje objašnjava zbog čega su mu idoli Roy Keane i Eric Cantona.

"Kad mi kažu 'gitarist', pomislim na Keitha Richardsa. Kada bi me probudili i rekli 'nogometaš', mislim da bi pred očima bila slika Dennisa Bergkampa. On je za mene nogometaš", rekao je jednom prilikom Johan Cruyff.

Ta bi se povijesna rečenica ovom prilikom dala nadopuniti:

Kad kažu "vođa", pomislimo na Danielea De Rossija

Igrale su se posljednje minute između Italije i Švedske u doigravanju za odlazak u Rusiju kad je De Rossi, po tko zna koji put u karijeri, pokazao od čega je sastavljen.

Azzurri su morali zabiti gol za produžetke u Milanu. Na semaforu je stajalo 0:0, a izbornik Giampiero Ventura naredio je De Rossiju, specijalistu obrambene igre, da se zagrije kako bi ušao u igru.

Ovaj je to odbio pokazujući prstom na Lorenza Insignea, sjajnog Napolijevog ofenzivca koji je sjedio na klupi do njega.

"Pa zašto bih ja trebao ući? Ne trebamo remi, nego pobjedu", vikao je Venturi. Na kraju nije ušao niti jedan, a Italija je ostala bez Svjetskog prvenstva i De Rossija koji se poslije 117 nastupa i 21 gola za Italiju povukao kao član postave svjetskih prvaka iz 2006.

Poslije te utakmice Daniele je otišao u svlačionicu Šveđana i čestitao im na prolasku uz isprike zbog zvižduka navijača na švedsku himnu.

Daniele je na njemačkom Mundijalu napravio jedan od najgorih poteza u karijeri. Na utakmici protiv SAD-a udario je laktom u lice Briana McBridea, koji je ostao ležati raskrvavljen, pa je dobio crveni karton te četiri utakmice kazne.

Oštri Englezi, posebno BBC, odmah su raspalili po Talijanu:

"Odvratan, bolestan potez", bili su najčešći komentari upućeni De Rossiju koji se odmah nakon utakmice zaputio u bolnicu kako bi provjerio stanje McBridea i pritom se ispričao nakon čega je Amerikanac Talijana opisao kao "otmjenog gospodina".

De Rossi se vratio u finalu protiv Francuske i u 61. minuti ušao umjesto svog klupskog kapetana Francesca Tottija.

Gladijator sa srcem

Nakon 1:1 poslije 120 minuta pucali su se penali i tu je 22-godišnji Daniele, najmlađi igrač u rosteru Marcela Lippija, preuzeo odgovornost i pogodio treći penal za četvrto svjetsko zlato Talijana.

Dok većina sportaša svoje medalje čuva na posebnim mjestima, Danieleova zlatna iz Njemačke je tri metra pod zemljom zajedno s bivšim ekonomom talijanske reprezentacije Pietrom Lombardijem.

Prije tri godine omiljeni Lombardi preminuo je u 92. godini života i shrvani De Rossi je odmah s treninga pohitao u njegov kraj kako bi ostao na sahrani. 

"Te je srijede De Rossi užurbano otišao s treninga u Firencu na sprovod Pietra Lombardija. Stavio je medalju u džep prije nego što je pošao, a onda je kod svog velikog prijatelja u lijes odložio medalju", ispričao je njegov prijatelj talijanskim medijima.

Na Euru 2008. De Rossi, grubijan, nosio je desetku na leđima. Tamo je Italija ispala od senzacionalnih Španjolaca u četvrtfinalu. Daniele je igrao fantastično cijeli turnir, no njegov je penal nakon 0:0 u dva sata igre obranio Iker Casillas.

Vrhunac nogometne kvalitete i zrelosti stigao je četiri godine kasnije u Poljskoj i Ukrajini kada je igrao na poziciji stopera s Juventusovim braničima Leonardom Bonuccijem i Giorgiom Chiellinijem.

Izbornik Cesare Prandelli igrao je tada Juventusovih 3-5-2, a Daniele, inače veznjak, morao je zbog potreba momčadi stati na poziciju stopera protiv Italije i Hrvatske.

Već u sljedećim utakmicama protiv Engleske i Njemačke igrao je u veznom redu, a Azzuri su taj turnir okončali porazom 4:0 u finalu od Španjolske. De Rossi se zahvaljujući gladijatorskoj borbi zasluženo našao u najboljoj momčadi turnira.

Iako ga prati reputacija grubog, agresivnog igrača, autor je jednog od najvećih fair-play poteza u povijesti Serie A.

Tog 19. ožujka 2006. Roma je kod Messine igrala važnu utakmicu, a De Rossi je zabio glavom, ali uz pomoć ruke. Sudac Mauro Bergonzi to nije vidio pa mu je Daniele prišao i priznao da je dirao loptu rukom.

Gol je odmah poništen, a Roma je ipak uspjela pobijediti 2:1, ali se De Rossi u toj utakmici ozlijedio na dva tjedna. Na kraju sezone proglašen je za najboljeg mladog nogometaša Serie A.

Capitan Futuro

De Rossi je, nema nikakve sumnje, jedan od najboljih talijanskih veznjaka svih vremena i svojedobno jedan od najboljih na svijetu.

Kompletan u oba smjera igre, taktički savršeno obučen i mentalno izuzetno čvrst, zbog čega su ga svi treneri i izbornici obožavali.

Romini navijači i talijanski mediji godinama su ga zvali Capitan Futuro ("budući kapetan") zbog neuništivog Francesca Tottija, koji je igrao do 40. godine.

Čekao se odlazak rimskog princa u mirovinu kako bi Daniele preuzeo traku, iako je i bez nje bio nedodirljivi autoritet u svlačionici.

Nikad nije bio običan nogometaš i slušao tuđa mišljenja. Nebrojeno puta dobivao je savjete da ode iz Rome - kako su savjetovali Tottiju da ode u Real Madrid tako su i njemu pokušavali napuniti glavu da se ode boriti za trofeje u neki klub jači od Vučice.

Obožavana, svestrana ikona

Nije htio.

"Siguran sam da su moje odluke na profesionalnom nivou bile posve pogrešne. S druge strane, vrlo egoistične. Zato što sam imao potrebu igrati za Romu. To mi čini fizičko i emocionalno zadovoljstvo, kad nosim dres ovog kluba. U trenucima kad sam skoro otišao iz kluba, stao sam na teren Olimpica suznih očiju i razmišljao da mi je to posljednja utakmica za Romu. Tada sam shvatio da ne mogu zamisliti svoj život bez Rome", pričao je u jednom intervjuu pa dodao:

"Boli me kad znam da sam propustio šansu igrati za Barcelonu ili Real Madrid ili igrati u Engleskoj na najljepšim stadionima. Ipak, što sam više stario, postajao sam mirniji."

Strastveni je ljubitelj knjiga i glazbe, posjeduje bogato znanje o svjetskoj kinematografiji i jednom je prilikom odgovarao na mini leksikon gdje je više puta istaknuo svog idola - Alexa Zanardija, talijanskog paraolimpijca.

Divio se Royu Keaneu, legendarnom Ircu i kapetanu Fergusonovog Manchester Uniteda, a visoko mišljenje ima o još dvojici karizmatika, Ericu Cantoni i Robertu Baggiu.

Jer koliki god majstori igre i posla bili Keane, Baggio i Cantona, Daniele je na prvo mjesto stavio njihov karakter. I postao poput njih - legenda, uzor i vođa.

Omiljeni album: Babel (Mumford and Sons)
Omiljeni heroji izvan nogometnog svijeta: Alex Zanardi i Gianmarco Pozzecco
Omiljene knjige: Shantaram (Gregory David Roberts), Open (Andre Agassi), The Power of the Dog (Don Winslow)
Omiljeni gradovi koje je posjetio: New York, Glasgow i Istanbul
Omiljeni bendovi: Oasis, The Rolling Stones, Coldplay
Omiljena igrači izvan Rome: Roy Keane, Roberto Baggio, Eric Cantona
Omiljene TV serije: Breaking Bad, Sopranos, Sons of Anarchy
Omiljeni filmovi: Slumdog Millionaire, The Untouchables, The Shawshank Redemption