HAJDUK je u zaostaloj utakmici drugog kola Supersport HNL-a pobijedio Rijeku u Jadranskom derbiju s 2:0 na Poljudu. Bila je to od prve do zadnje minute jednosmjerna utakmica u kojoj je Rijeka dokazala zašto je trenutno posljednjeplasirana momčad lige.

Prije nego što je senior Nikola Kalinić potvrdio pobjedu, gol za vodstvo Bijelih zabio je Stipe Biuk. Bio je to trenutak genijalnosti. Primio je loptu na svojoj polovici i sjurio se prema golu Rijeke, prošao je jednog igrača, lijepo se izbacio na desnu nogu i pogodio malu mrežicu. Samo 30 minuta ranije, u 36. minuti, Biuk je promašio ogroman zicer kada nije pogodio prazan gol s deset metara.

Tih 30 minuta najbolje opisuju njegove amplitude ne samo na razini jedne utakmice nego i posljednje dvije sezone u kojima se stalno traži. Međutim, Hajduk nema izbora i mora ga čekati i trpjeti. Biuk je u ovom trenutku najvažniji igrač za Hajduk s obzirom na kurs koji je klub zauzeo.

Biukova forma varira, a ponekad i frustrira

Još otkad je u sezoni 2020./2021. odigrao dva sjajna derbija u šest dana, Biuk je pokazao kako je riječ o posebnom talentu. Bio je najbolji igrač Hajduka u porazu na Maksimiru, a nakon toga je zabio gol Rijeci u pobjedi 3:2. Lakoća kojom je tada igrao bila je imponirajuća i očekivala se njegova eksplozija.

Danas Biuk iza sebe ima još jednu i pol seniorsku sezonu, ali samo na trenutke pokazuje svoj puni potencijal. I dalje može nevjerojatnom lakoćom stvoriti prednost za svoju momčad, ali u završnici mu fali koncentracije, okomitosti i one sirove nogometne gladi da poentira protiv suparnika kojeg je nadigrao.

Nije nimalo neobično što mu forma varira za 19-godišnjeg igrača, ali učinak od dva gola i četiri asistencije je daleko premalo za talent tog kalibra, koji je odigrao u tom periodu 35 utakmica i koji je prošle sezone bio prvi izbor na krilu momčadi koja se do dva kola prije kraja tukla za naslov.

Jakobušićev rizik

Lukša Jakobušić i Mindaugas Nikoličius su u prethodnih godinu i pol dana sastavili momčad kakvu Hajduk dugo nije imao. Zadržali su Livaju i Lovru Kalinića, a doveli su Nikolu Kalinića, Anthonyja Kalika, Darija Melnjaka, Lukasa Grgića i Filipa Krovinovića, a izmijenili su i čitavu stopersku liniju.

Takva momčad košta i javnost je više ili manje neuspješno dosad pokušala analizirati otkud Hajduku novac s obzirom na to da za razliku od Osijeka nema vlasnike koji mogu bez problema dati par milijuna eura, a za razliku od Dinama nema standardne europske prihode.

Iako ima vjernu vojsku fanatičnih navijača koji se učlanjuju u klub i kupuju ulaznice, ta vrsta prihoda ne može Hajduku, kao ni jednom drugom klubu na svijetu, ni izbliza pokriti ovakve rashode. Financijska izvješća sugeriraju da se Jakobušić odlučio dosta kockati. Rizik mu se, doduše, mogao isplatiti već prošle sezone da je Hajduk osvojio HNL.

S obzirom na to da nije uspio, a da sad ima (po svemu sudeći) još skuplju momčad, Hajduku će trebati velika financijska injekcija da održi ekipu i korak za Dinamom. A iz ove perspektive se to čini nemogućim ako Biuk ne ostvari velik transfer.

Biuk je zasad jedini pravi zalog ovakvog Hajduka

Drugu opciju Hajduk naprosto nema. Marin Ljubičić izvrsno igra na posudbi u Austriji, ali postoji opcija da ga LASK zadrži u momčadi. Osim toga, teško je za očekivati da će vrijednost igrača koji je do jučer bio na posudbi biti u rasponu od pet do osam milijuna eura, što je visina odštete o kojoj se špekuliralo u Biukovom slučaju.

Hajduk ima još nekoliko talenata, poput Rokasa Pukštasa ili Ivana Krola, ali s obzirom na njihovu dosadašnju minutažu, kao i činjenicu da je u veznom redu velika konkurencija, njihov seniorski razvoj je tek na prvoj stepenici.

Biuk je u ovom trenutku jedini igrač za kojeg postoji realna šansa da ga Hajduk proda za velike novce, one koji su nužni da bi se servisirali ovakvi troškovi. U tom kontekstu je Biuk, koliko god to suludo zvučalo, važniji i od Marka Livaje, iako je desetka daleko najbolji igrač ekipe i najvažniji čovjek na terenu.

Hajduk mora čekati i gurati Biuka. I zbog rezultata i zbog budućnosti

Zbog svega toga Hajduk mora biti strpljiv. Mora trpjeti Biuka koji promašuje prazan gol u 36. minuti koliko god je potrebno dok ne dočeka Biuka iz 66. minute koji sam prođe pola terena i zabije prekrasan gol.

Ne samo zbog toga što su to trenuci koji mu dižu cijenu nego i zbog toga što je do kraja neiskorišteni Biukov talent jedna od najvećih unutarnjih rezervi koju Hajduk ima. Razlika između Biuka iz 36. i Biuka iz 66. minute je ona koja može odrediti Hajdukovu sezonu.

Imaju sjajnog mladog igrača koji se i dalje prilagođava na seniorski nogomet, ali i pritisak koji je na Poljudu za takve igrače nesnosniji nego na ijednom drugom stadionu u Hrvatskoj. Biuk mora znati da ima svu slobodu da griješi i da se razvija dok god daje sve od sebe. Osloboditi taj talent nije samo pitanje Hajdukove konkurentnosti nego i njegove budućnosti.