ALVARO RECOBA karijeru možda i nije završio ovjenčan počastima koje smo očekivali kad se u dresu Intera pojavio na sceni, no s obzirom na sve izvanredne trenutke koje nam je pružio, koga briga? Kao što Planet Football često ističe, 90-e i 2000-e su bile prekrasno nogometno doba, renesansno razdoblje prepuno nogometaša čiji je jedini cilj bio, čini se, zabava. Pritom Alvaro Recoba vjerojatno nije prvi nogometaš na kojeg ćete pomisliti, ali njegov je talent vrijedan divljenja. Njegova karijera možda nije ispunila očekivanja, no ipak je bila fantastična i puna trenutaka za pamćenje.

Iako je igrao lijevom nogom, bila bi fraza reći da je imao čarobnu lijevu nogu. Bio je blagoslovljen nečim mnogo moćnijim. Njegova lijeva noga može se usporediti s prstenom iz filma Green Lantern, koji je snagom nečijeg uma sposoban stvarati naizgled nemoguće stvari. Recoba je bio nevjerojatan dribler, često se probijajući u različite dijelove terena s loptom zalijepljenom za nogu, sjajno je izvodio prekide, a silinom udaraca gotovo je čupao golove iz travnjaka. Njegovo jedino ograničenje bio je pomalo lijen pristup igri, ali na neki način to je samo pojačavalo njegovu privlačnost.

Recoba je karijeru započeo u Danubiju iz Montevidea, gdje je debitirao kao 17-godišnjak i u 34 ligaške utakmice postigao 11 pogodaka. Potom je s 19 godina prešao u Nacional, jedan od dva najveća urugvajska kluba. Nacionalov status u urugvajskom Primera Divisionu značio je da će Recoba morati napredovati, što je i učinio, postigavši 17 golova u 33 utakmice, prije nego što je dobio platformu za proboj na svjetsku scenu.

Transfer u Inter

Priče o njegovoj lijevoj nozi ubrzo su prešle Atlantik i 1997. godine potpisao je za Inter, istog ljeta kad i Ronaldo. Kao i kod svake prinove iz Južne Amerike, bilo je određenih sumnji oko toga što Recoba može ponuditi. Prijelaz iz Nacionala u Inter veliki je skok i vjerojatno će mu trebati vremena za prilagodbu. Međutim, sumnje su nestale brže nego što je itko očekivao i El Chino se europskom nogometu predstavio u zapanjujućem stilu već u debitantskom nastupu protiv Brescie.

Ronaldo nije odmah ostavio traga u svome debiju. Iako nije bio loš, pogodio je gredu iz slobodnog udarca te mu je poništen pogodak zbog zaleđa, a Inter je u završnicu utakmice ušao sa zaostatkom. Recoba, tada neafirmirani igrač, sjedio je na klupi, ali Luigi Simoni ga je uveo u igru u posljednjih 18 minuta. I upravo je Recoba, a ne Ronaldo, preokrenuo utakmicu.

Prvo je 10 minuta prije kraja primio kratko dodavanje Benoita Caueta i odmah potom s 25 metara pogodio mrežu nevjerojatnim udarcem. Nitko ga nije pokrivao, ali braniče Brescie teško je optuživati što nisu shvatili da je sposoban za takvo nešto. Brzo su to naučili. Pet minuta kasnije dosuđen je slobodan udarac za Inter na 30-ak metara od gola i ponovno ga je Recoba krenuo izvesti. Bila je to prilika da dokaže svoje umijeće. I upravo to je i učinio, pogodio gornji kut vrata i donio svojoj momčadi sva tri boda.

Massimo Moratti odlučio je angažirati Recobu nakon njegova pogotka za Nacional iz solo prodora koji se može usporediti s Maradoninim drugim golom protiv Engleske 1986. godine. S dva Recobina gola u debiju i očekivanim Ronaldovim pogocima činilo se sigurnim da će Inter dominirati.

Ronaldo je te sezone zaista postigao 34 pogotka za Inter, no Recoba je zabio još samo jednom u Serie A. Bilo je to 25. siječnja, kad je s klupe ušao u igru kako bi spasio Inter od poraza 1:0 protiv Empolija. Postao je samo još jedan mladi igrač koji se muči s prilagodbom na europski nogomet. Inter je sezonu završio iza Juventusa na kontroverzan način, a Recobin utjecaj bio je minimalan. Početkom sljedeće sezone poslan je na posudbu u Veneziju kojoj je prijetilo ispadanje.

Inter je bio u problemima, završio je na osmom mjestu i promijenio tri trenera, ali Recoba je zablistao i pomogao Veneziji da izbjegne ispadanje s 11 pogodaka i devet asistencija u 19 nastupa. Venezia je završila na 11. mjestu u Serie A. U Interu to nije prošlo nezapaženo pa je kod trenera Marcella Lippija u sezoni 1999./2000. u 27 nastupa postigao 10 golova. Milanska je momčad završila na četvrtoj poziciji, ali nova previranja navela su Morattija da otpusti Lippija, ali potom i Marca Tardellija.

Najplaćeniji svjetski nogometaš

Unatoč Interovim problemima i Recobinim oscilatornim nastupima, u siječnju 2001. dobio je novi petogodišnji ugovor koji ga je navodno učinio najplaćenijim nogometašem svijeta. Ugovor je očito trebao biti simbol Morattijeva povjerenja u Recobinu sposobnost da zaigra još bolje. No u lipnju 2001. El China je Talijanski nogometni savez suspendirao na godinu dana zbog korištenja lažne putovnice u zaobilaženju ograničenja broja stranih igrača u Serie A. Kazna je nakon žalbe smanjena na četiri mjeseca pa se Recoba u prosincu vratio i u 18 utakmica postigao šest golova. Inter je završio treći.

U sezoni 2002./2003. Recoba je vjerojatno igrao najbolji nogomet u Interovu dresu. Hernan Crespo je zamijenio Ronalda kao partnera Christiana Vierija pa su njih trojica bili ključni u proboju do polufinala Lige prvaka. Crespo je postigao devet golova, a Recoba i Vieri po tri, uz mnoge asistencije kako u europskoj konkurenciji tako i u domaćoj. Ali Inter je opet završio iza Juventusa.

Početak kraja

Recoba je veći dio sljedeće sezone propustio zbog ozljede, odigravši samo 18 utakmica u Serie A u kojima je postigao osam golova, uključujući i pobjedonosni pogodak u jednom od nevjerojatnih preokreta.

Inter je kod kuće gubio od Sampdorije 2:0 kad je tadašnji trener Roberto Mancini u posljednjih 10 minuta uveo u igru El China u nadi da svojom lijevom nogom može pokrenuti čaroliju. I upravo se i to dogodilo. Od trenutka kad je ušao u igru, sve se promijenilo. Prvo je asistirao Obafemiju Martinsu za 2:1, potom je Vieri izjednačio, a onda je Recoba zabio za pobjedu. Taman kad se počne sumnjati u njega, Recoba podsjeća na svoju nevjerojatnu sposobnost da preokrene utakmicu.

Nažalost, nije to bio početak velikog preporoda, nego prije početak kraja. U sljedećim sezonama Recoba je igrao sve manje, da bi sezonu 2007./2008. proveo na posudbi u Torinu. Potom je na dvije godine otišao u grčki Panionios. Uslijedio je povratak u matični Danubio na jednu sezonu, da bi karijeru završio nakon četverogodišnjeg ugovora u Nacionalu.

Možda nije postao legenda kakvu je njegov talent dao naslutiti, ali s 53 gola u 175 ligaških nastupa za Inter, u kombinaciji s nezaboravnim trenucima čarolije, Recoba neće biti brzo zaboravljen. Bio je izvor radosti, nadahnuća i strahopoštovanja i zbog toga ga se, unatoč svim manama, rado sjećaju ne samo navijači Intera već i svi koji su ga vidjeli u najboljem izdanju.

Kao što je Moratti rekao: "On nije tek običan nogometaš. On je nogomet. Radio je stvari koje normalni igrači ne rade."