DANAS je utakmicom Dinama i Lokomotive (3:2) započela nova sezona SuperSport HNL-a i tim povodom razgovarali smo s Brunom Marićem, šefom hrvatskih sudaca. Iako je čak četiri puta zaredom bio proglašen najboljim hrvatskim sucem, za Marića se više vežu afere i skandali. I sam je više puta rekao da je ''magnet za sranja''.

Nakon derbija Dinama i Hajduka u prvoj utakmici finala Kupa 2009. UEFA ga je optužila preko svog posrednika Robina Bokšića da je sa Zoranom Mamićem sudjelovao u namještanju utakmica. Skandal je bio ogroman, Marićevo se ime godinama potezalo po medijima, a on je odlučio pravdu potražiti na sudu.

Burna je Marićeva prošlost s Hajdukom, a zbog teških optužbi Robina Bokšića tužio je UEFA-u i dobio spor

Tužio je UEFA-u i dobio spor, ali požalio nam se da hrvatska sportska javnost ni izbliza nije na jednak način popratila njegovu pravnu pobjedu nad krovnom kućom europskog nogometa kao što je revno nabrajala skandale za koje je optužen te je dodao kako se nada ''da je taj lakrdijaš Robin Bokšić sad u nekom zatvoru, gdje mu je mjesto''. Marić nam je potvrdio da zbog te afere nikad nije dobio šansu suditi međunarodne utakmice. Međutim, najteža situacija u karijeri tek ga je čekala. 

Nakon ligaškog derbija 2015. na Poljudu kad je pogriješio na štetu Hajduka, primio je stotine prijetnji, a godinu dana kasnije i fizički je napadnut u jednom restoranu u Stobreču. Narušeni odnosi između Marića i Hajduka počeli su 2009., kad je u prvoj utakmici finala Kupa Dinamo pobijedio Hajduk na Maksimiru 3:0.

''Što se tiče te utakmice iz 2009., bilo je to jedno od najboljih suđenja uopće. Izrazito sam ponosan kako sam sudio tu utakmicu. Bez lažne skromnosti, bilo je to vrhunsko suđenje. Jedina pogreška bila je što nisam Mandžukiću dao drugi žuti karton zbog starta koji nisam vidio. Tada nismo imali VAR, a pomoćnik koji je bio blizu to nije vidio. No to se dogodilo kod rezultata koji je bio kreiran.

Ne znam koji su bilo motivi za napade na mene, ali kritike su bile totalno deplasirane. Pokojni Tomislav Ivić mi je rekao da je to suđenje bilo na razini Lige prvaka i na to sam jako ponosan. Međutim, nakon te utakmice počeli su problemi u odnosu s Hajdukom i sudačka organizacija se nije dobro postavila prema meni.

Trebala me zaštititi, izaći s jasnim stavom i, na koncu, trebala je meni dopustiti da izađem sa svim argumentima. Da sam ja tada mogao ispričati svoju stranu priče... Crveni kartoni koje sam tada dodijelio, je li ima možda neka zamjerka? Ili na neki start i crveni karton? Bile su ček neke rasprave da zašto nisam dao Hrgoviću karton, a ja sam mu ga dao.

Ponavljam, ponosan sam na tu utakmicu i ne dopuštam da mi netko na teret stavlja nešto što sam napravio jako dobro'', rekao nam je Marić, a onda smo se dotaknuli derbija šest godina kasnije, kad je priznao da je pogriješio na Poljudu.

''Na Poljudu sam ispao konj. Da nisam poslušao svog pomoćnika, ne bih dobio batine u Stobreču''

''Da, tamo sam ja ispao konj, tamo sam ja pogriješio. Mislim da sam i tu utakmicu odsudio jako dobro i nisam imao problema s odlukama. Prvi kazneni udarac o kojem se priča, on ni tada nije bio kazneni udarac, samo tada su se iz populističkih razloga javljali svakojaki stručnjaci koji su tvrdili da sam pogriješio.

Bila je brza lopta, odbila se od noge igraču Dinama Benkoviću u ruku koji nije proširio obujam, a ta je situacija bila u ingerenciji suca iza vrata koji mi je jasno artikulirao da se ne radi o kaznenom udarcu. U drugom poluvremenu, u sudačkoj nadoknadi, donio sam odluku na intervenciju pomoćnika, a to nisam trebao napraviti'', priča nam Marić pa nastavlja:

''Trebao sam ignorirati tu intervenciju i ostati kod svoje odluke da to nije kazneni udarac na Soudaniju. Da sam to napravio, bilo bi mi puno lakše u životu. Možda ne bih dobio batina u Stobreču. U prvom trenutku bio sam uvjeren da je penal, ali kad sam u slušalicu pitao tko je rekao da je bio penal i kad sam čuo muk i tišinu s druge strane, znao sam da sam pogriješio.

Jer da je bio penal, onda bi se javili svi ili barem netko. Ovako su šutjeli. U redu, iz tog kaznenog udarca nije postignut pogodak pa nisam utjecao na konačan rezultat, ali to me ne opravdava. Premda je utakmica bila rezultatski nevažna za oba kluba, pogriješiti u 93. minuti u derbiju na štetu Hajduka na Poljudu velik je teret.''

''Zbog Hajduka i kaosa koji se događao teleoperateri su mi istu noć odlučili promijeniti broj mobitela'' 

Odmah nakon utakmice krenuli su žestoki napadi na Marića. Daruvarski sudac nam je rekao da je netko na Facebooku objavio njegov broj telefona i da su poruke i pozivi stizali svake sekunde. U tolikoj mjeri da su mu teleoperateri bez njegovog znanja promijenili broj. 

''Sjećam se da sam na putu iz Splita nazvao mamu, a ona me pitala s kojeg je to broja zovem. Čak su i teleoperateri shvatili da se nešto ozbiljno događa. Tu epizodu želim zaboraviti jer sve što se tada događalo nimalo nije lijepo, ali od nje ne mogu pobjeći.

Od te pogreške nitko nije imao nikakve koristi, najmanje ja. Da bi netko namjerno pogriješio na štetu Hajduka u tom trenutku, mora biti mazohist ili lud. To mi je bila dobra škola, nikad neću zaboraviti što se događalo, ali pokušavam sve to ostaviti iza sebe.''

Prošle godine, kad je stigao na poziciju koju sad obnaša, Marića je žestoko prozvao njegov bivši kolega i protukandidat Damir Batinić.

Batinić ga je nazvao Mamićevim daljinskim upravljačem iz Međugorja

Batinić je rekao kako je HNS mimo propisa FIFA-e imenovao Marića za novog predsjednika komisije te da se radi o osobi koja ne ispunjava osnovne kriterije na temelju kojih bi mogla obnašati tako visoku funkciju. Uz to je dodao kako smatra da predsjednik Komisije sudaca u ovom osjetljivom trenutku mora biti osoba koja ima svoj stav i mišljenje, netko tko se može othrvati raznim utjecajima i pritiscima, te onaj tko neće biti ''daljinski navođen iz Međugorja'', aludirajući na osuđenog kriminalca i bjegunca od hrvatskog pravosuđa Zdravka Mamića.

''Nakon ove sezone sve što je kolega govorio nema veze s istinom. Demantirao sam ga svojim radom i sve što sam radio dokaz je da sam bio potpuno iskren i potpuno u pravu. Naravno, bilo je pogrešaka, ali mislim da je moj rad u sudačkoj organizaciji pokazatelj svega i mislim da ga treba na taj način i analizirati. Smatram da smo napravili dobar posao i da sam pokazao da nisam daljinski upravljač bilo koga i da nitko na mene ne može utjecati'', rekao nam je Marić.

U velikom intervju otkrio nam je zbog čega je uopće prihvatio preuzeti dužnost predsjednika sudačke komisije te rekao da mu je drago što javnost danas s puno više respekta gleda na sudačku organizaciju nego što je to bio slučaj proteklih godina, kad su se hrvatski suci ponašali nedodirljivo poput neke sekte.

Dodao je kako mu je želja da hrvatsko suđenje postane još transparentnije i kako smatra da su on i suci kojima je na čelu u službi hrvatskog nogometa, a ne obratno, kako je donedavno bilo. Rekao nam je da politika nema prste u njegovim odlukama i da bi istog trenutka dao ostavku kad bi se to dogodilo.

''Mamićeva pohvala mi je napravila puno više štete nego što sam od nje imao koristi''

Pričao nam je da nikad nije imao blizak odnos s braćom Mamić, da sa Zoranom u životu nije progovorio više od nekoliko kurtoaznih rečenica kad bi se vidjeli, a da su mu pohvale Zdravka kako je ''hrvatski vitez i najbolji hrvatski sudac'' učinile puno više štete nego koristi.

Marić nam je priznao da su postojali određeni pritisci prošle sezone od klubova koji bi ga zvali nakon svakog kola žaleći se na suđenje. Nije želio otkriti tko ga je zvao najviše, a tko najmanje, ali je rekao da planira od ove sezone promijeniti način komunikacije s klubovima jer je, kako kaže, bio previše dostupan. 

Doznali smo zašto su Patrik Kolarić i Ante Čulina budućnost hrvatskog suđenja i zbog čega baš njih uskoro vidi na najvećim nogometnim natjecanjima, na kojima hrvatsko suđenje nije imalo svog predstavnika još od SP-a u Španjolskoj 1982.

Čuli smo i da bi sjajna stvar za hrvatsko suđenje bila profesionalizacija sudačke organizacije, kao i zašto bi bilo dobro da razmjenjujemo suce sa zemljama u regiji pa da neki hrvatski sudac sudi derbije u Mađarskoj, Austriji ili Sloveniji, a da suci iz tih zemalja sude na našim travnjacima. Također, dobili smo i mini ekskluzivu što se tiče uporabe VAR tehnologije, koja će iduće sezone biti na različit način korištena u natjecanjima pod FIFA-inom i UEFA-inom ingerencijom. 

Za Marića nije problem ako neki sudac privatno simpatizira neki klub kojem potencijalno može suditi i drži da svaki dobar sudac u prvom redu sudi za sebe i za svoju čast, a ne za interes ovog ili onog kluba. No kaže nam da neke granice ipak trebaju postojati te objašnjava na što točno misli.

Kako je došlo do zabave s Rukavinom i Cleytonom 

Puno se prašine podiglo i nakon što je u javnost 2014. izašla snimka na kojoj Marić u društvu tadašnjih dinamovaca Ante Rukavine (u tom je trenutku bio na posudbi u Lokomotivi) i Brazilca Cleytona pjeva brazilsku pjesmu "Ai se eu te pego". Rukavina je svirao gitaru, Marić ga je pratio zvečkom, a Cleyton udarao po bongosima.

Marić nam je ispričao kako je došlo do te situacije, rekao nam je da je pogriješio, ali i objasnio zašto nijedan sudac danas kojem je on na čelu ne bi nastradao zbog sličnog prijestupa te zaključio da hrvatski suci mogu dosta toga naučiti iz njegovih pogrešaka.

Čuli smo da je imao dosta problema zbog te snimke koja se dogodila posve slučajno, da su mu to mnogi zamjerili, posebice u Splitu, no otkrio nam je da je na tom spontanom druženju bilo i igrača iz nekoliko hrvatskih klubova, među kojima i jedan tadašnji član Hajduka.

Također, šef hrvatskih sudaca nam je ispričao kako je ''uhvaćen'' da u društvu splitskih bajkera pjeva ''Kad umrem zamotan u bilo'', zbog čega su ga napali fanovi Dinama. 

Što je još Bruno Marić rekao u velikom intervjuu za Index, pogledajte u videu na vrhu članka ili klikom ovdje.