VIJEST da se Alen Halilović vratio u SuperSport HNL odjeknula je domaćim javnim prostorom. Nekad zlatni dečko hrvatskog nogometa otišao je iz Dinama u Barcelonu prije osam godina, a otad je postao sinonim za mladog igrača koji preskače stepenice i muči se u nastavku karijere.

Halilović je od tada promijenio čak devet klubova. U Barceloni, Milanu i HSV-u bio je u potpunosti prolazna figura te nije dobio minute nužne za razvoj. Igrao je (i to vrlo dobro) na posudbama u Sportingu iz Gijona i Las Palmasu, a u zadnjih nekoliko sezona svoju je karijeru pokušavao vratiti na pravu stazu u Belgiji, Nizozemskoj i engleskom Championshipu.

Sada je stigao u daleko najbolji klub u Hrvatskoj i šire kada je riječ o oživljavanju karijere. U njemu konačno može naći mir koji nije imao još otkad ga je halapljiva mašinerija međugorskog kriminalca potjerala u svijet koji je tada bio prevelik i preokrutan.

Halilović je napravio puni krug. Prošao je put od vrha do dna u nogometnom svijetu i u svojoj karijeri je utjelovio ono najgore od Dinama i najbolje od Rijeke. Njegov dolazak može biti ogromna vijest za Rijeku i ligu, ali i sjajan obrat jedne teške priče o hrvatskom nogometu i društvu.

Jedan od najtalentiranijih klinaca u Dinamovoj povijesti

Nažalost, Halilović je u Dinamu bio u najgore moguće vrijeme kada je riječ o prelasku na seniorsku razinu nogometa. Debitirao je u najvećoj utakmici, derbiju protiv Hajduka, star 16 godina i 101 dan. 

Čak i oni koji nisu pratili bombastične medijske napise o novom talentu u Maksimirskoj 128, već su u prvih par minuta mogli vidjeti da je stvarno riječ o posebnom talentu. Koliko god stereotipno zvučalo, Halilović je udarao loptu drugačije od drugih igrača. Njegova dominacija u mlađim kategorijama i način na koji je stvarao višak vjerojatno nisu viđeni u Dinamu ni prije ni kasnije.

Već u idućem kolu Halilović je zabio Slaven Belupu i povijest je bila ispisana. A onda je sa sobom donijela i svu silu navijačkih, medijskih i menadžerskih strvinara koji su htjeli što je moguće više profitirati od njegovog talenta. 

Dinamo je prodavao klince. Koristi od toga nisu imali ni klub ni hrvatski nogomet, nego samo Mamić

Nije trebalo dugo da se obistine najgore prognoze u vezi s Halilovićem. Na dan kada je dogovoren njegov prelazak u Barcelonu Halilović je imao malo manje od 18 godina i točno 28 seniorskih utakmica kao starter, od čega je šest puta igrao samo jedno poluvrijeme.

Bila su to neslavna vremena kada je Dinamo rušio negativne rekorde u Ligi prvaka, a današnji trener Plavih Ante Čačić ga je uvodio u igru dvaput protiv PSG-a i jednom protiv Porta. U tri utakmice Dinamo je primio devet golova, nije zabio nijedan, ali svrha kluba je u tom trenutku bila ispunjena.

Pronašlo se ravno 11 minuta za najvećeg talenta hrvatskog nogometa ne bi li mu se preko nastupa u najelitnijem natjecanju još malo nabila cijena. I zagrebački klub je u tome uspio. Halilovića je prodao za čak pet milijuna eura i poslao ga u svijet. Takva praksa bila je najgore od Dinama. Korist nisu imali ni klub, ni navijači, ni hrvatski nogomet, već samo oni koji su od tih prodaja uzimali lovu.

Agonija u inozemstvu

Pokazalo se da je otišao puno prerano. U godinama u kojima je tek trebao stasati kao igrač, raditi na onome u čemu je najgori i naučiti igrati tako da do izražaja dođe ono u čemu je najbolji, naglo mu je prekinut razvojni proces.

Dobar dio krivice išao je na Dinamovu dušu. Da bi oni u izlogu izgledali što bolje, nužno je bilo maknuti sve faktore koji bi im mogli sniziti cijenu. Od Halilovića se nije zahtijevalo da igra obranu i manje-više je dobio odriješene ruke da u HNL-u, u kojem je Dinamo ostavljao konkurenciju s po 40 bodova manje, radi što god hoće.

Naravno, takav trend nije se mogao nastaviti i vani, posebno ne u puno jačim ligama. Bitnije od toga što Halilović nije otišao spreman kao igrač je to što nije otišao ni spreman kao čovjek. U jeku mladosti morao je iza sebe ostaviti kulturu i svakodnevicu koje poznaje i preseliti se u sasvim novu sredinu, koja od njega ima drugačija, ogromna nogometna očekivanja te vrlo malo razumijevanja.

Bili su to dani sprdanja s Haladonom, pri čemu je zaboravljeno da Halilović uopće postoji. Sigurno nije bilo lako trpjeti ni slušati naslađivanja domaće javnosti, kojoj je iz nekog razloga bilo drago što je klinac od 17 godina donio krivu odluku u karijeri pa sad zbog nje ispašta. Nakon niza stranputica sada se ponovno vratio u tu istu javnost.

Postoji igrač koji je prošao identičnu stvar. Rijeka se nada da ga Halilović može kopirati

Vrijeme u hrvatskom nogometu srećom nije stalo u tom periodu. Klubovi sada mnogo brižnije razvijaju talente, drže ih pod kontrolom u svojim drugim momčadima ili na posudbama u manjem klubu. Takva praksa, kojom se do prve momčadi probijaju samo najbolji od najboljih, donijela je Dinamu nezapamćene europske uspjehe.

Sve su češći slučajevi igrača koji se u samo par godina dokažu, najprije u HNL-u pa onda i na europskoj sceni, a onda odu u jači klub u bogatim transferima. To se dogodilo i u slučaju Pjace, i Roga Olma, i Majera, i Mora, i Gvardiola, a na dobrom putu je i Šutalo.

Slučajevi poput Halilovića, Ćorića, Palaverse ili Balića nisu nestali, ali dojam je da se ta praksa mijenja. Uz spomenute sudbine igrača, postoji jedan koji je prošao gotovo identičan put kao Halilović.

Robert Murić, Halilovićev vršnjak, otišao je iz Dinama u istom trenutku, ali uz još manje iskustva. U narednih pet sezona skupio je svega sedam nastupa, isključimo li iz jednadžbe Ajaxovu mladu momčad i rezervnu momčad portugalske Brage.

Idealna zamjena za Murića 

Ostalo je povijest. Murić je u narednim godinama postao jedan od najboljih igrača HNL-a i definitivno jedan od najvećih hrvatskih nogometnih šmekera. Igrao je s Rijekom Europu, osvojio dva Kupa i ostvario unosan transfer u turski Konyaspor.

Rijeka se nada da će istu stvar doživjeti i s Halilovićem. Čak je i u nogometnom smislu Halilović idealna zamjena za Murića. Ljevak sjajnog driblinga i vrlo kreativan u zadnjoj trećini morat će nadoknaditi Murićev double-double učinak (s tim da je Murić izvodio i penale), ali i u proteklih par sezona Halilović je na momente podsjetio zašto je bio najveći hrvatski talent.

Sigurno će imati i dodatan motiv da se dokaže baš na sceni koja ga je najčešće omalovažavala. A sada je već dokazana formula da ti jedna ili dvije dobre utakmice u Rijeci mogu donijeti sve ono što u inozemstvu nisi mogao naći.

Jedina prava zvijezda Rijeke. Klub s Kvarnera još jednom nas je sve prevario

Važnost njegovog dolaska nije samo sportske naravi. U konkurenciji vodeće četvorke HNL-a Rijeka je u javnom prostoru najneprimjetniji klub iako ima daleko najveće uspjehe iza Dinama u zadnjih deset godina.

Nema pažnju i masovnost koje Dinamo i Hajduk duguju svojoj tradiciji i nacionalnom značaju, a nema ni pozornost medija koju je u Gradski vrt privukao Nenad Bjelica. Halilović je u ovom trenutku jedina prava Rijekina zvijezda.

Svi će htjeti vidjeti hoće li zlatni dečko hrvatskog nogometa uspjeti napraviti veliki preobrat u svojoj karijeri i time ispisati jednu lijepu priču. U pomanjkanju glamura, koji je nužan dio modernog nogometa, Halilovićeva popularnost je važan kapital za Rijeku.

Još jednom treba ustvrditi i kako nas je klub s Kvarnera, bar se tako čini iz ove perspektive, još jednom prevario. Otišli su im šest nositelja igre, trener i kapetan, ponovno su bili na rubu i izgledalo je kako ovog puta nema povratka.

Mjesec dana nakon ovog teksta još jednom su ni iz čega složili sjajnu momčad, a Halilović bi trebao biti faktor X. Njegova karijera pokazala je ono najgore od Dinama. Sad je vrijeme da pokaže ono najbolje od Rijeke.