REGIJA

Ovo je klub koji je prikaz svega najgoreg u BiH. Unakazio ga je Šukerov frend

Ovo je klub koji je prikaz svega najgoreg u BiH. Unakazio ga je Šukerov frend
Foto: NK Čelik

PRILIKOM kriza obično padaju maske. Tako je, primjerice, odlazak Nenada Bjelice iz Dinama otkrio da se način vođenja zagrebačkog kluba nije promijenio, samo su to mnogi odbijali vidjeti pod reflektorima Europa lige i Lige prvaka.

U bosanskohercegovačkoj Premijer ligi sličan slučaj dogodio se u Čeliku iz Zenice, trostrukom prvaku BiH iz sredine 90-ih. Ako je netko pomislio da klub ide prema naprijed i da se spašava od propasti, taj se suočio s gorkom istinom i saznao da se u Čeliku neprestano varalo i lagalo, samo su se mijenjale uloge i okolnosti.

Čelik je najbolji primjer stanja u bosanskohercegovačkom sportu i svega negativnog što se događa u Bosni i Hercegovini. Na primjeru zeničkog kluba mogu se pronaći poveznice sa svim ostalim lakrdijama iz svih sfera države s tri predsjednika, dva entiteta, deset županija i "tisuću" političkih partija.

Šukerov prijatelj koji je na mjesto trenera doveo Babića

Skoro dvije i po godine nakon dolaska na mjesto predsjednika turski investitor Aydin Olgun, koji je najavljivao europske utakmice na Bilinom Polju i izgradnju klupske akademije, uslijed pandemije koronavirusa odlučio je dići ruke od kluba i ostaviti ga u goroj situaciji od one u kojoj ga je preuzeo.

Olgun je u bosanskohercegovačkoj javnosti poznat i kao dobar prijatelj Davora Šukera. Navodno je veza između Olguna i Šukera bila razlog da bivši hrvatski reprezentativac Marko Babić početkom ove sezone preuzme trenersku klupu Čelika na kojoj je proveo manje od mjesec dana.

Prije Olgunova dolaska, Čelik je u više navrata bio na rubu gašenja. Bio je poznat kao najzaduženiji klub u državi, a dugovi su navodno iznosili oko 10 milijuna KM. 

Usprkos tome, Čelik je godinama dobivao licencu za nastup u Premijer ligi i usput igračima koji imaju profesionalne ugovore plaće isplaćivao "na ruke", a ne preko računa. Unatoč činjenici da su klubu zbog svih dugovanja već dugo blokirani svi računi, crveno-crni dres uspijevali su nositi strani igrači, a momčad voditi strani treneri, i to u službenim utakmicama. 

Samo ovi podaci - dobivanje licenci usprkos dugovima, isplaćivanje plaća "na ruke", korištenje stranih igrača u službenim utakmicama - dovoljan su pokazatelj snage sistema u vladajućim sportskim i državnim strukturama.

Kako je moguće da Čelik uopće igra Premijer ligu?

Ako je klub već uspijevao tako funkcionirati i prije dolaska turskog investitora, onda su bile ogromne nade da će klub prodisati njegovim dolaskom. Barem su se navijači tome nadali.

Olgunov ulazak u klub nije bio samo u interesu onih koji su vjerovali njegovim obećanjima da će Čelik smjestiti u vrh bosanskohercegovačkog nogometa, već je bio i u interesu vladajućih struktura u gradu Zenici. Gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović znao je da bi Čelikov uspjeh pomogao i njemu pa je s Olgunom dogovorio da će grad vraćati značajan dio starih dugova.

Tu je već nastala "igra gluhih telefona". Vlast je vjerovala da Olgun zna što radi i očekivala je da će njena pomoć klubu u vidu mjesečnih uplata od oko 25 tisuća KM na ime poreznih dugova biti dovoljna da Čelik krene naprijed te da jednog dana vrati sve stare dugove i postane jedan od najjačih klubova u državi.

Međutim, Olgun je relativno brzo pokazao da ili neće ili ne može ulagati koliko je javnost mislila. Osim  podrške vlasti, potajno je očekivao i pomoć sponzora, odnosno cijelog grada. Problem je bio taj što je Kasumović do mjesta gradonačelnika stigao kao neovisni kandidat, a ne kao član neke od političkih stranaka. Tako je imao veliki broj protivnika koji su imali još veći broj tvrtki koje bi mogle sponzorirati klub, ali to nisu željele činiti.

Olgun je u klub ušao početkom 2018. godine kada je Čelik bio u zoni za ispadanje. Značajno je pojačao igrački kadar, ali klub nije uspio pobjeći iz zone za ispadanje i na pretposljednjem mjestu tablice okončao je sezonu. Ipak, nakon što je Nogometni savez BiH zbog dugovanja iz lige odlučio izbaciti banjalučki Borac, Čelik je zahvaljujući tome što je dobio licencu za nastup u Premijer ligi uspio ostati u natjecanju.

Bila je to prva Olgunova pobjeda kod Čelikovih navijača. Nada da će klub uspjeti u onome što je predsjednik najavljivao bila je još veća. Na krilima velikih obećanja i na veličini kluba, Olgun je uspijevao dovoditi zvučna imena u klub. Tako su u rosteru bili mnogobrojni igrači koji su osvajali Premijer ligu.

Međutim, kako je vrijeme odmicalo, svima je bilo sve jasnije da se ne događa ništa novo. Novca u klubu možda je bilo više, ali ne puno više, dok su plaće bile mnogo veće nego ranije. Kasnile su kao i prije te nisu isplaćivane u punom iznosu. Najveća razlika bila je ta što se sve bolje skrivalo od javnosti nego prije i što je postojala vjera da će Olgun ipak isplatiti sav novac jer bi igračima govorio kako ima određene administrativne probleme koji ga sprječavaju u isplatama obećanih sredstava.

Lažna nada koja je nestala dolaskom koronavirusa

Njegovim lažnim obećanjima pomoglo je to što je momčad u sezoni 2018/19. zamalo zauzela jedno od mjesta koje vodi u Europu. Istini za volju, i da su uspjeli zauzeti neko od tih mjesta, igrači su znali da Čelik zbog dugovanja ne može igrati kvalifikacije za europska natjecanja. Ipak, taj Čelikov skok na tablici u roku od samo godinu još bolje je sakrio sve probleme unutar kluba te tako produžio lažnu nadu. O tim problemima se pisalo i pričalo, stizale su i tužbe igrača koji su igrali u Olgunovoj eri, ali još uvijek je živjela priča o europskom Čeliku i izgradnji akademije.

U ovoj sezoni Čelik je krenuo odlično i nakon tri kola dijelio je prvo mjesto sa Sarajevom i Željezničarom. Nakon toga, pred krcatim Bilinim Poljem izgubio je derbi od Željezničara, a Olgun se nakon derbija hvalio da će igračima isplatiti premije iako su poraženi.

"Samo zato što su dali od sebe i izgubili, igračima ću dati premiju. Ja vjerujem da su uradili sve što je bilo u njihovoj moći. Ovo će možda biti prvi put da ekipa koja je izgubila primi premiju. Sutra je Bajram, ostavio sam obitelj i došao sam ovdje", izjavio je Olgun.

Kada momčad tako otvori sezonu i kada predsjednik to izjavi, lako je povjerovati da u klubu sve funkcionira kako treba. Međutim, igrači su bili željni plaća koje su znatno veće od premije za jednu utakmicu, ali tko će govoriti o problemima kada stvari izgledaju tako dobro? 

Koliko je ta izjava bila smiješna pokazalo se u narednom okršaju protiv Željezničara. Točnije, okršaju koji se nije desio jer Čelik u studenome 2019. godine nije odigrao susret protiv Željezničara. Dvoboj na Grbavici nije odigran jer Čelik nije ispunio obaveze prema bivšim igračima koji su tužili klub. Bila je to najveća sramota u klupskoj povijesti i odraz stanja u klubu koji je zbog toga kažnjen s oduzimanjem tri boda.

No, i nakon te sramote Olgun je na konferenciji za medije uspio smiriti situaciju te podsjetiti da s Čelikom ima velike planove.

"U svemu ima izlaz. Dva dana sam ovdje i toliko smo otkrili sakrivenih stvari, ali sada sam sve saznao i vidio i uradit ću što je potrebno. Sve je plaćeno i nemamo problema da igramo utakmicu", istakao je tada Oglun.

Što drugo očekivati u državi gdje poljoprivredna tvrtka kupuje respiratore?

Onda je točno u trenutku najveće rezultatske krize u posljednje dvije sezone i u vrijeme pandemije odlučio napustiti klub. Gori trenutak nije mogao odabrati. 

Iza njega ostalo je oko dva milijuna KM duga koji je nastao za vrijeme njegove vladavine, a ostala je i tužna slika travnjaka Bilinog Polja koji se nalazi u najgorem stanju u posljednjih nekoliko godina, jer klub nije obnovio ugovor s tvrtkom koja je održavala stadion na kojem reprezentacija Bosne i Hercegovine igra domaće utakmice.

Prilikom odlaska, putem videozapisa koji je trajao duže od pola sata obratio se javnosti. Krivio je ljude koje je on postavio u klub i kojima je dao potpunu vlast. Krivio je gradonačelnika. Krivio je trenere i igrače tvrdeći da su potpisivali ugovore za koje on nije znao, a po kojima zarađuju mnogo veće iznose od dogovorenih. Ispalo je da su ga varali, a da on nije znao što se događa.

Možda je najbolji odgovor na njegove tvrdnje izdao Sindikat profesionalnih nogometaša BiH koji je u svom priopćenju kazao da je Olgun bio upoznat s problemima i dugovima koji su nastali tijekom njegova mandata.

"Laž je govoriti da Olgun nije bio upoznat o svim djelima svojih suradnika. Između ostalog, članovi pravnog tima Sindikata su u proteklim mjesecima, gotovo na tjednoj bazi, imali dijalog s advokatima Olguna, kako bi ukazali na sva devijantna ponašanja pojedinaca, koje je postavio Olgun, a što će za posljedicu imati krajnje upitnu budućnost kluba", naveli su.

Sad više nije najvažnije pitanje o tome što je točno radio Olgun, nego što će biti s Čelikom. Klubu prijeti stečaj i zaista je teško pronaći drugo rješenje.

Sada se možemo vratiti na početak i onaj dio u kojem govorimo da je Čelik najbolji primjer stanja u bosanskohercegovačkom sportu i svega negativnog što se dešava u Bosni i Hercegovini. Bilo je toliko nepravilnosti u radu kluba i prije i za vrijeme Olguna, ali za to nitko nije odgovarao. Bilo je toliko laži i prevara i prije i poslije Olguna, ali o svemu se govori prekasno. 

Čak i kada se saznalo o svim problemima, krivci su opet daleko od ruke zakona. Uostalom, što drugo očekivati u državi u kojoj tvrtka koja se bavi uzgojem malina dobije 10,5 milijuna KM kako bi uvezla respiratore u BiH?

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara