INTER je prošle sezone donio veliku radost svojim navijačima, nakon što je prvi put poslije 2010. godine postao prvak Italije. No, zanos zbog velikog uspjeha brzo je zamijenjen velikim strahom da će se momčad raspasti poput kule od karata, posebno nakon što su vlasnici pitali igrače da oproste dvije plaće, a Antonio Conte odlučio napustiti klub.

Novo razočarenje stiglo je nakon što je klub odlučio prodati i Romelua Lukakua u Chelsea, iako je predsjednik Steven Zhang poručivao da poslije odlaska Achrafa Hakimija u PSG više neće puštati najbolje igrače. Sve je upućivalo na novi Interov pad i stidljivu borbu za četvrto mjesto, koje vodi u Ligu prvaka.

Izgledalo je kao raspad, ali Inter je i dalje vrlo jak

Ipak, stvari uopće ne izgledaju loše za Inter. Čak je potpuno pogrešno tvrditi da je klub bez šansi za osvajanje novog naslova. Na mjesto trenera je stigao izuzetno ambiciozni Simone Inzaghi, u rosteru su ostali svi bitni igrači, klupska kasa je napunjena za 175 milijuna od prodaje Lukakua i Hakimija, dok je na tri odlična igrača, Edina Džeku, Hakana Calhanoglua i Denzela Dumfriesa, potrošeno samo 12.5 milijuna eura, budući da su Džeko i Calhanoglu stigli bez odštete.

Inter sad najavljuje dolazak još jednog napadača, a to bi mogao biti Moise Kean, Duvan Zapata ili Wout Weghorst. Bilo tko od njih može ostaviti dubok trag i ako klub zadrži sve ostale bitne igrače, a trebao bi jer je već zaradio dovoljno novca, momčad će biti dovoljno kvalitetna da ponovno napadne naslov talijanskog prvaka.

U vrijeme koronavirusa, velikih dugovanja koji otežavaju rad klubu i navijačkog nezadovoljstva, Inter je odradio sjajan prijelazni rok. Bio je primoran prodati neke važne igrače kako bi zatvorio određene financijske nedostatke, promijenio je trenera i opet je spreman braniti titulu. 

Inter bi vjerojatno imao manje šanse da su njegovi rivali uložili više u svoje rostere, ali ni oni nisu značajno ulagali. Zato navijači aktualnog prvaka Italije nemaju previše razloga za brigu.

Situacija jest izgledala vrlo alarmantno kada je Conte nakon osvojene titule napustio trenersku klupu i svima dao do znanja da se klupske ambicije ne podudaraju s njegovima.

Sigurno je bilo zabrinjavajuće i čuti da klub ima dugovanja veća od 600 milijuna eura, da smanjuje godišnje plaće svojim igračima i da od njih traži da oproste plaće za dva mjeseca. Takve stvari jesu ukazivale na totalni raspad.

Vlasnici su posuđivali novac da prebrode krizu

Međutim, Inter nije bio u puno goroj situaciji nego brojni drugi klubovi širom Europe. Jednostavno, koronavirus je promijenio pravila igre i sve natjerao da smanje troškove. Vlasnici Intera su na krizu reagirali tako što su posudili 275 milijuna eura od Oaktree Capitala. Time su nastavili ispunjavati svoje obaveze, a naredni zadatak bio je zaraditi 75 milijuna eura na transferima, u čemu su već uspjeli.

Sad je pred Interom izazov da tijekom tri naredne godine vrati 340 milijuna eura Oaktreeu, jer godišnja kamata za posuđeni novac iznosi devet posto. No, to su problemi koje Inter može u hodu rješavati i, kako stvari stoje, oni neće utjecati na dodatne promjene u kadru.

Stoga, Inzaghi i njegova momčad se mogu potpuno fokusirati na travnjak, gdje novim uspjesima mogu ubrzati put svog kluba prema financijskoj stabilnosti.

Veliku ulogu u toj priči imat će upravo Inzaghi, koji iza sebe ima sjajan mandat u Laziju. Ako već sad kruže pitanja o tome može li on zamijeniti Contea i voditi ekipu od koje se očekuju stalna borba za titule, onda je dovoljno podsjetiti na njegov početak trenerske karijere u rimskom klubu.

Inzaghi je ponovno bio plan B, ali navikao je na takvu ulogu

Naime, Inter je računao da će Conte i ove sezone voditi klub pa je izvršni direktor Giuseppe Marotta pred kraj prošle sezone izjavio da klub ne razmišlja o planu B, jer postoji samo plan A, a to je da Conte vodi ekipu i u ovoj sezoni. Kasnije je Inter ipak morao posegnuti za planom B.

Međutim, činjenica da mijenja čovjeka u kojem je klub vidio jedino rješenje nije problem za Inzaghija. On se sa skoro identičnom situacijom susreo u Laziju pa opet pokazao koliko vrijedi. Rimski klub je 2015. godine na mjesto trenera doveo Marcela Bielsu, ali ovaj je samo dva dana nakon imenovanja dao otkaz. 

Argentinski stručnjak je još prije dolaska na mjesto trenera čelnicima kluba dao listu igrača koje želi dovesti u klub. Nakon što nijedno od tih imena nije stiglo na vrijeme, odlučio je raskinuti ugovor. Ne bi to bilo toliko čudno da do kraja prijelaznog roka nije ostalo skoro dva mjeseca, ali Bielsu to nije zanimalo.

Tako je Inzaghi dobio šansu u Laziju. Njemu nije smetalo što mu klub ranije nije dao ugovor, što pojačanja još nisu stigla i što je doveden nakon što je Bielsa dao otkaz. Nije mu smetalo što je klub tih dana bio glavna tema svjetskih medija zbog nimalo ugodnog događaja. Naprotiv, bio je sretan što će s ekipom proći cijele pripreme i tako dočekati novu sezonu.

Od tog ljeta 2016. godine do danas, Inzaghi je dva puta osvojio talijanski Superkup, jednom kup Italije i svaki put je izborio plasman u Europu, pri čemu je prošle sezone stigao do osmine finala Lige prvaka.

Zato njemu problemi koje ima Inter vjerojatno izgledaju smiješno i on se ne obazire na njih, već na momčad koju posjeduje, a ona je mnogo bolja od onog što je imao u Laziju. Uz sve to, Inzaghi preuzima momčad koja je titulu u Serie A osvojila igrajući u sustavu 3-5-2, koji koristi i Inzaghi.

Ovaj 45-godišnji stručnjak će na golu i dalje imati Samira Handanovića, a u obrani Alessandra Bastonija, Stefana de Vrija i Milana Škriniara. Ova četvorka je prošle sezone bila nezamjenjiva u Interu i primila je najmanje golova u prvenstvu (35).

Veliki prijatelji Džeko, Perišić i Kolarov mogu pomoći Interu da ponovno napadne naslov

Na mjestu lijevog bočnog ostao je hrvatski reprezentativac Ivan Perišić, dok će na drugoj strani igrati Dumfries, koji je stigao kao zamjena za Hakimija. Nizozemski bek je svoje kvalitete pokazao na Euru, gdje je u četiri utakmice zabio dva gola i zabilježio asistenciju, a njegova reprezentacija je također igrala u sustavu s tri igrača u obrani. Svojim igrama na Euru bio je vrlo blizu mjesta u najboljoj postavi prvenstva.

U veznom redu Intera ostali su još jedan hrvatski reprezentativac, Marcelo Brozović, i Nicolo Barella, a njima će se vjerojatno pridružiti Calhanoglu. U ovom dijelu terena Inter ima odličnu klupu, na kojoj se nalaze Roberto Gagliardini, Stefano Sensi, Matias Vecino i Arturo Vidal, ako ne napusti klub, a još uvijek nije poznato što će biti s Christianom Eriksenom, koji je imao srčani udar.

U vrhu napada tandem će činiti Džeko i Lautaro Martinez. Oni trenutno za zamjenu imaju Alexisa Sancheza, a vrlo je moguće da Inter dovede još jednog dokazanog napadača.

Dolazak kapetana Bosne i Hercegovine Džeke nije bitan samo zbog njegovog iskustva i dokazane kvalitete u najjačim europskim ligama, već i zbog atmosfere u svlačionici. Poznato je da su on, Perišić i Kolarov veliki prijatelji, koji će uz Brozovića činiti malu balkansku koloniju, što može samo pozitivno djelovati na ostatak momčadi.

Inter uz roster koji vrijedi 578 milijuna eura i dalje spada u sami vrh talijanskog nogometa, a skuplju momčad ima samo Juventus (609 milijuna eura). Napolijeva ekipa je za skoro 100 milijuna jeftinija od Interove, a Milanova čak 148 milijuna eura.

Možda jest izgledalo da je pred Interom novi pad nakon osvojene titule, ali klub u ovom trenutku ima puno pravo da ponovno napada naslov talijanskog prvaka. Odlasci Contea, Lukakua i Hakimija sigurno nisu bezazleni, jer se radi o izvanserijskom stručnjaku i igračima, ali Inter i dalje posjeduje ogroman trenerski i igrački potencijal.