OSIJEK je danas predstavio Portugalca Josea Bota (57) kao svog novog sportskog direktora. Boto je osam godina radio u Benfici kao šef skautske službe, a nakon toga je isti posao obavljao u Šahtaru iz Donjecka. Posljednji angažman imao je u grčkom PAOK-u, gdje se zadržao od 2021. do 2023. godine.

Ovu situaciju u Osijeku za Index je komentirao Dario Radaković, voditelj najpopularnije Osijekove navijačke Facebook stranice Bijelo-plava birtija.

DANAS je u gradu na Dravi gotovo pa prazničan dan! Neki navijači Osijeka otišli su i malo dalje pa su 11. siječnja prozvali Botovo i obilježili ga početkom nove klupske ere. Vjerujem da je malo koji navijač uopće mogao zamisliti da će sportski direktor ovakva renomea zamijeniti Ivicu Kuleševića, i to ravno 100 dana nakon njegove smjene.

Osijek je dobio više od običnog sportskog direktora

Jednostavno se moraš prvo uštipnuti, ali onda i zapitati kako to da je jedan Jose Boto od svih klubova izabrao baš naš NK Osijek. Jedan od odgovora svakako leži u činjenici da on voli izazove. Nedavno je bio gost u jednom portugalskom podcastu u kojem je izjavio da će se mnogi začuditi izborom njegovog budućeg kluba, no da je u tom klubu dobio ono što je želio - apsolutnu kontrolu u svim sferama. Navikli smo da je sportski direktor zadužen za odlaske i dolaske igrača te produživanje ugovora.

Jose Boto bit će puno više od toga. U ruke je dobio preustroj škole nogometa te brigu o manje-više svim bitnim segmentima u ustroju jednog kluba. Takvu slobodu rijetko je tko mogao ponuditi Joseu Botu.

Početkom godine sam na stranici proveo jednu anketu, a pitanje je bilo: koje su top 3 želje navijača NK Osijeka? U toj anketi sudjelovalo je nešto više od dvije tisuće navijača, a njeni rezultati dovoljno govore o trenutnom ambijentu i animozitetu navijača i Uprave. Kao najveću i najbitniju želju navijači su apostrofirali ostanak Ramona Miereza u klubu, odmah ispod toga, s doslovno samo nekoliko desetaka glasova manje, pozicionirana je želja za odlaskom Uprave (imenom i prezimenom Vladimira Čohara, Valentine Koprivnjak i Ferenca Sakalja), dok je na trećem mjestu upravo bio dolazak Josea Bota.

Začudo, gotovo trostruko manje navijača zaželjelo je osvajanje Rabuzinovog sunca od odlaska gore navedenog terceta iz klupskih prostorija. Mislim da taj podatak dovoljno govori o tome koliko je ljudima prekipjelo trpjeti konstantan nerad i neambicioznost. Kap je već odavno prelila čašu, a glas navijača postajao je sve jači i jači.

I zato smo došli do ove win-win situacije na relaciji NK Osijek - Jose Boto. Portugalac je dobio ono o čemu je oduvijek sanjao: odriješene ruke i sve potrebne alate da napravi nešto veliko. Ima velebnu Opus Arenu, najljepši stadion u ovom dijelu Europe, od kojeg može napraviti fantastični poligon u kojem će stasati talenti koje upravo on "nanjuši" i pronađe. Znamo kakvo je ovo naše podneblje; država smo koja je u zadnje četiri godine osvojila dvije medalje na najvećoj smotri - Svjetskom prvenstvu.

Vlasnik je konačno odlučio pojačati ulaganje

Što NK Osijek dobiva iz ove navedene win-win situacije? Puno toga. Pod prvo, cijeli renome jednog kluba se može doslovno preko noći preokrenuti dolaskom ovako zvučnog imena na izrazito bitnu poziciju. Kao drugo, očito je da je vlasnik Lorinc Meszaros konačno odlučio pojačati ulaganje svog kapitala te samim time ući u borbu za trofeje i europski iskorak. Kao treće, tercet Čohar - Koprivnjak - Sakalj konačno pronalazi svog Pedra, osobu kojoj će poput Nenada Bjelice povjeriti i sav svoj posao pa ako stvari ne krenu dobro, vjerojatno će "visjeti" Pedro, a ponovno i nažalost, ne oni.

Kako drugačije okarakterizirati vođenje našeg kluba u proteklom periodu osim kao katastrofalno? Imali smo u svojim rukama Marka Pjacu i Marca Pašalića, a obojica su, gle čuda, na kraju završila baš u Rijeci. Što reći na činjenicu da jedan Mile Škorić, klupski rekorder po broju nastupa, za medije izjavi da u trenucima dok nema klub, nema ni s kime razgovarati o eventualnom povratku u klub jer sportski direktor ne postoji, a nitko od ovog trojca taj "teret" ni slučajno ne bi prenio na sebe.

Takvih primjera ima koliko god želite, a ovaj zadnji je možda i najkomičniji. U trenucima kada se pregovara s potencijalnim pojačanjem Zybom i kada se dođe do cifre koja bi bila potrebna za ispunjenje transfera, čovjeku se tjedan dana nitko iz kluba ne javi jer su svi na godišnjem odmoru.

"Ili najbolje ili nikako"

Koji bi, u ovom slučaju, za navijače bio najbolji mogući scenarij? Upravi istječe mandat u lipnju ove godine, stoga se nadamo da će Boto vidjeti situaciju te u direktnoj komunikaciji s vlasnikom kluba možda ponuditi neku svoju alternativu i svoje ljude na tim pozicijama, ili će jednostavno od početka svog mandata totalno minimalizirati relevantnost tih ljudi. Uostalom, Botina poslovica je "ili najbolje ili nikako", što definitivno nije u skladu s onim što su čelnici prezentirali do sada.

U Osijeku je ponovno zavladao optimizam. Boto je ona slamka spasa iliti svjetlo na kraju tunela. Pokazatelj da ipak nismo tek tamo neki prosječni klub koji se zadovoljava mrvicama i pretkolima u europskim natjecanjima. Nadamo se da je ovo početak nove ere u kojoj ćemo imati puno više veselja, a manje drame, pesimizma i obračuna s klupskom vrhuškom.