OTKAKO je prije 27 godina osnovana Premier League, šest klubova osvajalo je naslove prvaka medijski najatraktivnijeg nacionalnog prvenstva na svijetu.

Ali kada pet od tih klubova (Chelsea, Manchester City, Arsenal, Blackburn, Leicester) udruži svoje titule, imaju ih 14, samo jednu više od onog šestog, Manchester Uniteda, koji je čak 13 puta bio prvak Engleske u eri Premiershipa. 

Posljednjih pet godina Unitedu je engleski naslov nedostižan, a ni ove sezone situacija nije ništa bolja. Jasno je već sad da United neće biti prvak, a pitanje je i hoće li kroz Premiership osigurati Ligu prvaka. 

Ole Gunnar Solskjaer će biti samo jedan u nizu trenera čiji će mandat završiti otkazom od odlaska sir Alexa Fergusona 2013. godine. Nakon njega su se kao treneri Uniteda oprobali David Moyes, Louis van Gaal i Jose Mourinho, a svaki od njih dobio je otkaz.

Problem nije trener

Kada klub promijeni toliko trenera, a rezultati i dalje pate, logično je postaviti pitanje je li problem negdje drugdje i je li moguće da je odgovoran netko iznad trenera. Navijači Uniteda su to pitanje postavili i uvjereni su da su za rezultatsku krizu kluba odgovorni Ed Woodward kao glavni operativac te obitelj Glazer kao vlasnici. 

Unitedu, dakle, novi trener gotovo sigurno ne bi donio veliku promjenu u rezultatima. Klubu treba temeljita promjena sportske politike i preraspodjela odlučujućih funkcija u klupskoj hijerarhiji. Upravo tu u priču ulazi Ralf Rangnick, njemački trener koji je u nedavnom intervjuu za The Guardian razmislio o tome da preuzme United. 

Rangnick je trener koji je svojim utjecajem na razvoj nogometne taktike, ali i na hijerarhijske odnose u klubovima, oblikovao brojne trenere u Njemačkoj i donio važne promjene u tamošnji nogomet. Izmijenio je način na koji se pravi hijerarhija u nogometnim klubovima među ljudima koji donose najvažnije odluke. Točnije, izmislio je potpuno novu funkciju, onu čovjeka zaduženog za sport i razvoj. 

To je uspio dok je radio kao "kućepazitelj" u Red Bullovim momčadima stacioniranima u New Yorku i Sao Paulu, a brazilska filijala već je napravila golem napredak pod njegovom palicom i korak je od promocije u prvi razred brazilskog nogometa. 

Svjestan je što bi ga dočekalo u Unitedu

Novinar Guardiana pitao je Rangnicka bi li volio preuzeti Manchester United, a Rangnick je na to dao opširan odgovor kroz koji je objasnio svoje zahtjeve, ali i Unitedove probleme. 

"Sretan sam tu gdje jesam, ali ako bi neki klub i htio pregovarati sa mnom, moje pitanje bi bilo: Mogu li ja biti netko tko će imati pravo utjecaja na sva područja kluba vezana za razvoj nogometaša? Ako nije tako, taj klub dobiva samo pola onoga što mu ja mogu dati", rekao je pa dodao:

"Uvijek je teško krenuti ispočetka nakon nekoga kao što je sir Alex Ferguson, koji je dugo nizao uspjehe, a još je teže kad stalno mijenjaš trenere. Svakom promjenom trenera mijenja se identitet kluba, a to onda negativno utječe na razvoj kluba na sportskom planu. Kad pogledate novac koji je United imao na raspolaganju u posljednjih pet godina, jasno je da je postigao premalo. Nije slučajno da Liverpool i City dominiraju ligom, to su klubovi koji imaju svoj identitet i razvijen sportski plan", zaključio je Rangnick.

United zbilja troši previše, najbolji indikator su plaće

Rangnick je u pravu, usprkos najgorem ulasku u sezonu u posljednjih 30 godina, Manchester United na plaće igrača troši najviše od svih klubova iz elitnog razreda engleskog nogometa.

Prema financijskim podacima koje je objavio švicarski blog o nogometnim financijama i ekonomiji Swiss Ramble, Crveni vragovi će u ovoj godini na plaće igrača potrošiti čak 377 milijuna eura. To je 40 milijuna eura više nego u 2018. godini te čak 77 milijuna više u odnosu na 2017. godinu. Zanimljivo, prije samo devet godina United je na plaće igrača potrošio samo 150 milijuna eura.

Najveću plaću na Old Traffordu ima španjolski vratar David de Gea koji je nedavno potpisao novi ugovor na 426.000 eura tjedno, dok Paul Pogba ima tjednu plaću od 329.000 eura. Dakle, dva najplaćenija igrača kluba su vratar i veznjak od kojih se najviše očekuje, a čija je forma već drugu sezonu u konstantnom padu i ne izgleda kao da će krenuti prema gore. 

Čovjek za provođenje revolucije

Prošle sezone Rangnick je bio najvažniji čovjek RB Leipziga, radio je kao sportski direktor i kao trener, a pod njegovim vodstvom Leipzig je završio treći u Bundesligi i igrao finale njemačkog DFB Pokala. 

"To je funkcioniralo samo zato što su igrači koji su me dočekali u ekipi bili oni koje sam doveo kao sportski direktor, već smo imali postojeću vezu, ne bi bilo moguće dulje vrijeme obnašati obje funkcije", rekao je Rangnick u nedavnom intervjuu za The Guardian.

Naglasio je i kako za njega uloga sportskog direktora znači nadzor nad prvom momčadi, nogometnom akademijom, timom liječnika i skautskom službom.

"Gledamo na to kao na slagalicu od 500 komada, a naš zadatak je da svaki komadić slagalice bude takav da pomaže igračima da napreduju. Moramo pomagati svakom individualcu ako želimo da klub kao cjelina funkcionira."

Preporodio dva Red Bullova kluba

Mnogi mu pripisuju i velik dio zasluga za SP 2014. na kojem je Njemačka postala prvak, a nova sezona Bundeslige nazvana je Rangnickliga jer su treneri pet od šest najboljih ekipa u Njemačkoj učili od Rangnicka. 

Rangnick s ponosom gleda na vrijeme koje je proveo u Leipzigu i Red Bull Salzburgu, iz kojeg je otišao 2015. godine. Leipzig je bio u četvrtoj ligi prije njegova dolaska, a sada je izazivač za titulu u Bundesligi. Salzburg ruši rekorde u Austriji s 46 pogodaka u 10 utakmica, a sjajno je krenuo i u Ligi prvaka. 

"Možemo vidjeti gdje su ti klubovi danas i reći da smo u pravo vrijeme donijeli prave odluke. Zbog toga se osjećam sjajno", tvrdi Rangnick i dodaje da mu je jasno da se nekim klubovima teško odreći tradicionalnog ustroja koji imaju.

Unitedu ne trebaju novi igrači ni novi treneri

Upravo ti potezi o kojima Rangnick govori su ono što treba Manchester Unitedu jer sve drugo u Engleskoj su već probali. Promijenili su četiri trenera, a čini se da će ove sezone promijeniti i petog. Od odlaska sir Alexa Fergusona potrošili su gotovo milijardu eura na pojačanja, ali ni to im nije donijelo povratak u vrh engleskog i europskog nogometa. 

Ostalo im je ono što nisu probali, a to je temeljita promjena sportske i transferne politike koju će provesti netko tko je za to stručan. Ed Woodward je vjerojatno najbolji čovjek na svijetu kojem je United mogao u ruke dati svoj marketinški dio kluba, što pokazuje podatak da United ruši rekorde u zaradi i rastu klupskog budžeta unatoč nikad lošijim rezultatima.

Problem nastaje kad Woodward, koji nije sportski djelatnik nego biznismen, mora donositi odluke za koje nije kompetentan. Do toga dolazi zato što Unitedu u hijerarhiji nedostaje upravo uloga koju je Rangnick izmislio.

Kad bi Glazeri doveli Rangnicka i njemu delegirali dio za koji je stručan, a Woodwardu prepustili samo marketinški dio vođenja kluba, United bi mogao računati da će kroz dogledno vrijeme doživjeti rast i vratiti se u elitu. Sve dok je situacija ovakva, bez jasnog plana i sa stalnim promjenama trenera kao potezima kojima se gasi vatra u navijačkoj bazi, United se ne može nadati ničemu.