Ovo je najveća sportska pravda
Foto: Drago Sopta / Cropix
IZRAZ njegovog lica otkrivao je sportaša kakav je rijetko rađa. Uz stazu u Lenzerheideu natiskalo se deset i pol tisuća navijača, skijaški autoriteti došli su mu do poda skinuti kapu. No, Ivica Kostelić emitirao je miks ljutnje i razočaranja, djelovao je tužan i dalek. Ne, nisu se emocije ispraznile, koliko god da se potrošio tijekom šesomjesečnog drila Svjetskog kupa, već je Ivica Kostelić negodovao zbog jedne loše slalomske vožnje... Jedne, od 35 utrka koliko je vozio ove sezone. Kakav tip! Bio je to posljednji slalom 45. izdanja Svjetskog kupa, održan na rubu regularnosti i rezultat gotovo da nas nije zanimao nakon svega što smo od Kostelića vidjeli ove sezone. A vidjeli smo nešto na rubu stvarnosti.
Vidjeli smo i kako je usađen takav stav, kada je Gips progovorio o "kontroverznosti današnjeg dana, jer kako slaviti pobjedu, kada je slalom bio ispod Ivičine razine".
Pukli su pod pritiskom Grange i Myhrer, jedini koji su pritisakli Ivicu u utrci za slalomskim globusom. Francuz se spteljao već nakon prvih vrata, nizao grešku za greškom, i na poslijetku izletio sa staze. Myhreru je ostala teorija, ali i ona se rasplinula u drugoj vožnji. Postalo je jasno da će unatoč lošem vremenu (18. mjesto, bez osvojenog boda) Ivica Kostelić položiti ruke na još jednu nagradu. Pobjedu je, ako je to nekome bitno, odnio Talijan Razzoli, ispred Matta i Neureuthera. A Ivici se osmijeh omaknuo tek kada je mala kristalna kugla dopremljena do hrvatske delegacije. Eksplodirao je, međutim, kada je krenula hrvatska himna. 478 bodova Kostelić, 442 boda Grange. I ono bitnije - 1356 bodova Kostelića za jednu od uvjerljivijih pobjeda u Svjetskom kupu. Ušao je onu kategoriju sportaša za koje vam jednostavno nedostaje riječi. Kolega je imao vrlo zgodan pokušaj, kada je Kostelićevu ukupnu pobjedu nazvao najvećom sportskom pravdom. Vjerojatno je i to premalo s obzirom na sve što je Ivica u karijeri pobijedio.
Jesu li mu u trenutku u kojem je u ruke primio veliki globus kroz glavu prolazile scene iz baselske klinike koja je postala drugi dom, je li razmišljao o padu u Innerkremsu, o sedam operacija koljena lijeve noge, o propuštenim utrkama i bolnim oporavcima? Je li se sjetio Schladminga 2004. godine, kada su ligamenti opet popustili, ili dana kada je 2009. godine u Kitzbuehelu preuzeo vodstvo u Svjetskom kupu, ali je morao potpisati poraz, ovaj put zbog ozljede leđa? Plakao je kada je na postolju uzeo tu veliku kristalnu kuglu, do koje mogu samo najveći. A sigurno je samo jedno - sjetio se Gipsa, čovjeka koji je imao - ideju. I ništa više. Danas u vitrini ima četiri velika kristalna globusa. I kao što je Ivica govorio u trenucima dok mu je bilo najteže, "nikada se neću predati".
"Ovo nije bio cilj, već misija", "bildao" se svaki put kada se trebao vratiti na stazu.
Zbog ozljeda je od 2002-2006. godine vozio samo tehničke discipline, iako je na početku karijere bio "brzanac". Niti u najtežim trenucima nije ocu dao za pravo - znao je da će jednog dana biti kompletan, dostojan borbe za ono pravo - veliki globus.
"Ne znam što reći u ovim trenucima. Naviru mi sjećanja iz starih dana, sjećam se jedne dvorane u kojoj smo prolijevali znoj. Sjećam se mnogih dobrih i loših trenutaka, prijatelja, svih onih mjesta na kojima sam trenirao. Kroz glavu mi prolaze slike stijena na Mljetu, mojih ledenjaka, ali da, i baselske bolnice. Sve to izlazi na površinu. Definitivno u životu nisam imao ono što su imala druga djeca, ali nisu ni oni imalo ponešto što sam ja imao. Jedan mladi skijaš povlaštena je osoba, jer može juriti 100 km/h već sa osam godina. Uživao sam u prirodi, otvorenim prostorima i dubokom snijegu. Sjećam se da mi je to nadomjestilo i kino i proslave rođendana"
"Da, sjećam se i Chamonixa, najdraže pobjede ove sezone, jer je uz mene na superkombinacijskom postolju bio i Natko, a Tin i Dalibor uzeli su bodove. Prava momčadska pobjeda"
Sjeća se Ivica, jasno, i čudesnog siječnja, tempirane žetve bodova nakon koje smo mogli početi sanjati.
"Tour de Fance odlučuje se na brdskim etapama. Tako je ove godine bilo i u Svjetskom kupu. Siječanj donosi najviše utrka, i to onih najtežih. Tko izađe kao pobjednik, do kraja ostaje na vrhu. Da, bilo je teško. Nekad teško, nekad lijepo, ali čini mi se, više lijepo"
Zvuči nekako prejednostavno, čini se da i Ivici fali riječi. No, djela su tu, kristalna i opipljiva. Djela koja su promijenila svijet sporta, a pomalo, i svakoga od nas.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati