POVIJEST se ponovila nakon 17 godina. Opet rukomet, opet veliko natjecanje i opet slavlje hrvatskih rukometaša u polufinalu nakon produžetaka. Tada Španjolska, a sada Norveška, uz isti scenarij, deja vu - maratonsku pobjedu Hrvatske.

Bila je to najluđa i najvažnija pobjeda u povijesti hrvatskog rukometa.

Tada je u Lisabonu Hrvatska, u polufinalu Svjetskog prvenstva, nakon dva produžetka srušila Španjolsku 39:37, protiv koje će u nedjelju od 16:30 igrati finale Europskog prvenstva. Jedna od najvećih rukometnih utakmica odigrana je 1. veljače 2003. godine. Lino Červar vodio je reprezentaciju koja je godinu dana ranije bila posljednja na Euru te porazom od Argentine započela SP, a onda krenula rušiti sve redom.

No u polufinalu je na suprotnom dijelu terena stajala strašna Španjolska. Igrao je slavni Talant Dušebajev, čiji sin Alex će se ovog puta u finalu boriti s Hrvatskom za titulu. Također, tada su Španjolci vodili šest razlike, baš kao i prije tri dana u posljednjoj utakmici skupine na Euru, ali se Hrvatska uspjela vratiti, a rukometna bitka otišla u produžetke. 

Enric Masip bio je nerješiva enigma za sjajnu hrvatsku obranu, ali su na drugoj strani redom zabijali Džomba, Goluža, Lacković, Balić, a Šola dodao obrane koje su psihički lomile Crvenu furiju sve do promašaja Romera u samom finišu i gola Kaleba za konačnih 39:37.

Te noći stvorena je šampionska generacija Hrvatske, koja je probila sve barijere, a samo dan kasnije u velikom finalu razbila je Njemačku 34:31 te senzacionalno postala svjetski prvak u rukometu, s tim da je istovremeno bila službeno posljednja ekipa s Eura. 

Sada, 17 godina kasnije, preslikana utakmica odigrana je u Stockholmu. S druge strane terena bila je Norveška, koja je, poput Španjolaca u Lisabonu, imala brojniju podršku s tribina zbog blizine. No ni njoj nije to pomoglo u noći kada je hrvatski rukomet opet kroz trnje i produžetke uskrsnuo.

Šego i Ašanin pretvorili su se u Šolu, Marić i Musa postali su Jović i Sulić, Duvnjak je bio Balić, a Karačić Lacković. Naravno, opet uz Červara pokraj aut-linije, za novu čudesnu pobjedu 29:28 na gotovo preslikan, dramatičan način. Tijekom utakmice protiv Norvežana mnogi su se vjerojatno prisjetili tog dvoboja protiv Španjolske, a da nije bilo te 2003. godine, teško bi se ponovila povijest i u Stockholmu 2020. 

Kao i tada, Hrvatska je na turnir otišla tiho, a potom probila vlastite granice uoči finala. Nijemci 2003. već sljedećeg dana nisu imali nikakve šanse, a sada su tu Španjolci, koji su preživjeli onu vratnicu Duvnjaka prije tri dana, a u nedjelju će protiv sebe imati još jači i motiviraniji uragan, kojem je preostao još samo jedan jedini korak do toliko čekanog prvog europskog zlata.