DINAMO griješi. Trenutačno ne postoji previše Dinamovih navijača koji su pretjerano zadovoljni stanjem u klubu. Zvonimir Boban, kao frontmen vladajuće garniture, griješi tamo gdje se nismo nadali. Višemjesečna sapunica s Kovačevićem, slabo i ofrlje odrađen prijelazni rok i skandalozno loše postupanje u priči Novi Maksimir, potezi su koji zaslužuju palac dolje.

Uz sve navedene, a i još puno onih nenavedenih grešaka, atmosfera koja se stvara oko kluba postala je neizdrživo toksična. Zdrava kritika nije samo prihvatljiva, nego i poželjna. I mediji i navijači moraju biti korektiv bilo kakvoj vrsti vlasti, pa tako i onoj klupskoj. Ali ovo što se zadnjih nekoliko dana događa oko Dinama je poziv na javni linč i sječu glava.

Boban po novom više nije diktator, nego lutka na upravljanje zločestog Alberta

Otkad je preuzeo uzde Dinama, Zvonimir Boban je bio ili tip kojem ste se divili jer ste ga čekali desetljećima, ili crvena krpa jer je dolazak karizmatičnog kapetana bio pečat na Pandorinu kutiju iz koje su povremeno voljeli izgmizati duhovi mračne maksimirske prošlosti.

Od priče da se u Maksimiru ni WC papir ne kupuje bez predsjednikova amena, došli smo u sasvim novu stvarnost. Onu u kojoj je Albert Capellas apsolutni vođa kluba koji Zvonu vrti oko malog prsta. Stranac je u Maksimiru uvijek idealna meta.

Nema svoju vojsku poslušnika, ne održava prijateljske odnose s ljudima koji godinama žive od informacija iz kluba i ne zanima ga čiji sin mora igrati u prvoj momčadi. Ne dijeli ekskluzive, ne podilazi novinarima i ne razmišlja previše o tome kome će se zamjeriti. Upravo zato ga je najlakše pretvoriti u problem.

Capellas nema zaleđe, nema svoje ljude u medijima i ne pripada nijednom od interesnih krugova koji su se godinama motali oko Maksimira. Zato je zahvalna meta. Na njega se može svaliti gotovo sve, a da pritom nitko ne mora ponuditi nijedan dokaz. Na kraju krajeva, Capellas se ni ne može braniti protiv pučkih tribuna koji raspolažu informacijama iz "najviših maksimirskih krugova", iako nikad ne navedu o kome je riječ.

Do jučer je za sve bio kriv Boban, čovjek koji sam odlučuje o svemu. Danas je kriv Capellas, koji navodno odlučuje umjesto njega. Nije važno tko je meta, nego koliko štete može nanijeti aktualnoj vlasti u Dinamu. A kad je to jedini kriterij, istina lako postane sporedna.

Uostalom, Capellas je direktor nogometa u Dinamu, a ne Bobanov prijatelj s tribine. Ne samo da je normalno nego mu je i posao sudjelovati u skautiranju igrača, predlaganju trenera i donošenju sportskih odluka. Zato je i doveden.

Ako njegove procjene i odluke budu loše, za njih će morati odgovarati. U konačnici i vlastitim poslom. Ali predstavljati samo njegovo sudjelovanje u tim procesima kao nekakvo zakulisno preuzimanje kluba naprosto je besmisleno.

Potpuna laž o Almeni

Danas se tako u dijelu medija proširila laž o navodnom incidentu s Almenom. Prema toj verziji, Kovačević je navodno zbog nediscipline potjerao Almenu s treninga. U tom trenutku je nastupio Capellas, koji je treneru Dinama lupio veto na takvu odluku i Almena je vraćen u momčad.

Apsolutno ništa od toga se nije dogodilo. Niti je Almena bio potjeran, niti Capellas može narediti treneru da u momčad vrati igrača koji se ogriješi o pravila klupske discipline. Nije se dogodilo ništa slično zbog čega je čitava situacija možda krivo interpretirana.

Sve je bila potpuna laž. Da stvari budu bolje, dan nakon navodnog izbacivanja s treninga, Mario Kovačević je u igru, kad je lovio rezultat, ubacio baš tog Almenu. 

Potraga za trenerom pretvorila se u cirkus

Naravno da je potraga za novim trenerom Dinama idealan teren za medijske špekulacije. Očekivano je da se u takvim situacijama licitira imenima, da informacije cure na sve strane i da se stvara napetost.

U javnost su se plasirala imena ljudi koji ni u teoriji ne bi mogli dobiti posao u Dinamu kojim upravljaju Proljećari. A onda je u cijelu priču uskočio Alex Haditaghi, vlasnik poljskog Pogona, koji je ustvrdio da ga zbog trenera Oscara Garcíje kontaktiraju i Boban i ljudi povezani sa Zdravkom Mamićem.

Teško je povjerovati da je spominjanje Mamića bilo slučajno. Haditaghi je očito znao kakvu će eksploziju izazvati njegovo ime u kontekstu Dinama i koliko će time dodatno zagaditi ionako otrovnu atmosferu. Čak i ako je samo želio zaštititi svojeg trenera, teško je zamisliti učinkovitiji način da cijelu priču pretvori u cirkus.

Mediji imaju pravo špekulirati, pogriješiti i dobiti krivu informaciju. Ali postoji razlika između novinarske pogreške i nekritičkog prenošenja svake besmislice koja će proizvesti još malo kaosa. Neka razina i profesionalne etike i razuma ipak mora postojati.

Boban zaslužuje kritike, ali ovo više nema veze s kritikama

Boban je napravio dovoljno pogrešaka da ga se ima za što kritizirati. Dinamova sportska politika ne donosi očekivane rezultate, a možda je još veći problem što javnosti nije ponudio odgovore na pitanja koja se gomilaju mjesecima. Komunikacija iz kluba gotovo da ne postoji, a takva šutnja samo ostavlja prostor za špekulacije i dodatno nepovjerenje.

Jedno je propitivati nečiji rad, pa i tražiti smjenu zbog loših rezultata, a sasvim drugo izmišljati afere kako bi se stvorio dojam skupine paćenika da je, eto, ova vlast ista kao i sve prethodne. Nije i nikad neće biti.

Koliko je situacija otišla daleko, najbolje pokazuje priča o navodnom Bobanovu nećaku koji radi u talijanskom arhitektonskom uredu zaslužnom za pobjedničko rješenje novog Maksimira. Potpuna izmišljotina koja se proširila toliko da se morao javiti pravi Bobanov nećak i objasniti da čovjek iz te priče uopće ne postoji.

To je možda i najbolja slika svega što se danas događa oko Dinama. Boban i Capellas više se ne prozivaju samo zbog stvarnih pogrešaka. Ili se zbog takvih ne prozivaju uopće. Na temelju nikakvih informacija iz nikakvih izvora kreiraju se birtijaške priče koje im crtaju metu na leđima.

A kad se jednom nacrta meta, više nije važno tko je u pravu, tko laže, a tko govori istinu. Važno je samo da se nastavi pucati. I da na kraju, po mogućnosti, ne ostane ništa od onih koji su se usudili preuzeti Dinamo.