SERIE A

Pakao, mržnja, vječni oprost i pobjeda života neuništivog napuljskog sina

Pakao, mržnja, vječni oprost i pobjeda života neuništivog napuljskog sina
Foto: EPA-EFE

BOLAN krik i jecaji zbog teške ozljede ligamenata desnog koljena zaustavile su eksploziju karijere tada 27-godišnjeg Juventusovog centarfora Fabija Quagliarelle.

Bio je to 11. siječanj 2011., utakmica u nepopularnom terminu od 12:30 na torinskom Comunaleu protiv Parme.

Među prvima nesretnom je Napolitancu u pomoć stigao kapetan Alessandro Del Piero koji je i sam desetak godina ranije prošao sličan pakao. Pokušao ga je smiriti i utješiti.

Nije išlo. Fabio je ležao uplakan, sezona mu je bila gotova, a život izvan terena u kaosu. 

Quagliarella se vratio sljedećeg ljeta, no nikad više nije uhvatio razinu igara do te nesretne treće minute utakmice s Parmom.

Nogomet života u 36. godini

Sve do ove sezone u kojoj igra nogomet života u 36. ljetu, kada više nema nikakvih problema.

Napolitanac iz Sampdorije zabio je 21 gol, dva više od Juventusovog Cristiana Ronalda, a na njegove fantastične golove nije ostao imun ni talijanski izbornik Roberto Mancini koji ga je pozvao u reprezentaciju.

Fabio se ove sezone poigrava golovima u poslovično za napadače teškom Calciju - zabija petom, poluškaricama, zabija bombe iz daljine koje su mu specijalnost tijekom karijere.

Dobro je poznata priča da su ga navijači Napolija zamrzili zbog prelaska u Juventus prije devet godina. Na sjeveru je osvojio tri titule. Napulju se to gadilo gledati.

Jug Italije ga zamrzio zbog bijega na sjever. Bježao je iz straha za život

Svaki idući put kad bi posjetio San Paolo dobivao bi žestoke zvižduke i uvrede jer neopisiv je antagonizam u Italiji između juga i sjevera, a Fabio, njihov sin, pribjegao je na krivu stranu. 

Klub svog života nije napustio zbog nogometnih razloga jer da se njega pitalo, ostao bi tamo do kraja karijere.

Ona ozljeda protiv Parme čini se kao nikakav peh u usporedbi s načinom na koji je zloglasni policajac Raffaele Piccolo ušao u njegov život.

Na preporuku prijatelja Quagliarella je angažirao Piccola, inače računalnog stručnjaka, da mu sredi neke računalne probleme.

Pozvao ga je doma, a uskoro su na Fabiovu adresu od nepoznate osobe počele stizati prijetnje kako će mu uništiti karijeru. Bilo je to i ucjenjivačkih poruka gdje je optuživan za prikupljanje dječje pornografije i uživanje narkotika.

Taj je ucjenjivač prilično uvjerljivo djelovao, Quagliarelli su stizale i prijetnje smrću uz poruku da će mu pucati u glavu ili bombom mu raznijeti kuću. Na jednoj fotografiji koja je nogometašu stigla nalazio se njegov lik s lijesom.

Morbidne i bolesne prijetnje stizale do obitelji. Otac sve razotkrio

Quagliarella se uplašio da iza svega stoji mafija i odlučio se obratiti jedinom čovjeku kojem je vjerovao. Policajcu Raffaelu Piccolu. Prijetnje su se zatim pojačale i stizale čak do članova njegove obitelji te na klupsku adresu. 

Otac Vittorio posumnjao je u Piccolov integritet i otišao u policijsku postaju provjeriti što to policija čini u slučaju njegova sina. Saznao je da ne postoji baš nikakav slučaj.

Ucjene i prijetnje koje je Quagliarella primao dugo vremena nikada nisu bile prijavljene policiji. Ubrzo je Piccolo uhićen zbog ucjene. Osuđen je na četiri i pol godine zatvora.

Sve vrijeme Quagliarella je šutio. Mogao je koristiti svoju slavu i publicitet te puniti naslovnice svojom pričom kako bi se, ako ništa drugo, spasio gnjeva navijača kluba za koji živi.

Umjesto toga, tiho je prešao u Juventus i svjesno riskirao dodatne probleme.

Vječni oprost Napolijevih navijača zbog kojih je u gradu morao sakrivati lice

Za to vrijeme je bio siguran u pravdu, da će jednoga dana čiste savjesti ispričati svoju priču. Uspio je, po okončanju slučaja i zatvaranja Piccola, ispovjedio se talijanskim medijima do detalja.

"U paklu kojem si živio, pokazao si nevjerojatno dostojanstvo. Fabio, sine našeg grada, dođi da te opet zagrlimo", pisalo je na transparentu koji su izvjesili navijači Napolija na utakmici protiv Sampdorije, sedam godina nakon što je napustio klub. 

San Paolo je jedino mjesto gdje Quagliarellino srce pripada. Pravdu je dočekao i od navijača dobio vječni oprost. Iako mu se nije imalo što oprostiti.

"Navijači koji su me obožavali osjećali su se izdanima, ali nisu znali pravi razlog zbog kojeg sam otišao.

Godinama kasnije, kada bih se vraćao u Napulj, gradom sam hodao pokrivenog lica", jedna je od najzvučnijih izjava iz njegove ispovijesti pakla iz kojeg je izašao kao pobjednik.

Pobjednik u toj mjeri da je na posljednje gostovanje na San Paolo stigao s rekordnim nizom. Naime, Quagliarella je do 13. veljače imao niz od 11 utakmica Serie A u kojima je zabio barem jedan gol.

Srušio je i rekord legendarnog Gabriela Batistute iz 1994., a niz mu je stao baš u - Napulju.

Svom klubu taj dan nije zabio, no to je za njega sporedna stvar.

San Paolo je taj dan ponovno zapljeskao sinu svog grada i prigrlio ga još jednom, kao te 2017.

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara