ČIJI GOD da ste bili navijač u spektakularnom finalu ovogodišnjeg Wimbledona, taj meč između Novaka Đokovića i Rogera Federera (7:6, 1:6, 7:6, 4:6, 13:12) ostat će zapamćen kao jedan od najboljih mečeva u povijesti tenisa.

Teško je uopće opisati što su sve Novak i Roger radili na centralnom terenu Wimbledona. U pet sati rapsodije zajedno su pogodili 148 winnera, odigrali barem deset nezaboravnih poena, a njihova epska borba ne silazi s naslovnica svih svjetskih medija. Naravno, meč je gledao i trofejni hrvatski trener Nikola Pilić koji je bio oduševljen kao i svi mi.

“Ma, veličanstveno. Žao mi je što je netko morao izgubiti, jer ako je neki meč trebao imati dva pobjednika, onda je to bio taj. To su dvoje ljudi koji igraju najbolji tenis na svijetu. Nagledao sam se teniskih mečeva u životu i ovo je možda i najbolji. Ako mogu nekome tu išta zamjeriti, onda bih rekao da je Novak slabo servirao, ali je s osnovne linije bio fantastičan. A Federer… Mislim da nikad u karijeri nije igrao takav bekend. Bio je to baš predivan meč”, rekao nam je dobro raspoloženi Pilić.

Novak može prestići Federera

Odmah nakon završetka finala krenule su rasprave o tome koji je od njih dvojice najbolji u povijesti. Roger Federer je dugo slovio za nedodirljivog kralja tenisa, no Đokovićevi rezultati na Grand Slamovima, ali i u finalima protiv Federera i Nadala, objektivni su argumenti u korist Srbina.

“Ja sam navijao za Novaka jer je on bio moj igrač, ali imam golemi respekt za Federera. Mislim da je teško izvesti nekakav zaključak u toj raspravi. Pogledajmo Federera. Čovjek ima 20 Grand Slamova, najviše tjedana je bio na broju jedan, najviše finala, više naslova od konkurenata, a sve to s 37 godina. To je nevjerojatno. S druge strane, kad igra tenis u svojoj šestoj brzini, Đoković je najbolji igrač na svijetu. Kad pogledate njegov međusobni omjer s Nadalom i Federerom, u plusu je s obojicom što je impresivno. Izjednači li se s Federerom po broju titula, onda bismo mogli govoriti da je najveći u povijesti. Novak ima pet godina manje i ako bude zdrav, mislim da može prestići Rogera, ali morat ćemo za to pričekati. Ne bih nekim komentarom želio povrijediti ni jednog iz velike trojke”, kaže Pilić.

Pritisnuli smo ga da ipak presudi…

“Novak je najbolji na betonu, Rafa na zemlji, a Federer može igrati gdje hoće. To svi znaju. Evo, ako baš inzistirate, Roger igra najljepši, a Novak najbolji tenis. Mislim da je tako najbolje reći”, odlučio je Pilić.

U karijeri je radio s jako puno velikih igrača, a na njegovoj akademiji je od 13. do 17. godine bio upravo Novak Đoković. Srpski tenisač najvažnije formativne godine proveo je upravo pod Pilićevim vodstvom.

“Kad je došao s 13 godina, nisam imao pojma da bi mogao biti vrhunski igrač, a kamoli broj jedan. U toj dobi nitko ni za koga ne može reći da će biti najbolji na svijetu. Tako sam se zaletio s onim Gulbisom kad je imao 16 godina i rekao da će biti top 10 igrač pa sam čekao do njegove 26. godine. No Novak me od prvog dana fascinirao svojom osobnošću koju ima i danas. Bio je fantastično dijete, inteligentno, pametno, dobro i, što je najvažnije, zahvalno. Moja supruga ga je obožavala i jako cijenila jer se ponašao kao pravi momak”, otkrio nam je Pilić koji je ubrzo vidio o kakvom se potencijalu radi:

“Strašno puno smo radili. Kad je došao, nije znao ni servis ni volej, mijenjali smo i grif, ali je imao neizmjernu želju za učenjem. Kad je imao 15 godina, znao sam da će biti pravi igrač. Nisam mislio da će biti broj jedan ili broj tri, ali bio sam siguran da će postati pravi profesionalac. Jednom dok je bio mlađi, rekao je da je njegov cilj biti najbolji na svijetu. Svi su mu se smijali, ali ja bogami nisam. Ne mogu reći jesam li vjerovao u to, ali sam ga pustio da sanja jer je imao razloga za to”, dodao je Nikola.

Đoković je kod njega bio četiri i pol godine, a nakon što je otišao iz njegove akademije još se par puta vraćao. Raditi s njim, kaže Pilić, bilo je nezaboravno.

Jako rano postavio visoke kriterije

“Zahvalan sam što sam imao priliku raditi s takvim igračem, takvim djetetom. Na svaki trening je došao pola sata ranije, nije bilo šanse da zakasni. Nikad ništa nije zaboravio, ni najmanju sitnicu i uvijek je bio maksimalno koncentriran na trening. Jako rano je neke stvari podigao na vrlo visoki nivo. Ambicija, karakter, psiha, inteligencija, lukavost… Sve to je imao već kao klinac”, prisjetio se Pilić.

U trenucima kad je najteže, kad bi se neki drugi igrači i sportaši slomili, Đoković uvijek uspijeva naći neku mentalnu sigurnost i mirnoću kojom nemoguće situacije okreće u svoju korist. Vidio je to Federer u nedjeljnom finalu, a vidio je i prije nekoliko godina u finalu US Opena.

“Ne gledam toliko druge sportove, ali mislim da nema puno tako mentalno jakih sportaša na svijetu. Ako nije najjači, onda je u samom vrhu. Nevjerojatno je kako izvlači iz sebe ono najbolje kad je najteže, ne znam kako to radi. No to je taj karakter, volja i fokusiranost koju je pokazivao kao dijete. Osim toga, on ima taj nevjerojatan personality, tu je sigurno najjači tenisač u povijesti. Uvijek stoji s obje noge na zemlji, a gdje god dođe, pravi je gospodin. Osvoji Masters u Šangaju pa govori kineski. Dođe u Rim pa zna talijanski, u Roland Garrosu govori francuski, a u Engleskoj i Americi savršeni engleski. To je čovjek koji je živa inspiracija”, zaključio je Pilić.