ZAGREB je danas ostao bez legende, otišao je Zlatko Kranjčar, jedan od najvećih napadača u Dinamovoj povijesti, prvi kapetan hrvatske reprezentacije, bivši izbornik i dugogodišnji trener.

Zagrebački fakin preminuo je u 65. godini, nakon duge i teške bolesti. Iza sebe je ostavio suprugu Elviru, kći Lanu, sina Niku, mnogobrojnu Dinamovu obitelj i prijatelje. 

Mnogi su Dinamovi navijači s kojima smo danas razgovarali pustili suzu jer Kranjčar je bio jedan od njih, velikan koji nije napustio Dinamo od desete godine, kada je prvi put ušao u klub, ali se pokušavao boriti protiv odnarođenja kluba koji je u tom procesu i njegovog sina, najmlađeg Dinamovog kapetana u povijesti, poslao za Split. I tada su, sjećaju se mnogi, gorjele plave lampe pred mjestom na zagrebačkom Dobrom dolu gdje živi obitelj Kranjčar. 

Danas je povod puno tužniji. Pred kućom Kranjčarevih tijekom dana pristizat će mnogobrojni navijači Dinama koji žele zapaliti svijeću i oprostiti se od klupske legende. 

Jedan od najboljih Cicinih prijatelja Marko Mlinarić u suzama je kazao da ožiljci zbog ovog odlaska nikad neće zacijeliti te da će Cicu pamtiti po osmijehu i dobroti koju je širio. Vijest mu je jutros javio Niko.

Najbolji prijatelj obitelji Kranjčar, odvjetnik Emil Žgur koji je cijeli život vodio poslove Nike i Cice, krenuo je za Zagreb čim je čuo za tužnu vijest. Informacije o posljednjem ispraćaju još nisu poznate. Od Kranjčara se oprašta cijela regija, od Splita do Crne Gore i Austrije stižu nebrojene poruke od bivših suigrača, klubova, kolega i igrača koje je trenirao.