Po poluvrijeme za opomenu i primjer
Tekst: Zvonko Alač
Foto: Ronald Goršić, Damir Krajač (Cropix)
NAKON utakmice nahvalio je Jurčić kolegu Vardana Minasyana. S punim pravom, jer u prvom dijelu ga je Armenac potpuno nadmudrio.
> Bišćan: Armenci nisu toliko loši kakvima ih se prikazalo
> Jurčić: Igrali smo s tonom tereta na leđima
> Video - Uvjerljivi, ali samo rezultatski: Dinamo preskočio prvu prepreku
Vidio je Minasyan kako s njegovim skromnim kapacitetima najlakše može posijati opasnost pred Dinamovim golom: pritiskanjem zadnje linije, forsiranjem nabačaja (!?) i kako je najlakše otkloniti pred vlastitim: ne marenjem previše za Carlosa, dupliranjem Sammira (koji bi onda dakako odigravao povratne lopte i dodatno usporavao igru) i tako se i postavio.
Jedino tko mu je donekle rušio koncepciju bio je Mario Mandžukić, ali usamljen na krilu nije mogao previše: Pap je ostajao sam i zagrađen, a svi pokušaji udaraca sa poludistance - blokirani.
Činilo se kao da "Hazar bez Ramazanova" ima sve preduvjete dočekati barem produžetak, jer u prvom poluvremenu je bio bolja momčad. Ponovimo, da ima igrača koji zna udariti po lopti, već večeras smo mogli pisati ljetni nekrolog Dinamovim europskim ambicijama.
Ipak, nakon pola sata opustjelim Maksimirom se orilo "Nebo se plavi.." iako su se zbog dotad pokazanog Dinamovci mogli jedino crvenjeti. Toliko grešaka, nepreciznih pasova, iskliznuća i nerezonskih šuteva teško je vidjeti i u "zonskim" utakmicama.
Jurčić je doslovno ludio: okretao se oko vlastite osi, skakao na mjestu, nemoćno širio ruke prema nebu i činilo bi se kako bi najradije iskočio iz elegantne bijele košulje i kaki hlača dok je gledao kako točno pred njim Sammir nonšalantno gubi loptu ili kada su Etto i Bišćan u jednoj minuti dva puta popili tunele na lijevoj strani.
Bez obzira na pobjedu i pola drugog poluvremena koje je bilo onako kako bi igra trebala izgledati - konkretno, s brzim protokom lopte, okomitim proigravanjima i zamjenom mjesta - Dinamova igra je "iz 80-ih" i previše je tu statičnih igrača koji carine loptu. Ako im je djelomično opravdanje u Erevanu bio potpuno zabunkeriran protivnik, nakon zagrebačke utakmice o tome ne može biti govora: Pjunik se došao nadigravati i u prvom dijelu su nekoliko puta sitnim vezom i još sitnijim pasovima potpuno izbacili Dinamo iz igre. Sreća Jurčićeva, nemaju golgetera ili ikog višeg od 1.75.
Igra kratkih pasova je pencilin za ovakav Dinamo, a Modrima hitno trebaju probitačna krila i mobilni bekovi (uz defanzivne vezne, temelj suvremenog nogometa) i jedino tko ih može spasiti u Europi su Tomečak u proljetnom izdanju i dokaz na terenu da je Glavina onaj koga su čekali svih ovih godina.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati