SVEČANOM ceremonijom otvaranja koja je bila održana u nedjelju i službenim startom u utorak, u 7 sati, počinje treće izdanje Dinaric Rallyja, lude cross country utrke po Hrvatskoj i djelomično BiH. Od 21. kolovoza, kad je bilo svečano otvaranje, do 27. kolovoza više od 200 vozača iz 26 zemalja te sa šest kontinenata jurit će na motorima i quadovima po makadamskim i šumskim cestama, starim putevima i planinskim predjelima.

Riječ je o utrci koja podsjeća na svjetski poznati reli Dakar, a organizatori su iznimno ponosni da ove godine na reli dolaze ljudi s praktički svih kontinenata. Utrka se boduje za FIM Europski kup za koji je potrebna FIM licenca, ali ima još nekoliko klasa za koje se mogao prijaviti bilo tko s uplaćenom kotizacijom, osiguranjem te svim potrebnim za sudjelovanje. 

Galerija

Uoči početka Dinaric Rallyja razgovarali smo s organizatorom relija Pericom Matijevićem koji je objasnio o kakvom i koliko kompleksnom projektu je riječ i čija ekipa je mjesecima danonoćno radila na organizaciji.

Ljudi u Hrvatskoj nisu previše upoznati s ovakvim tipom relija. Koliko je Dinaric Rally zapravo zahtjevan i opasan?

Najopasnija stvar u životu je roditi se. Ako nam se to ipak desi, bilo bi neodgovorno ne iskoristiti do kraja vrijeme koje smo dobili. Motoristi već odavno nisu neka opskurna ekipa u kožnjacima, iz crno-bijelog filma, iako ima i takvih. Motoristi su ugledni članovi društva, ostvareni i uspješni ljudi.

Relijaši su filmofili, domaćice, arhitekti, stomatolozi, čak i svećenici. Oni isto znaju ostati doma i uživati u kavi i croissantu, a ključna razlika je u tome da mi volimo provjeriti i što ima vani, koje su nam mogućnosti, gdje su granice. Oni najčešće rade i druge uzbudljive stvari jer vole istražiti život na razne načine, a jedan od njih je i voziti reli.

Iz više od 20 godina iskustva spašavanja u HGSS-u i još malo više iskustva skupljenog u ekstremnim sportovima znam da su loša priprema i loša procjena najopasniji u outdoor aktivnostima. Aktivnosti  nisu opasne sve dok ih neko ne počne izvoditi na krivi način. 

Da, jako je opasno voziti moćne strojeve po vrlo zahtjevnom terenu, ali za nas, vozače, to nije ni blizu toliko opasno kao biti pasivan, ostati zauvijek doma, ne istražiti i najskrivenije kutke svijeta pa tako i predivne prirode Dinarida i nikad ne saznati gdje su nam granice.

Kako su protekle pripreme i je li bilo ikakvih organizacijskih problema?

Najveći problem su nam, od prvog dana, mnoge divlje, nelegalne utrke motornih vozila koje se bez imalo odgovornosti i bez dozvola voze po našim parkovima prirode i drugim osjetljivim područjima, a zbog kojih smo imali problem dobiti dozvole.

Javne ustanove i drugi koji nam trebaju izdati dozvole misle da su svi motoristi divljaci. Međutim, u protekle dvije godine stekli smo povjerenje pa nam je sad ipak bitno lakše. Dinaric je sigurno jedan od najzahtjevnijih projekata koje sam radio. 

Organizacija utrke, organizacija kampa, ishođenje dozvola, organizacija volontera, osiguravanje smještaja za vozače, prehrana u kampu, prelazak granice i više od 300 sudionika… U ovoj fazi, sve radi nas šačica entuzijasta koji vjeruju u projekt i uspjeli smo doslovce ni od čega napraviti izvrstan reli.

Zaista je neopisivo kompleksno i zahtjevno bilo i bit će. Ohrabruje to što još od prvog Dinarica svakodnevno dobivamo jako puno podrške i iz šire moto-zajednice, ali i od lokalnih samouprava koje nas sve više prepoznaju kao predvodnike gomile motorista koji su za nama već došli u te krajeve. Bit će potrebno nekoliko godina da javnost shvati što smo napravili i što Dinaric znači za našu zemlju.

Kako to da ste reli odlučili organizirati baš u tom dijelu Hrvatske, a ove godine i BiH?

Puno je razloga. Jedan od najvećih je to što se ljudi po našim planinama voze sve više, a previše njih to radi potpuno pogrešno. Kako smo predugo čekali na institucije i odgovorne za motociklizam da nešto naprave, na kraju smo odlučili nešto napraviti sami te vlastitim primjerom i različitim akcijama pokazati da se voziti mora odgovorno i uz brigu o zaštiti prirode. 

Drugi razlog je to što smo znali da imamo nešto jedinstveno i htjeli smo to pokazati svijetu. Pri tome nikako ne mislimo na Jadran, sunce, more. Neki će se iznenaditi, ali Hrvatska ima i pedeset kilometara dalje od obale i znate što? Predivna je.

Naravno, mislim na Dinaride i okolicu. Na predivnu, jedinstvenu, autentičnu kulturu i tradiciju pa, ako hoćete, i mentalitet i sve drugo što se, srećom, u tim krajevima sačuvalo i to u izvornom obliku. Cilj nam kroz par godina relijem pokriti Dinaride od Slovenije do Albanije i potpuno smo uvjereni da će tada Dinaric biti jedan od najvažnijih sportskih događaja i turističkih proizvoda u regiji.

Treći razlog je to što je reli globalni trend u motosportu, a u Hrvatskoj nema nikog boljeg od nas da organizira nešto ovako. Uostalom, nismo se mogli pomiriti s tim da bi nam pred nosom reli mogli organizirati Albanci ili Talijani koji organiziraju spomenute ilegalne utrke. 

Svi zainteresirani za tu temu mogu se pridružiti sportskom klubu Untamed i malo nam pomoći. Ne moraju čak ni biti vozači. Što se nas tiče, mogu biti i kolege planinari koji mrze nas motocikliste, ali i od njih želimo čuti što eventualno krivo radimo. Svi su dobrodošli.

Postoje li slične ovakve utrke u Europi i gdje?

Postoje. Godinama smo na njih gledali sa strahopoštovanjem u svakom drugom smislu osim u onome što sam siguran da je kod nas bolje, a to su prirodne ljepote. Mi smo utrka koja je najbliže zapadnim europskim zemljama pa nam je to velika prednost. Ove godine sam igrom slučaja ja vodio HGSS tim u Grčku gdje smo radili osiguranje  Hellas Rallyja, jedne od najvećih takvih utrka u Europi.

Nakon 10 dana provedenih na Hellasu na terenu i uredu, samo ću reći da i dalje imam veliko poštovanje, ali za strahopoštovanje više nema nikakvog razloga. Imamo jedinstvenu utrku koja je već sad zasjenila neke velike relije u Europi, a uz puno posla i malo sreće uvjeren sam da možemo postati i najbolji od najboljih.

Motocikli i quadovi u zabačenoj i praktički netaknutoj prirodi. Postoji li opasnost od štetnog utjecaja na okoliš?

Apsolutno. Ogromne su šanse da se neodgovornim ponašanjem dogodi šteta u prirodi i upravo iz te činjenice, kao što sam ranije rekao, dolazi naša motivacija da “nešto napravimo”, odnosno da organiziramo Dinaric. Naime, ljudi se u našoj prirodi već voze i cestovnim i offroad vozilima. 

Neki ljudi voze se tako da uopće ne brinu ili jednostavno nisu svjesni štete koju mogu prouzročiti, a vjerojatno je i rade. Dinaric radimo uz sve dozvole te tako da štetu jednostavno ne radimo, odnosno da je šteta nemjerljivo manja od, recimo, štete koju tisuće vozila naprave kad prođu glavnom cestom kroz nacionalne parkove Plitvička jezera ili Krka.

Mi se vozimo isključivo upisanim i kategoriziranim putevima. Sva vozila koja sudjeluju u reliju su tehnički ispravna. Sve ulje i gorivo je strogo kontrolirano. Sve gume i drugi potrošni dijelovi zbrinjavaju se propisno. Svi vozači moraju slijediti stroga pravila vezana uz očuvanje okoliša, ali i pravila o odnosu prema lokalnoj kulturi i stanovništvu, što nam je jednako važno.

Prije nego što smo se upustili u izazov organizacije Dinarica, dobro smo istražili druge relije po zapadnim i drugim zemljama koje za razliku od Hrvatske imaju dugogodišnju reli tradiciju. Tamo je na sve što nas muči odgovoreno odavno. Čak se usuđujem reći da smo korak ispred institucija kad govorimo o poznavanju svih aspekata negativnog utjecaja vožnje motornim vozilima u prirodi.

Kod nas ćete čuti i o buci i zagađenju zraka, što su vrlo subjektivni problemi koji smetaju prosječnog planinara ili drugu osobu koju je doktor zbog loših živaca poslao na čist zrak i koja je, usput rečeno, na tu planinu došla u starom trabantu koji troši 20 litara goriva na sto kilometara i čuje se do Italije.

Međutim, nitko se ne brine o eroziji tla, nekontroliranom prirastu divljih svinja ili zagađenju koje nastaje kad netko na vozilu uvezenom iz vanjskih zemalja, na kotačima ili ramu, donese sjemenke biljaka nekih invazivnih vrsta. Mi se, eto, brinemo o svemu navedenom, a koga zanima kako neka pročita naš ogromni pravilnik ili neka jednostavno svrati na Dinaric.

Kakvi su dojmovi stranaca koji su bili na zadnja dva izdanja relija?

Takvi da ove godine dolaze ponovo i dovode familiju i prijatelje. Generalno, možemo reći da su svi oduševljeni i sa samom organizacijom utrke, ali i s organizacijom našeg kampa relija koji je izrazito važan dio relija. Priroda očara sve, a mi se jako trudimo provesti trase relija kroz najljepše dijelove Dinarida. 

Želimo istaknuti sve najljepše i najvrjednije elemente naše tradicije i kulture i mislim da smo u tome uspjeli te je to drugi važan razlog zadovoljstva svih vozača. U moto-svijetu se priča o nama kao o izvrsnom reliju koji ti daje vrhunsko iskustvo kraja u svakom smislu.

Upravo zato se ljudi nakon relija vraćaju u Knin i regiju, što je izrazito bitno za te krajeve i što je izravan dokaz da naša ideja o produljenju turističke sezone, dovođenju avanturista i pozitivnom utjecaju na mikroekonomiju itekako ima smisla.

Imate li podršku vlade u troškovima organizacije i kakva je suradnja s Ministarstvom turizma jer je riječ o potencijalno odličnom događaju za promociju Hrvatske?

Nažalost, do sad smo prepoznati samo deklarativno. HTZ nas je priznao kao projekt od važnosti za turizam, dok od ministarstva dobivamo potrebne dozvole za vožnju kroz zaštićena područja. Nećemo se žaliti, skromni smo i razumijemo da je reli nešto novo i da ćemo prije nego što nas potpuno prepoznaju prvo morati sve napraviti sami.

S druge strane, lokalne zajednice, koje od nas imaju i najviše koristi, izrazito pozitivno gledaju na reli i imamo dobrodošlicu svih te nam pomažu u skladu sa svojim skromnim mogućnostima. Vrijeme u kojem živimo je vrlo neizvjesno i ne čudi nas da je izrazito teško dobiti bilo čiju podršku, ali nije daleko od istine i to da smo zadovoljni već s tim da nas nitko previše ne ometa.