Foto: HNS
Video: Dario Dalmacija 

ROMEO JOZAK, nekadašnji šef Dinamove omladinske škole i bivši nadglednik izbornika svih mlađih selekcija hrvatske reprezentacije, posljednjih godinu i pol dana obavlja funkciju tehničkog direktora HNS-a. Konkretno, Jozak je odgovoran za kompletan razvoj nogometa na svim razinama Saveza, prvenstveno kroz koordinaciju i rad reprezentacija, od U-21 selekcije prema mlađim uzrasnim kategorijama, uključujući ženske i malonogometne selekcije. Nakon obilaska svih županijskih nogometnih središta proteklih mjeseci, Jozak je održao zanimljivu prezentaciju i analizirao ključne probleme hrvatskog nogometa. Prvi od njih izostanak je jedinstvene strategije rada u klubovima. Tek 22 posto hrvatskih klubova radi prema sustavnom planu rada. Nevjerojatno će vam zvučati i podatak da su treneri u 180 utakmica HNL-a prošle sezone koristili čak 16 različitih formacija. 

HNL među najmlađima u Europi

HNS je, stoga, na nedavno održanom sastanku na Plitvicama odlučio sastaviti jedinstveni strateški dokument, ili kako ga Jozak naziva, Bibliju hrvatskog nogometa, koja bi standardizirala način rada s mlađim kategorijama i zadala jedinstveno nastavno gradivo, slično nacionalnim školskim programima.

Nije do kraja definirano kada će hrvatski stručnjaci prionuti ovom poslu, no Jozakova prezentacija detaljno je pokazala zašto je takav dokument krucijalan u razvojnom pogledu.

Analizom je utvrđeno da je hrvatska nogometna liga, uz nizozemsku, slovačku i finsku, najmlađa u Europi s prosjekom od 24.4 godine. To može zvučati pozitivno, ali uzmimo u obzir da su najidealnije nogometne godine 28,5. Nijemci su u Južnoj Africi zauzeli treće mjesto s prosjekom godina 23, ali su do svjetskog naslova došli u idealnoj nogometnoj dobi prošle godine u Brazilu. 

Samo 20 posto hrvatskih reprezentativaca dolazi iz gradova

Zanimljivo je i da u hrvatskom nogometu raste broj licenciranih trenera, ali opada broj onih koji zapravo rade i žive od nogometa. Porast profesionalaca koji zarađuju od svog posla zabilježen je samo u istarskoj te splitsko-dalmatinskoj županiji. 

Nadalje, brojke govore da svega 20 posto hrvatskih reprezentativaca kroz posljednjih deset godina dolaze iz gradova. 39 posto crpimo iz prigradskih, a čak 41 posto iz ruralnih područja. 

"Država mora pomoći oko infrastrukture", ali Jozak ne zna zašto i HNS ne bi uložio 

Kao najvažniji strateški cilj HNS-a (ako se izuzmu plasmani na velika natjecanja A reprezentacije koja savezu donosi 95 posto prihoda!), istaknut je nacionalni nogometni kamp. 90 posto zemalja čije su momčadi među 30 najboljih u svijetu imaju svoj nacionalni centar, no među njima nije i Hrvatska, koja je, pak, jedina europska zemlja koja je u prošlom kvalifikacijskom ciklusu nastupila na tri svjetska prvenstva. (U17 - 2013. SP UAR, U20 - 2013. SP Turska, A reprezentacija 2014. SP Brazil).

"Bez kampa se ne možemo baviti ozbiljnim nogometom. Ne insistiramo da taj kamp bude u Zagrebu. Može biti u Velikoj Gorici ili bilo gdje drugdje. Ne možemo graditi samo regionalne centre s dva terena, iako je i to u planu. Prije nam ipak treba kamp u kojem bi razne selekcije odigrale preko 160 utakmica godišnje. Treba nam baza s dovoljnim brojem terena, a ne da se vučemo po raznim Tuheljima i Umazima. Ne možemo u Umagu ugostiti tri reprezentacije jer jednostavno nemamo dovoljno terena", kaže Jozak. 

Izostanak ulaganja u nogomet ogroman je problem, posebice kada je riječ o infrastrukturi.

"Nepobitna je činjenica su Dinamo i Rijeka jedini klubovi koji ulažu u hrvatski nogomet, dok svi ostali iz njega crpe", utvrđeno je.

Jozak tvrdi da je svaka županija mora imati barem jedan teren punih dimenzija s umjetnom travom i reflektorima. U pomoć je pozvao državu, iako HNS nije iskoristio sve mogućnosti povlačenja novca iz Uefa fondova, poput Hattrick programa koje savezima jamče višemilijunske potpore za razvoj nogometa. HNS je službeno prikazao povlačenje novca za preseljenje u novu upravnu zgradu hotela Hilton te kupnju novog semafora za stadion Maksimir.

"Ovdje sam tek godinu i pol dana, kriva sam osoba za to pitanje. Ne znam zašto ne koristimo ta sredstva, ali to svakako treba ispitati", u neznanju je Jozak.

Nije mogao odgovoriti niti na upit zašto HNS, koji je 2013. godinu završio s plusom od preko 55 milijuna kuna, vlastitim sredstvima ne pomogne izgradnju terena po hrvatskim županijama, uzimajući u obzir da jedan takav teren košta oko 1,5 milijuna kuna. Jozak je ponovio da svoju dužnost obnaša tek godinu i pol dana, pa će se oko iznesenih podataka dodatno raspitati. 

90 posto individualne tehnike igrač nauči do 15. godine života, a mi tek tada krećemo 

Jozak s brojevima puno bolje barata kada su u pitanju neki drugi parametri, poput starosnog presjeka lige te sustavnog razvoja mladih igrača. 90 posto znanja, kada je riječ o individualnoj tehnici, igrač usvoji do svoje 15 godine, kada se uključuje i u rad reprezentacije.

"Kasno je da nekoga učimo osnovnim zadacima s 15 godina. Tada kreću druge etape u razvoju, a mi igrače praktički tek upoznajemo u njihovoj 15. godini. To se mora promijeniti", rekao je Jozak. 

Drastično se moraju mijenjati i odredbe u broju stranih igrača u nižim ligama. Nestvarno zvuči podatak da momčad 3. HNL u zapisniku može imati čak osam stranaca, a od toga pet na terenu. Hrvatska u tom segmentu prednjači u Europi. 

Nadalje, inzistirat će se na tome da od sezone 2016/17. svaki prvoligaš ima svoju B momčad u 3. HNL, kao i na zaštiti i valorizaciji trenerskog rada. Jozak smatra da svaki prvoligaš mora imati profesionalne trenere za mlađe uzraste kojima bi se garantirale i minimalne plaće. Tko ne plati, bio bi sankcioniran.  

U sažetku zanimljive prezentacije možete pogledati i statističke usporedbe HNL-a s najjačim europskim ligama. Zašto je od ukupnog broja dodavanja puno bitnije primanje lopte i donošenje odluke, odnosno postotak dodavanja primljenih u smjeru iz kojeg lopta dolazi te koliko je dodavanja po sezoni preduvjet za osvajanje Premiershipa, samo su neke od analiza koje smo zabilježili.