NIKOLA Pokrivač dvaput se vraćao nogometu nakon borbe s Hodgkinovim limfomom, ali kad se rak pojavio i treći put, morao se oprostiti od igračke karijere. No prije nove godine prihvatio je poziv Tomislava Ivkovića i započeo trenersku karijeru kao njegov pomoćnik u Rudešu.

Dok se na Nogometnoj akademiji školuje za B licenciju, Nikola je u razgovoru za Sportsport.ba govorio o borbi protiv opake bolesti, ali se dotaknuo i brojnih nogometnih tema.

''Ljude sam mogao gledati samo preko stakla''

"S bolešću sam se borio tri puta, mislim da je sve trajalo oko tri godine. Hvala Bogu, prošla je godina i pol dana otkad mi je majka dala presađenu koštanu srž i od tada nisam imao nikakvih problema. Bio sam u izolaciji 50 dana, nitko nije mogao dolaziti kod mene, samo sam ljude mogao vidjeti preko stakla", rekao je Nikola o zdravstvenom stanju.

Igračku karijeru Pokrivač je započeo u Varteksu, a od tamo vuče i najljepše uspomene na trenera.

"Zlatko Dalić mi je bio prvi trener u Varaždinu. Tada sam imao 17 godina. Da nije bilo njega, ne bi bilo ni mene."

Ne dvoji previše ni tko je najbolji igrač s kojim je ikad igrao.

''To se nije poslije nas nikome dogodilo...''

"Igrao sam s dosta dobrih igrača tijekom karijere, a izdvojio bih Brazilca Nenea koji je kasnije otišao u PSG, Flavija Romu... Ali Luka Modrić je ipak najbolji."

Euro 2008. bio mu je, kaže, najsretniji i najtužniji događaj u karijeri - najsretniji jer je uopće dobio poziv u reprezentaciju, a najtužniji, naravno, zbog načina na koji je ona ispala od Turske.

"Pa kako se to nekome može dogoditi, da jedne minute povede, a druge primi gol i to sve u posljednjim sekundama četvrtfinala Eura? Mislim da se to poslije nas nikome nije dogodilo. Ali, eto, valjda se to donekle i vratilo na posljednjem Mundijalu u Rusiji."