LANAC vulkanskih otoka i koraljnih atola usred Tihog oceana koji čini Marshallovo Otočje dugo je u svijetu bio poznat kao područje američkih nuklearnih testiranja. Sad se nada da će postati neovisna sila u svijetu nogometa, ali dalek je put do ostvarenja tih snova, piše BBC Sport.

Ta nada - ne samo u stvaranje reprezentacije Marshallovih Otoka nego i kompetitivnost na globalnoj sceni - uvelike počiva na Englezu Lloydu Owersu. Čovjek iz Oxfordshirea, s trenerskim zaleđem u zemljama poput Kanade, SAD-a i Švedske, dobio je zadatak da izgradi temelje koji će donijeti međunarodni nogomet do konačne granice, u posljednju zemlju na svijetu koja ga nema.

Put od 13.000 kilometara

Sve je počelo kao "nasumični razgovor" s predsjednikom tamošnjeg nogometnog saveza Shemom Livaijem nakon što je Owers objavljivao trenerske blogove na internetu. 

"Počelo je e-mailovima, a onda je postalo lakše komunicirati WhatsAppom zbog vremenske razlike", rekao je Owers za BBC Sport. "Onda je došlo do faze da me traže da sastavim prijedlog i priložim svoju filozofiju o tome kako mislim da se igra razvija."

Owers, tehnički direktor Marshallovih Otoka, prvi put je otišao u 13.000 kilometara udaljenu državu ovog ljeta. Tamo je nadgledao prvi nogometni trening za djecu u organizaciji Nogometnog saveza Marshallovih Otoka (MISF), koji je Livaji osnovao 2020.

Žele u FIFA-u

Cilj je, s vremenom, koliko god ga bude potrebno, da nacija od 60.000 ljudi postane član Nogometnog saveza Oceanije (OFC) i igra međunarodne utakmice. A 33-godišnji Owers priliku da vodi ambiciozan projekt od samog početka nije mogao odbiti.

"Na osobnoj razini bila je to prilika da budem dio nečeg tako velikog, ovo je jedina nacija na svijetu bez definirane reprezentacije", dodao je Owers. "Ali tu je i ambicija. Savez želi biti dio OFC-a, a naposljetku i FIFA-e. Ne žele igrati samo protiv lokalnih zemalja nego biti dio većeg programa.

Znamo da želimo sudjelovati u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Želimo sudjelovati na OFC-ovu prvenstvu i biti dio mainstream nogometa. Mislim da za 10 godina, ako nastavimo ovako kako savez želi gurati svoje ciljeve i ambicije, nema razloga da se to ne dogodi."

Baza za američke nuklearne testove

Marshallovo Otočje nakon Drugog svjetskog rata okupirao je SAD i koristio ga kao bazu za testiranje nuklearnog oružja, ali 1986. je postalo suverena nacija. I dok se nacija želi odmaknuti od te asocijacije, Owers vjeruje da je američki kulturalni utjecaj djelomično odgovoran za rast popularnosti nogometa na otočju.

"Ne treba se skrivati od toga, to je dio njihove kulture, dio njihove povijesti", rekao je. "Postoji operativna američka vojna baza u Kwajaleinu. To je dio njihova identiteta, a zbog velikog kulturalnog utjecaja SAD-a, velik je interes za sportovima poput bejzbola i košarke. Ali, kako je nogomet rastao u SAD-u, tako je počeo i na Marshallovom Otočju."

Dok posljedice američkih nuklearnih testiranja još utječu na život na Marshallovim Otocima, klimatske promjene predstavljaju aktualnu ekološku prijetnju jer je rast razine mora neprestana briga. U glavnom gradu Majuru gradi se nacionalni stadion okružen obranom od mora. Svjetska banka predviđa da bi porast razine mora od jednog metra poplavio 40 posto zgrada.

Veći dio kopna nestat će do 2050.

"Posljednjih godina postali su bolno svjesni da će Marshallovo Otočje, nažalost, ostati bez mnogih otoka, a do 2050. izgubiti većinu kopnene površine", rekao je Owers.

Nacija se nada da će nogometom privući veću pozornost na utjecaj koji imaju klimatske promjene. Kad je MISF prvi put objavio svoj san na društvenim mrežama, nekolicina uključenih, poput Owersa, nije mogla ni zamisliti koliko će pozitivnih reakcija dobiti.

"Mi smo posljednja država na Zemlji bez nogometne reprezentacije. Konačno, nadamo se, to će se promijeniti. Molimo vas da nas pratite i pomognete nam da ostvarimo svoj san o međunarodnom nogometu na Marshallovom Otočju", napisali su, a od siječnja sakupili oko 5000 pratitelja na X-u, bivšem Twitteru.

Nacija je od tada predstavila svoj prvi nogometni dres i nada se da će u njemu maršalski igrači nastupiti u svojoj premijernoj utakmici do srpnja ili kolovoza 2024.

Stavili zemlju na kartu

Savez kaže da je "potpuno preplavljen prekrasnim, pozitivnim reakcijama na dres" od ljudi diljem svijeta. Prihod od prodaje usmjeren je u razvoj mladih igrača, infrastrukturu i terene za trening.

"Nadali smo se, ali nismo ništa očekivali", rekao je Owers o reakcijama. "Imali smo 1500 pratitelja samo na Twitteru za dva ili tri dana, nevjerojatno. Zaista nismo to očekivali. Početna ideja bila je da nam pomogne podignuti svijest o državi, što smo uspjeli postići. Ali interes za ideju o nogometu bio je nevjerojatan.

Za nas je najvažnije bilo staviti zemlju na kartu. To smo učinili, mnogi ljudi nisu znali gdje je. Ako gledate Google Maps, to je mala točkica. Kad sam otišao tamo prije više od mjesec dana, trebalo mi je više od 40 sati, a kad konačno stigneš, shvatiš koliko je zemlja mala."

Dresovi su odmah postali hit

Izgled dresa dizajnirao je pobjednik natjecanja iz Argentine, čija je ideja izabrana između više od 200 prijavljenih. Plava i narančasta predstavljaju boje zastave, dok uzorci i pruge imaju kulturalne konotacije i odražavaju povezanost otočja s oceanom. Prema Owersu, kupovalo ih se u više od 30 zemalja otkako su krajem rujna pušteni u prodaju.

Sljedeći - i prilično ključan - izazov za Owersa je uspostaviti kompetitivnu momčad igrača koji će činiti prvu reprezentaciju Marshallova Otočja kad nacija bude spremna za međunarodnu nogometnu utakmicu.

Traže igrače po okolnim državama

Da bi to postigao, planira početi s regrutacijom u blizini i tražiti igrače koji igraju na okolnim otocima, u zemljama s postojećom ligom i reprezentacijom. Osim toga, napredak u izgradnji održive infrastrukture već je počeo, određena je struktura lige, a svakog se tjedna redovno održavaju organizirani treninzi za djecu i odrasle.

"Puno je igrača na okolnim otocima", dodaje Owers. "Imamo Solomonsko Otočje, Papuu Novu Gvineju, to su zemlje u kojima se zapravo igra nogomet. Ti igrači žive na Marshallovim Otocima i pomažu u razvoju igre.

Prvo ćemo se natjecati s okolnim nacijama koje imaju slične ciljeve, ali naši dugoročni planovi su puno veći. Želimo da nas prizna FIFA, želimo biti dio Konfederacijskih igara i kvalifikacija za Olimpijske igre."