KAD SU MAĐARI 2016. godine preuzeli Osijek, krenule su optimistične najave da će slavonski prvoligaš krenuti u napad na Dinamo i u lov za povijesnom titulom prvaka. Za trenera je 2020. doveden kapitalac u liku Nenada Bjelice, klupske legende i čovjeka koji je s Dinamom napravio fenomenalne rezultate. Bjelica je u Osijeku dobio daleko najveću plaću u domaćoj ligi i otvorene ruke da radi što želi. Složio je momčad po svom ukusu, sam je određivao koji mu igrači trebaju i na njima je inzistirao.

Prošle sezone Bjeličina momčad nije napravila nikakva planirani iskorak, ni kod kuće ni u Europi, a ova je počela još lošije. Osijek je ispao od Kizilžara, jedne od najgorih momčadi Kazahstana, a u prvenstvu je u prva tri kola izgubio od Lokomotive i jedva izvukao domaći bod protiv Slavena.

Loši rezultati i još gora igra izazvali su bijes među navijačima Osijeka, a Bjelica je odbio doći na razgovor s predstavnicima Kohorte. Nakon toga su oni poslali žestoko priopćenje u kojem su Bjelicu nazvali, između ostalog, neuspješnim plaćenikom. 

Situacija u klubu je nikad gora, atmosfera je narušena toliko da je izgledno kako pomoći nema, a Nenad Bjelica nije pokazao želju ponuditi ostavku i sebe i navijače poštedjeti dodatnih mrcvarenja. Za komentar situacije u Osijeku nazvali smo klupsku ikonu Roberta Špehara.

Osijek je katastrofalno ušao u sezonu na svim poljima. Rezultatski već sad jako kaska za Dinamom u HNL-u, a u Europi je odmah na prvom koraku šokantno ispao od slabašnih Kazahstanaca. Atmosfera je toliko narušena u klubu i oko kluba da je došlo do žestokog verbalnog obračuna na relaciji Bjelica - Kohorta. Kako Vi to komentirate?

Najprije, želio bih reći da mi nije ugodno s ove pozicije komentirati događanja u klubu i oko kluba jer ispada da sam nekakav dežurni kritičar, ali kao bivši igrač Osijeka mislim da imam obavezu reći da neke stvari ne valjaju. Naravno da bih uživao da smo prošli Kazahstance i da imamo sve tri pobjede u prvenstvu, pa da sad o tome pričamo.

Ali, to se nije dogodilo. Sve ovo što se događa u klubu nije od jučer. Ovo se moglo predvidjeti. Svi ti problemi nisu došli preko noći kao grom iz vedra neba. I lani, kad su bili dobri rezultati, jasno je bilo da Osijek ne igra dobro. Da momčad igra tvrdo, neatraktivno, slabo. Navijači i nogometna javnost žele da Osijek igra dobar, lijep nogomet, ali to nije bilo tako.

Osluškujući kako dišu navijači u gradu, mislim da ovaj revolt čak nije došao zbog ispadanja od Kazahstanaca, već više kao bijes zbog očajne igre. Jednostavno, željni smo dobrog nogometa. Kad su rezultati bili korektni, to se nekako i moglo prožvakati, ali sad je sve to stiglo na naplatu.

Bjelica je puno uložio u momčad. Ne može se reći da nema igrače za ofenzivniji nogomet. Ima Ramona Miereza, Diona Drenu Belju, Laszla Kleinheislera, Karla Bartolca, Miju Caktaša, Kristijana Lovrića i Darka Nejašmića. No, igra je očajna. Zašto?

Iskreno, ne znam. A koliko sam vidio, ni samom Bjelici to nije jasno. Više je puta izjavio da se čudi zbog čega mu momčad igra slabo, bojažljivo, sterilno. Međutim, on ne može i ne smije pobjeći od toga da je on većinu tih igrača doveo, on je tražio da dođu i on ih je birao.

Njegova je odgovornost da odgovori na pitanje zbog čega mu ekipa igra kako igra. Samo, strah me da ni on ne zna odgovor na to pitanje. Puno toga mi nije jasno u momčadi Osijeka. Bjelica je inzistirao na širokom rosteru. Dobio ga je, a onda se dogodilo i lani da mu je u praktički svakom susretu igrala druga postava.

Jasno mi je da se to radi kad igraš na tri fronta, ali Osijek je lani odmah ispao u Europi, a vrlo brzo i u Kupu. Nije bilo potrebe za tolikim rotacijama. Ovako, ekipa jednostavno nije mogla uhvatiti kontinuitet i nitko nije znao kojih 11 igrača su standardni.

Zatim, Bjelica je inzistirao na dovođenju Mije Caktaša. Dobio ga je, a sad mu Caktaš ne igra. Od Žapera su se najavljivala čuda, sad nema ni njega. Puno toga mi je nejasno u sportskoj politici koju vodi Bjelica. Svakom treneru je rezultat najvažniji, on je taj koji presuđuje.

Da je Osijek prošao Kazahstance i da ima barem pobjedu više u prvenstvu, o ovome sad ne bi pričali. No, situacija je takva kakva jest i, ponavljam, ovo nije od jučer. Sjetimo se da su koncem prošle sezone počele prve trzavice s upravom kluba, tako da je ovo samo logičan i predvidljiv slijed događaja.

Pri tome, ne otkrivam toplu vodu kad ovo pričam. Bjelica je sam rekao da mu momčad igra sramotno, da se ispričava navijačima. Ali, isprike više nisu dovoljne i zato je upitno ima li smisla da se ta suradnja nastavlja.

Kako komentirate žestoku reakciju Kohorte prema Bjelici i mislite li da je trebao dati ostavku nakon svega?

Navijače treba poštovati. Kad sam bio predsjednik Osijeka, prvi sam u upravu kluba postavio predstavnika Kohorte. Naravno, protiv sam toga da navijači presuđuju, treba ih se poštovati, slušati što misle, razgovarati s njima jer su oni 12. igrač svakog kluba i njihova riječ ima težinu.

Ne smije ih se omalovažavati. Što se tiče pitanja ima li smisla nastavak suradnje i je li Bjelica trebao dati ostavku, reći ću nešto što je, mislim, svima jasno. Nemojmo se praviti blesavi. Riječ je o problemu teškom 20 milijuna kuna godišnje. Kad sam vidio da je to iznos koji klub godišnje na ime plaća isplaćuje Bjelici i njegovom stožeru, iznenadio sam se.

To je ogroman novac i siguran sam da je to osnovni razlog zbog čega se ova situacija ne može riješiti. Bjelica je jasno rekao da mu nije problem otići, ali očito se ne želi odreći tog novca. S druge strane, uprava kluba nema ga namjeru isplatiti i zato je nastao problem.

Da postoji neki cilj, da klub i dalje igra u Europi, da je počeo dobro sezonu u domaćem prvenstvu, onda bih još i vidio neki smisao ostanka Bjelice na klupi, ali ovako ne vidim razlog mrcvarenju i jedne i druge i treće strane.

Sa sportske strane, kad trener vidi da je izgubio konce momčadi, da ju ne može podići, kad su mu rezultati loši, onda je logično da ponudi ostavku. Ovdje je u pitanju ogroman novac kojeg će se Bjelica teško odreći i to je problem koji klub nekako mora riješiti.