SEZONA Chelseaja već je bila na rubu krize i prije remija 2:2 s Bournemouthom u utorak navečer, a nakon katastrofalnog prosinca strpljenja na Stamford Bridgeu više nije bilo. Iako su turbulencije bile očekivane, iznenadni otkaz Enzu Maresci na samu Novu godinu prijeti potpunim potopom sezone 2025./26., piše Goal.com.

Maresca je nakon utakmice u utorak navodno zbog bolesti propustio konferenciju za medije. Kasnije se, međutim, otkrilo da se jednostavno nije htio suočiti s novinarima, svjestan da mu je budućnost u klubu krajnje neizvjesna. Je li slutio da mu je to posljednji dan na poslu, zna samo on.

Iako postoje razlozi za promjenu na klupi, poput sumnji u Marescinu predanost zbog njegovih nedavnih sastanaka s Manchester Cityjem, argumenti protiv otkaza daleko su jači. Ovim potezom cijelo poslovanje kluba došlo je pod lupu javnosti.

Loša forma kao okidač

Pobjeda od 3:0 protiv Barcelone u Ligi prvaka krajem studenog trebala je označiti početak nove ere, a remi 1:1 s vodećim Arsenalom, i to s igračem manje, samo je potvrdio te nade. Činilo se da mladi Bluesi napokon sazrijevaju, no bila je to samo još jedna lažna zora.

Nakon očajnog prosinca Chelsea je pao na peto mjesto Premier lige. To samo po sebi ne bi bila katastrofa, ali s obzirom na očekivanja, razočaranje je ogromno. U Ligi prvaka pali su na 13. mjesto, čak i ispod Tottenhama i Newcastlea, nakon poraza od Atalante samo dva tjedna poslije demoliranja Barce.

Od pobjede protiv Burnleyja 22. studenog Chelsea je u sedam prvenstvenih utakmica upisao samo jednu pobjedu, osvojivši mizernih sedam od mogućeg 21 boda. Zaostatak za Arsenalom, s kojim su se navijači donedavno uspoređivali, sada iznosi čak 15 bodova.

Dva remija s Bournemouthom savršeno oslikavaju njihove probleme - od dosadnih 0:0 u gostima do kaotičnih 2:2 na Stamford Bridgeu, ova preskupa momčad i dalje igra neprepoznatljivo i bez ikakve konstante.

Nedostatak discipline i vodstva

Mladoj jezgri koju su vlasnici iz grupacije BlueCo s ponosom sastavili i dalje očajnički nedostaje liderstvo. Marescina momčad čvrsto drži dno ljestvice fair-playa Premier lige sa čak 34 žuta i četiri crvena kartona.

Nicolas Jackson često je bio na meti kritika, no znakovito je da su se disciplinski problemi nastavili, pa čak i pogoršali nakon što je poslan na posudbu u Bayern. Novi serijski prijestupnik postao je Moises Caicedo, čija je forma drastično pala.

Žuti karton protiv Bournemoutha bio mu je peti ove sezone, što znači da propušta ključno gostovanje kod Manchester Cityja. To mu je već druga suspenzija u sezoni, nakon što je zbog crvenog kartona propustio tri utakmice.

Iako je Maresca privatno možda inzistirao na promjeni ponašanja, njegovo javno umanjivanje problema samo je ohrabrilo igrače da nastave s nedisciplinom.

Ponavljanje starih i novih pogrešaka

Scenarij je bolno poznat. I prošle sezone u ovo doba Chelsea je bio u sličnom padu. Nakon što su se popeli na drugo mjesto ljestvice, uslijedio je nevjerojatan pad forme.

Klub se tada svim silama trudio skinuti pritisak sa sebe, a rezultat je bio samo dvije pobjede u deset utakmica od sredine prosinca do kraja veljače. Čini se da je postala tradicija da ova momčad prvo digne nade navijačima, a zatim ih spektakularno iznevjeri tijekom zime.

Osim starih, pojavile su se i nove loše navike, poput katastrofalne obrane prekida. Unatoč tome što su osnovali cijeli odjel za prekide, predvođen bivšim Brentfordovim guruom Bernardom Cuevom Martinezom, Chelsea ne može obraniti ni najjednostavnije situacije.

Poseban problem su im duga ubacivanja iz auta, iz kojih su primili rekordna četiri gola ove sezone. Uz to, postali su momčad koja je kod kuće prosula najviše bodova iz pobjedničkih pozicija, stekavši reputaciju mentalno slabe ekipe. Maresca snosi dio odgovornosti, no može li mu se zaista zamjeriti nedostatak kulture pobjednika kada uprava stalno inzistira da su važni samo dugoročni rezultati?

Milijarde bez pokrića

Na kraju dana, najbolje momčadi imaju najbolje igrače. Chelsea, unatoč potrošenim milijardama, jednostavno nema dovoljno vrhunskih zvijezda. Cole Palmer i Moises Caicedo ističu se na svojim pozicijama, Estevao Willian je uzbudljiv potencijal, a Reece James (kada je zdrav) i Marc Cucurella su odlične opcije. No ostatak momčadi je uglavnom prosječne kvalitete.

Postavljaju se brojna pitanja. Jesu li Liam Delap i Joao Pedro bolji od otpisnog Jacksona? Koja je razlika između Pedra Neta, Alejandra Garnacha i Jamieja Gittensa?

Jesu li uopće bolji od Nonija Maduekea, koji je gotovo neprimjetno prodan Arsenalu i već se dokazuje u boljoj momčadi? Tko je uopće najbolji stoper Chelseaja? Zašto se toliki novac troši na igrače koji godinama neće donijeti trenutnu kvalitetu?

Tijekom 18 mjeseci na klupi činilo se da ni sam Maresca ne zna koja je njegova najbolja jedanaestorka. Statistike pokazuju da je radio izmjene brže od bilo kojeg drugog menadžera i najviše mijenjao početni sastav, u nezahvalnom pokušaju da sve igrače održi sretnima.

Chelsea je nekad osvajao trofeje bez obzira na to tko je bio trener - Roberto Di Matteo osvojio je Ligu prvaka, a Avram Grant bio na korak do toga – jer je momčad bila prepuna nevjerojatnog talenta. Danas je situacija potpuno drugačija.

Otkaz koji ne rješava ništa

U Njemačkoj je praksa da klupski direktori zajedno s trenerom izlaze pred novinare. U Bayernu, primjerice, sportski direktori redovito odgovaraju na pitanja o transferima i izgradnji momčadi. U Engleskoj je drugačije.

Antonio Conte se svojedobno u Tottenhamu žalio da je on jedino lice kluba koje snosi javnu odgovornost. Maresca je, čini se, osjećao isto, pogotovo nakon što je prošlog mjeseca priznao da mu nedostaje podrška nakon poraza od Atalante, što je bio početak njegovog kraja.

Upravo bi Chelsea, više od bilo kojeg kluba, trebao usvojiti takvu politiku. Toliko se priča o njihovom skautingu i hvale se sportski direktori Laurence Stewart i Paul Winstanley, a nitko ih nikada ne vidi niti čuje.

Ako je Marescin posao postao neodrživ, zašto i njihovi nisu na kocki? Klub je proveo gotovo četiri godine pokušavajući izgraditi novi identitet, udaljavajući se od pobjedničke kulture bez ikakvog valjanog razloga.

Vlasnici iz grupacije BlueCo sada su potrošili Marescu, Thomasa Tuchela, Grahama Pottera i Mauricija Pochettina, uz Franka Lamparda kao privremeno rješenje. Sve to bez i približnih uspjeha koje je imala prethodna uprava. Njihov sljedeći zadatak bit će uvjeriti nekog boljeg trenera da se pridruži ovom kaotičnom "projektu".

Što donosi budućnost?

Tko god preuzme klupu Chelseaja, neće zateći potpuno crnu situaciju. Borba za Ligu prvaka toliko je neizvjesna da ni ovaj katastrofalan niz rezultata nije uništio nade u plasman među najboljih četiri ili pet. Tu je i polufinale Carabao kupa protiv Arsenala, koje bi za novog trenera moglo biti pravo vatreno krštenje.

Pobjede liječe sve. To je, više od bilo kojeg stila igre, bio "Chelsea način" modernog doba i upravo zato su navijači tako brzo izgubili strpljenje. Ako su vlasnici ozbiljni u svojim namjerama, iskoristit će siječanjski prijelazni rok da dovedu iskusnije igrače koji mogu voditi ovu mladu momčad.

Sve to lijepo zvuči na papiru. No postavlja se ključno pitanje: vjeruje li itko zaista da ovaj Chelsea, s ovakvim načinom poslovanja, može spasiti sezonu 2025./26.?