DANIJEL PRANJIĆ dao je intervju za grčku Gazzettu o tome kako je završio avanturu u ciparskoj Omoniji Psevda. Taj klub igra u drugoj ciparskoj ligi, a Pranjić je kao veliko ime otišao im pomoći te započeti trenersku karijeru u srpnju 2020. godine.

U intervju za grčku tiskovinu otkrio je s kakvim se poteškoćama susretao u ulozi trenera - igrača.

"Mislim da ću kroz koju godinu napisati knjigu u ovoj užasnoj priči", započeo je bivši hrvatski reprezentativac.

Pranjić je prije nekoliko dana dobio otkaz i momčadi je krenulo nizbrdo. Sve se pretvorilo u pakao za bivšeg igrača Osijeka, Dinama i Bayerna jer su se u klubu okrenuli protiv njega.

"Igrači su izbačeni iz svojih kuća"

Na kraju je klub toliko pao da se Pranjić morao brinuti o igračima koji su ostali bez smještaja i to sve zbog klupskih problema. Zbog određenih razloga nije imao podršku mještana i stvorena je negativna atmosfera.

"Mislim da ne postoje šanse da ovakva momčad izbori opstanak. Koliko samo stvari mi je rečeno kad smo počeli suradnju i koliko ih se ispostavilo kao najobičnije laži. Nisam imao pravu sliku o momčadi kad sam preuzeo momčad. Apsolutno ništa nisam znao o obitelji koja vodi klub. Svima sam striktno podvukao da ću se ja pitati i odgovarati za ono što se događa na terenu i da će igrati samo oni koji zaslužuju. Dvojica igrača koji su iz te familije su mi od početka pravili probleme s bivšim dopredsjednikom i okrenuli su cijelo selo protiv mene. Imao sam podršku tek četvorice ili petorice ljudi u zajednici, ali je familija radila baš sve protiv mene. Cijelo selo je bilo protiv mene. Završilo se tako što nisu platili apsolutno ništa za period u kojem sam radio u klubu."

Pranjiću je sve dobro išlo do polovice sezone. Tada je počeo pakao, kaže.

"Zbog financijskih problema, igrači su izbačeni iz svojih kuća. Radio sam sve što sam mogao za njih. Neki nisu imali ni za prehraniti se pa sam im ja kuhao i spremao obroke. Davao sam im novac da imaju popiti kavu. Plaćao sam fizioterapeuta iz svog džepa. Usprkos svemu smo nastavili raditi zajedno i boriti se, to smo htjeli."

"Nikad nisam plakao, ali..."

Prije devet dana Pranjić je imao sukob s gazdom kluba. Tu je sve puklo i on je napustio Cipar.

"Sukobili smo se i svašta sam mu rekao, sve ono što je morao čuti. Želio sam zaštiti tu djecu. Poslije tog poraza momci više nisu ništa mogli ponuditi na terenu jer su psihički bili uništeni. Nisu više imali snage. Rekao sam im da je došlo do kraja suradnje između mene i kluba."

To ga je slomilo.

"Svašta sam prošao u karijeri, izgubio sam dva finala Lige prvaka. Nikad nisam plakao. Ipak, zaplakao sam poslije riječi koje su mi uputili ti momci kad smo se rastajali. Stajali smo tu i razgovarali sat i pol pokušavajući naći rješenje. Oni su mi rekli da će prestati igrati prvenstvo ako odem. Nisam to prihvatio. Sedmorica igrača su otišli za mnom. Što reći djeci koja žele svoju budućnost tražiti na nekom boljem mjestu? Rekao sam lokalnim vlastima da je njihov posao bio da zadrže klub u ligi. O ostalima ne bih."