Foto: AFP

U RAZGOVORU za Index bivši slovenski izbornik i kandidat za klupu Hajduka Bojan Prašnikar komentirao je mogućnost preuzimanja splitskog Hajduka kao i stigme defenzivca i potkupljive osobe, koje ga prate posljednjih dvadesetak godina. Hajduk ga vrlo interesira, ali ne želi se nametati dok ne stupi u kontakt sa čelnicima poljudskog kluba. Ipak je iza njega gotovo 30-godišnja trenerska karijera, u kojoj je vodio brojne slovenske klubove, slovensku reprezentaciju te Energie iz Cottbusa.

"Kao što sam već spominjao, do sada sa čelnicima Hajduka nisam imao nikakvog kontakta. Normalno da mi je vrlo interesantno što se moje ime pojavljuje u kombinacijama za klupu jednog kluba kao što je Hajduk i nema dvojbe da bih se rado prihvatio tog izazovnog posla u kojem bih vjerojatno izazivao i svoje granice. Posljednjih mjeseci malo sam se odmorio od nogometa nakon što sam napustio Rudar i sada sam spreman za novi posao i nove izazove", rekao je Bojan Prašnikar.

"Hajduk mi je jako blizak, upoznat sam s problemima i tegobama Bijelih"

O Hajduku zna puno, uvijek mu je tijekom trenerske karijere bio nekako blizak. Govori kako je upoznat s mentalitetom Splićana i situacijom u klubu, rado bi se prihvatio izazova.

"Hajduk mi je u prošlosti bio dosta blizu, puno smo surađivali, bili često zajedno na pripremama, a bio sam i na utakmicama u Splitu i stvarno mogu reći da poznajem situaciju u gradu podno Marjana, Poljudu i oko Hajduka, a ona je zahtjevna, ali s pedigreom. Svjestan sam da se trenera ne traži kada je situacija briljantna i lagana, već komplicirana, međutim spreman sam se uhvatiti u koštac. Dosta mojih poznanika je bilo na klupi Hajduka i nisam ostao uskraćen za priče o tradicionalnim tegobama Bijelih posljednjih godina. Ne, nije lako biti trener Hajduka, jer čitava okolina živi za klub, međutim to je s druge strane i veliki poticaj za rad", iskreno će u razgovoru za Index nekadašnji izbornik Slovenije.

"Tajna uspjeha mog Maribora bilo je strpljenje i dugogodišnji predani rad"

Prašnikar je krajem devedesetih napravio veliki uspjeh s Mariborom, odvevši ga u natjecanje po skupinama Lige prvaka. Maribor je do dan danas bio i ostao jedini slovenski klub u povijesti koji je igrao u najcjenjenijem klupskom nogometnom natjecanju globusa.

"Koja je tajna uspjeha? Kao prvo važno je istaknuti da sam gotovo pet godina bio trener u Mariboru i da sam došao u vrlo delikatnoj situaciji, kad su bili osmi u prvenstvu i prilično nezavidne budućnosti. Počeli smo temeljito i polako smo stvarali momčad i kvalitetnu organizaciju oko kluba. Postavili smo si cilj i slijepo ga slijedili iz godine u godinu. Prve sezone završili smo kao četvrti i išli u Intertoto kup. Druge sezone smo pak osvojili naslov, a u kvalifikacijama za Ligu prvaka ispali smo od Bešiktaša, iako smo u Istanbulu odigrali 0:0. Treće sezone smo dogurali do posljednjeg pretkola Lige prvaka, imali smo 1:1 iz Eindhovena, međutim opet smo posustali u uzvratu, ispavši zbog gola u produžecima. Nismo odustajali i četvrte sezone smo napokon ušli u Ligu prvaka. Četiri godine stvarali smo atmosferu, momčad i sve potrebne uvjete i napokon došli do zacrtanog cilja", objasnio je Prašnikar.

"Kako bi se netko ikada popeo na Himalaju kada bi se nakon pređenih 1000 metara vratio na početak i onda krenuo iznova"

Sve su to lijepe priče, ali utopija je razmišljati o tome na klupi Hajduka. Osim Vulića, Poklepovića i Katalinića, nitko od osamostaljenja Hrvatske nije vodio Bijele duže od dvije sezone.

"Svjestan sam toga, nogomet je nepredvidljiva stvar, ali vjerujte mi da postoji ipak neka logika koju treba pratiti ukoliko želite nešto postići. Treba postaviti dobre temelje i postepeno graditi, jedino se tako nešto može postići, nema smisla svako malo počinjati iz početka. Pitam vas, kako bi se netko ikada popeo na Himalaju kada bi se nakon pređenih 1000 metara vratio na početak i onda opet krenuo prema vrhu. Koliko bi mu trebalo? U tom svjetlu ponavljam da treba pratiti put i ne odustajati, neovisno o problemima i preprekama na putu", istaknuo je slovenski strateg.

"Ne možeš igrati kao Bayern, ako nemaš momčad kao Bayern"

Prašnikara kroz cijelu 30-godišnju karijeru prati stigma defenzivca, koji zahtijeva jedino red, rad i disciplinu. Mnogi kroničari slovenskog nogometa smatraju da on nije pravi trener za Hajduk i kako ga na Poljudu nikada ne bi zavoljeli.

"Glupo je razgovarati o tome na takav način. Poanta svega je da što igrači bolje odrađuju zahtjeve koji se pred njih postave, rezultat je bolji. Nisam nikakva željezna ruka, jednostavno želim potpunu predanost svih igrača. Što se tiče defezivnog nogometa, mogu samo reći da sam gotovo uvijek vodio momčadi koje su se borile za naslov prvaka i kako smo uvijek postizali puno golova i igrali ofenzivno. Jedino kada sam vodio Cottbus i kada smo imali zadatak da ostanemo u ligi, nisam mogao igrati kao Bayern. Momčad i igra na terenu postavljaju se ovisno o kvaliteti i varijetetu kadra. Ako imaš u momčadi deset defenzivaca, ne možeš igrat ofenzivno i obrnuto. Najvažnije se prilagoditi onome što imaš i na tom temelju početi svoj put", spremno će.

"Plati ili sjediš na klupi"

Na koncu pozabavili smo se jednom starom pričom iz Slovenije s kraja devedesetih, kada su mediji provalili priču po kojoj je Prašnikar navodno uzimao novce od tada mladih igrača Maribora Nastje Čeha i Marka Kmeteca da bi igrali u prvoj momčadi. Afera je u Sloveniji poprimila velike razmjere, sve je završilo na sudu, a Prašnikar ističe kako mu to nikada nije dokazano. Ipak, stigma je ostala i dan danas uvijek se povezuje s njegovim imenom.

"Mogu samo reći - žutilo. Nevjerojatno je da se i dalje priča o tome. Neke novine su tada svojim člancima prešle sve granice normale, naravno sve je završilo na sudu, gdje mi nikad ništa nije dokazano. No ne zamaram se više time, to su bile samo priče i ništa više od toga. Uvjeravam vas da nije bilo nikakve istine u tome, nema govora da sam uzimao novce, to su provokacije nekih zlobnika", za kraj će Prašnikar.