"POGLEDAO sam semafor tri minute prije kraja, Ademar je imao četiri gola prednosti. Pomislio sam, ma nema šanse da nas stignu, ako zabijemo još jedan, u finalu smo. Zaista ne znam što bih rekao nakon ovakve završnice.." - nedostajalo je riječi Ljubi Vukiću, dok je s ostatkom Zagrebove družine stajao ispred gradske dvorane u Leonu.

Pogled je govorio više od riječi; tuga, nevjerica i veliki, veliki žal. Pred očima se vrtila slika posljednjeg španjolskog napada, umjesto golmana uveli su još jednog pivota, a Vukić se morao odlučiti hoće li zadržati njega ili vanjskog igrača Ademara. Odlučio se vanjskog, napravio penal koji je Stranovsky u zadnjoj sekundi pretvorio u pobjedu od sedam razlike, taman koliko je Ademaru trebalo za prolaz u finale.

Nakon paklene završnice, u kojoj je Garralda najprije "propisno" slomio nos Damiru Bićaniću, da bi potom zbog podivljalih strasti isključenja zaradili Toskić i prvi Ademarov vratar Šarić, a općem kaosu na poslijetku kumovali i suci, Zagrebašima su se vraćala i sjećanja na propuštene šanse iz prve utakmice. Da je bilo samo malo više koncentracije u napadu, da Duvnjak nije naivno izgubio posljednju loptu, mogli su izvući pobjedu od osam-devet razlike.

Ovako, ostaje im surovi povratak u hrvatsku ligu, gdje se praktički nemaju s kime ravnopravno obračunati. Upravo je to jedan od razloga zbog kojeg i polufinale smatraju velikim uspjehom. U ključnim trenucima utakmice u Leonu, Zagreb je kompromitirao sve dobro iz prvog poluvremena, došlo je do neobjašnjivog pada u napadu, a Alilović je s druge strane maksimalno iskoristio Šarićevo isključenje, obranivši četiri zicera. A o pet tisuća fanatičnih navijača koji su zvučali kao da ih je najmanje 15 tisuća, ne treba posebno ni govoriti. Zagreb je jednostavno podlegao pritisku, a radi li se o nedostataku iskustva ili tek njihovoj realnosti u ovom trenutku, to više i nije toliko bitno.

"Možda i nije bitno, ali moram reći da je prava sramota to što su suci njima dopustili. U prva tri napada, tri puta sam dobio udarac u glavu. Garralda mi je slomio nos, trebao je zaraditi direktno isključenje. Na kraju smo ostali s tri vanjska igrača, bez mene i Jurce, i to je također bio jedan od presudnih faktora. Da naš vratar Uvodić nije skinuo par lopti na kraju, još bi nas pobijedili i s većim razlikom..." - jedva je, sa slomljenim nosom i potresom mozga, govorio Bićanić.

"Katastrofa, ovo je prava katastrofa." - bijesnio je i vratar Vjenceslav Somić. "Da smo barem izgubili s 10-15 razlike, nego ovako.. Još uvijek ne mogu vjerovati da smo izgubili. A tek kad se sjetim kako smo u Zagrebu glupo primili onaj zadnji gol, tek onda mi dođe slabo. No, sport je takav, skupo nas je stajalo neiskustvo, iako i dalje mislim da smo nezasluženo izbačeni..."

Objektivniju je sliku ponudio trener Neno Kljaić: "U svlačionici sam poslije utakmice okupio svoje igrače i kazao im da nemam što zamjerati. Dali su sve od sebe, ovo im je jedna velika škola za budućnost. Platili smo danak neiskustvu." - kazao je trener.

"Suci su bili na visini zadatka sve do posljednjih 15 minuta, da bi potom naglo promijenili kriterij. Garralda je trebao biti sankcioniran crvenim kartonom, ovdje i u Zagrebu. A nije dobio niti dvije minute. No, ne možemo se vaditi na suce, imali smo svojih šansi i nismo ih iskoristili. Bili smo blizu, sada možemo samo žaliti za prilikama iz Zagreba. Šteta što Ledena dvorana više nije ono što je bila."

"No, treba uzeti u obzir da je naša momčad duplo jeftinija od Ademara, kao i činjenicu da nas ove godine za razliku od prošle ipak nitko nije deklasirao." - izreferirao je Kljaić.

D.R.
Foto: RK Croatia Osiguranje