Provlačenje s okusom panike i nemoći

POLUSATNIM bunkerom protiv momčadi iz 3. razreda europskog nogometa, bez igre, prilika i s neshvatljivo izdušenim igračima, Hrvatska je pobijedila na Euru prvi put nakon '96.

Neugodni podsjetnik na Australiju 2006

Osim što bi nepristrani gledatelj imao ozbiljnih problema da i uz najbolju volju gleda utakmicu nakon prvih pola sata, s obzirom  koliko je bila nekvalitetna i negledljiva, sve je ružno podsjećalo na odlučujuću utakmicu s proteklog svjetskog prvenstva: postigli smo gol nakon čega se obrana povukla Pletikosi (jednom od tek četiri dobra igrača u našoj reprezentaciji) u krilo, a srednji red, koji teško da može ponovo odigrati ovako loše, je samo stajao na 30-ak metara od gola. Olić se trošio beskrajnim sprintovima, a Petrić zapucao potvrdu pobjede. Budanova indolencija je zaprepastila sve.

Sreća u nesreći: U najpodnošljivijoj skupini otvaranje sa najlošijom ekipom

Najlošijom igrom (bolje reći nedostatkom iste) od kada je Slaven Bilić na čelu reprezentacije, Hrvatska je došla do pobjede koja će teško biti ključ prolaska u četvrtfinala, jer nema sumnje kako su Njemačka i Poljska kvalitetnije momčadi od Austrije, tako da s razmišljanjem "bitna su samo tri boda i pobjeda kada ne igramo dobro"  nećemo daleko stići.

Hickersbergerovi fanatični jurišnici ni uz ogromno srce i sudačko guranje čak ni protiv preplašene i nespremne Hrvatske nisu uspjeli postići gol, iako su najvećim dijelom potpuno gospodarili terenom pa čak i kada su od 65. minute pali.

Dobro je da Pogatetz nije isključen

Upravo tako, jer protiv deset protivnika bi valjda uspjeli utrpati još koji gol, ali koji bi samo aroganciju i neutemeljenu samouvjerenost navijača podigao do neslućenih visina i prikrio evidentne i bitne nabrojane nedostatke pred bitku sa Njemačkom.

Bjelosvjetsko-zavjereničke tlapnje o kvarnom sucu, koji je doista kurvanjski propustio isključiti Pogatetza, ostavljamo "kolegama" Štimcu i Sušecu, jer da vezni red nije statirao na terenu, Ćorluka nudio igre kakve u Cityju pokazuje zadnjih pola godina (samo što novinari koji ga posjećuju u Manchesteru to zaborave napisati), a Petrić promašivao sa pet metara, ne bi domaćine spasila ni dva Vinka.

Kranjčar se vidio prilikom intoniranja himni i kod izlaska iz igre

Uz Ćorluku i Pranjića koji su bili "van kontrole", potpuno je podbacio "najbolji vezni red Eura" na čelu s Modrićem (proigrao sredinom drugog poluvremena kada je naša reprezentacija "prestala trčati") i Kranjčarom, a nedostajalo je otvaranje, iskorištavanje praznog prostora. Sve se svodilo na čekanje Srninih i Olićev proboja i jalovih kontri protiv momčadi od koje je Hrvatska za dvije klase bolja.

Puste priče kako će dolaskom Raka reprezentacija protrčati

Niko Kranjčar nikad nije posjedovao trkačke kapacitete maratonca, ali je preduga trijumfalna sezona u Portsmouthu dovela do toga da je bio nedopustivo nevidljiv (a kao takav nije niti pomogao Pranjiću na strani gdje je najviše curilo), ali to nije bila samo njegova boljka: osim Olića i donekle Srne, igrači su u fizičkom segmentu bili potpuno inferiorni Austrijancima, što je još jedan podsjetnik na Cicinu momčad sa SP-a koja je redovno u drugom dijelu disala na škrge.

Pad kao protiv Moldavije i Mađarske

To čudi i zabrinjava, jer Bilić je isticao kako je Miljenka Raka doveo upravo kako se tako nešto ne bi ponovilo, a nakon što je hvalio angažman igrača i njihovo trpljenje drila kojeg je nametnuo glasoviti kondicijski trener, istakao je kako će regeneraciji umornih nogu posvetiti posebnu pozornost.

Ni jedno ni drugo nije uspjelo, a sada mu ostaje tri dana do Njemačke da popravi tu boljku kao i ostale: igra bez žara i želje i luzerski pristup.

Austrijanci imali igrača više u obrani i sredini

Naši su zbog rekonvalescenta Čarlija i izgubljenog Pranjića imali situaciju "dva na dva" pred golom, dok je zbog njihove postave 3-5-2 u sredini i naše indolentnosti u tom sektoru također dominirala Austrija, tako da nema govora da je Hrvatska "mudro prepustila kontrolu nesposobnim protivnicima"

Nada navijača počivala na tome da će Austrijanci posustati!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kada smo već vidjeli da nema ništa od naše opjevane imaginacije i kreacije, ufali smo se da Austrijanci neće moći do kraja striktno markirati naše veznjake i prizivali njemačko i nizozemsko korištenje istih boljki, nakon čega bi u drugom dijelu Austrijanci primili po tri, četiri gola.

Međutim, nevjerojatno ali istinito, nakon što smo zahvaljujući Modriću nakratko uspostavili kontrolu sredinom drugog dijela, opet je u posljednjih 20 minuta uslijedilo razdoblje  potpune austrijske kontrole igre. Srećom, nitko u njihovoj reprezentaciji nema ni zadnji pas kao ni šut iz daljine

Vraćanje Šimunića na bok je nužnost

Austrijanci su cijelo vrijeme koristili Pranjićeve manjkavosti u defenzivi i centimetrima. Plivao je, ali ga ne treba osuđivati, uostalom zar prije dvije godine Srna nije lijepo poručio da neće igrati na desnom beku. Pranjić je gurnut na lijevi bok sa krila na kojem sjajno igra posljednje tri godine.

Rošada nakon isteka sata igre pokazuje kako se treba suprotstaviti Nijemcima, jer ne želimo niti zamisliti što bi nam tu mogli raditi Fritz i Odonkor ako bi na boku ostao Pranjić.

Umjesto negledljivog Kranjčara tada je ušao Knežević, Pranjić je konačno poslan na lijevo krilo - jer nije mogao biti lošiji nego što je bio na beku, ali ni nevidljiviji od Kranjčara. Zadnju liniju su činili Ćorluka, Kovač, Knežević, Šimunić.

Olić pretrčao kilometražu od Beča do Klagenfurta, izborio penal i nedosuđeni crveni karton

Na kraju, svaka čast večeras Pletikosi, Robertu Kovaču i Šimuniću , ali Ivica Olić je svojom požrtvovnošću, trkom i (onim što mu se najčešće spočitava) učinkovitošću, zaslužio da ga se posebno istakne. Naravno da će uvijek imati veliki broj oponenata, ali u sljedećim utakmicama će nam trebati još barem par Olića.

Hrvatska nije Grčka, niti su nervoza, sudac i "prva utakmica" isprike za ovako loš nastup

Onima koji će na kritički osvrt povodom Hrvatske Euro-premijere graknuti kako je "Grčka također bez igre osvojila Euro", odgovaramo da se igra Rehagelove momčadi prije četiri godine svakako ne može usporediti sa Socratesovim Brazilom, ali je Grčka ipak stvarala prilike i pobjeđivala i to Portugal dva puta, Francusku i moćnu Češku, dok će Hrvatska morati hitno promijeniti pristup ako želi ostaviti trag u Austriji i Švicarskoj.

Frazetine o olovnim nogama, nervozi, prvoj utakmici protiv domaćina i slična opća mjesta iz leksika nogometnih trenera nam također neće pomoći, jer Hrvatska mora i što je bitno, može, mnogo bolje.

Zvonko Alač
Foto: Kristijan Horvat/AFP

> Tijek utakmice: Austrija - Hrvatska 0:1

> Šimunić: Krvavo smo zaslužili ova tri boda

> Strani mediji: "Hrvatska se na kraju fanatično branila"

> Hickersberger: Kad je suđen penal, pomislio sam - sranje

> McClaren: Hrvatsku ne vidim daleko, u kvalifikacijama ste imali sreće

> Austrijski mediji: Gorki poraz protiv neuvjerljive Hrvatske

> Bilić: Dečkima sam u svlačionici upalio kazetofon i rekao "Pjevajte, mi smo večeras pobijedili"

> Hickersberger: Hrvatski igrači su odlični dok mogu trčati 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara